
Ljubav _31   +1 +10 +50
Još uvek ne znam šta volim kod tebe Ponekad se pitam - šta tačno volim kod tebe? Logično, ne nudiš mi ništa. Nisam s tobom zbog neke koristi, a ti mi zapravo ne možeš ništa dati zauzvrat. Pa za šta se onda držim? Tjeraš me u beskrajnom pretjeranom razmišljanju, činiš me anksioznom, nesigurnom i stalno me preispituješ. Tjeraš me da plačem. Zbog tebe ne mogu spavati. Zbog tebe mi emocije izmiču kontroli. Sinoć sam bila spremna da odustanem od tebe. Jutros sam se probudila i ludo mi nedostaješ. Dakle, dobro, pusti nit da visi. Neka ovaj nered visi u zraku. Istina je da sam pokušavala da te pustim - ali stalno kršim svoju riječ. Želim da odem, ali želim da ostanem. Želim da prestanem da razgovaram s tobom, ali žudim za tvojim glasom. Želim polako da nestanem iz tvog svijeta, ali sama pomisao na nestanak me užasava. Želim te voljeti - ali ne volim te. Jer voljeti te boli. Ali zaboraviti te? Osjeća se nemoguće. U jednom trenutku mislim da sam to prebolio, a u sljedećem se ponovo davim. To je stalna petlja - neumoljiva, iscrpljujuća, okrutna. Znam sve mudre stvari koje ljudi govore. Znam šta bih trebao uraditi. Ali emocije? One ne slijede logiku. Otkad sam te upoznao, kao da sam otrovan - i ti si jedini od kojeg se ne mogu detoksicirati. Da mi nije stalo, ne bih se toliko borila da ostanem u tvom svijetu. Mislila sam da me ništa ne može slomiti. Ali ti? Ti si postao moja ovisnost. Tvoje ime nije dugo, ali nekako se urezalo u cijelo moje srce. Dobro ili loše, niko drugi ne odgovara obliku koji si ostavio/la za sobom. Nikada nisam nikoga ovoliko volio. Nikad nisam izgubio svoj ponos zbog nekoga. Nikad nisam tako nepromišljeno otvorio svoje srce. Nikad nisam gubio san, prolio suze ili boljeo kao sada - ni zbog koga drugog. A ti? Još uvijek ne znaš šta ćeš s takvom ljubavlju.
I Z L A Z
 @ Lazar
|