Ponekad se pitam - šta tačno volim kod tebe?
Logično, ne nudiš mi ništa.
Nisam s tobom zbog neke koristi, a ti mi zapravo ne možeš ništa dati zauzvrat.
Pa za šta se onda držim?
Tjeraš me u beskrajnom pretjeranom razmišljanju,
činiš me anksioznom, nesigurnom i stalno me preispituješ.
Tjeraš me da plačem. Zbog tebe ne mogu spavati.
Zbog tebe mi emocije izmiču kontroli.
Sinoć sam bila spremna da odustanem od tebe.
Jutros sam se probudila i ludo mi nedostaješ.
Dakle, dobro, pusti nit da visi. Neka ovaj nered visi u zraku.
Istina je da sam pokušavala da te pustim - ali stalno kršim svoju riječ.
Želim da odem, ali želim da ostanem.
Želim da prestanem da razgovaram s tobom, ali žudim za tvojim glasom.
Želim polako da nestanem iz tvog svijeta,
ali sama pomisao na nestanak me užasava.
Želim te voljeti - ali ne volim te.
Jer voljeti te boli.
Ali zaboraviti te? Osjeća se nemoguće.
U jednom trenutku mislim da sam to prebolio,
a u sljedećem se ponovo davim.
To je stalna petlja - neumoljiva, iscrpljujuća, okrutna.
Znam sve mudre stvari koje ljudi govore.
Znam šta bih trebao uraditi.
Ali emocije? One ne slijede logiku.
Otkad sam te upoznao, kao da sam otrovan -
i ti si jedini od kojeg se ne mogu detoksicirati.
Da mi nije stalo,
ne bih se toliko borila da ostanem u tvom svijetu.
Mislila sam da me ništa ne može slomiti.
Ali ti? Ti si postao moja ovisnost.
Tvoje ime nije dugo,
ali nekako se urezalo u cijelo moje srce.
Dobro ili loše, niko drugi ne odgovara obliku koji si ostavio/la za sobom.
Nikada nisam nikoga ovoliko volio.
Nikad nisam izgubio svoj ponos zbog nekoga.
Nikad nisam tako nepromišljeno otvorio svoje srce.
Nikad nisam gubio san, prolio suze ili boljeo kao sada - ni zbog koga drugog.
A ti?
Još uvijek ne znaš šta ćeš s takvom ljubavlju.

   I Z L A Z   

@ Lazar

---