Čovjek je vječni zatvorenik između biologije i duhovnosti, biće razapeto između nagona i potrage za smislom. Pitanje je jesmo li mi majmuni ili anđeli? Gledajući naše ponašanje, povijest i svakodnevicu, lako je pasti u zamku i zaključiti da smo samo napredne životinje. Dijelimo biološki kod s primatima, vođeni smo nagonima za preživljavanjem, dominacijom i teritorijem, a kada društvo izgubi moralni kompas, ta niža priroda brzo preuzme kontrolu. Ipak, svesti čovjeka isključivo na anatomiju znači potpuno promašiti njegovu bit. Životinja ne propituje svoje postojanje, ne posjeduje savjest niti teži transcendenciji.
S druge strane, nismo ni bezgrešna duhovna bića, jer nas materijalno tijelo neprestano vuče prema sebičnosti i iluziji. Mi smo zapravo bića na prekretnici, jedinstveni spoj materije i svijesti, pozicionirani točno u sredini. Naša najveća specifičnost je slobodna volja, mogućnost izbora koja nam je dana. Svojim odlukama možemo pasti niže od svake životinje, razvijajući okrutnost nepoznatu prirodi, ali se možemo i uzdići do najviših razina nesebične ljubavi i čistoće. Nismo rođeni ni kao zvijeri ni kao anđeli, nego kao bića koja svakim trenutkom biraju što će postati. Svaka odluka nas vodi gore ili dolje. Ja sam na strani anđela!

   I Z L A Z   

@ Lazar

---