Praktično u svakom trenutku vremena bilo ko od nas pravi u životu jedan ili drugi izbor, postupak, manifestuje svoju volju, stvarajući na taj način ličnu istoriju.

Međutim, sudbina čoveka se usklađuje ne samo pod uticajem njegovog ličnog izbora, ona takođe zavisi od uticaja porodice i roda.

Porodica i rod prenose čoveku moralne principe, obrasce ponašanja, strategiju preživljavanja, izbor profesije, kao i dugove, nerešene konflikte, tajne, bolesti, iracionalne strahove, i prevremene smrti.

Na taj način, po rodu se prenose informacije o nekim dramatičnim događajima koji su se dogodili u životu kako jednog  člana porodice, tako i porodici u cjelini. To mogu  biti čak i informacije o događajima istorijskih razmjera: ratova, katastrofa, preživljavanje nasilja, represija, genocida.

Ovaj prenos se zove transgeneracijski i ide direktno iz nesvjesnog predaka ka nesvesnom potomaka posredstvom morfogenetskog polja. L. Sheldrake je smatrao da obrasci morfogenetskog polja mogu razni: informacije, osećaji, modeli ponašanja. Osim toga, slična polja ne postoje samo kod ljudi, već i kod životinja, biljaka i čak kristala.

Isto tako, zajedno sa informacijom od predaka do potomaka prelazi i post-traumatski sindrom, koji se pojavio kao rezultat tih događaja: "na potomke utiče to što je roditeljima bila rana" (M. Terek, N. Abraham). Možemo reći da transgeneracijski prenos je otelotvorenje koncepta porodične karme ( karme roda).


Ko pripada članovima porodice (roda)?

Prema B.Hellingeru to su:

• deca, uključujući i usvojenu ili umrlu;
• roditelji, njihova braća i sestre, uključujući polubraću i polusestre ili vanbračnu;
• babe i djedovi, ponekad do 5-7 kolena;
• ne rođaci, ili integrisani u sistem (oni koji su ustupili svoje mjesto: na primer, bivši bračni ili vanbračni partneri roditelja, baba i djedova, ili čije je učešće donijelo materijalnu korist članovima roda: dadilje, doilje, usvojitelji, darodavci, itd, kao i žrtve nasilja i ubistava koje su počinili članovi porodice).

Zašto se dešava transgeneracijski prenos?

Na primjer, u sovjetsko doba, porodična istorija se često uljepšavala sa jedne strane, a sa druge strane, skrivale su se neke ružne činjenice, i sa njima, sramota i strah od hapšenja, progona, logora i drugih društvenih nepravdi.

Drugim riječima, ako su preci zataškali neku važnu a ponekad neprijatnu ili šokantnu informaciju, tada će ona sigurno pronaći svoju destinaciju, i to će biti neko od potomaka. F. Dolto smatra da "sve što se zataška u prvoj generaciji, druga nosi u svom tijelu."

U istoriji mnogih porodica, na taj način, čuvaju se i prenose nasleđem "kosturi u ormanu" i drugi "duhovi". Važno je da se shvati da dok taj arhaičan poredak ostaje nerasvijetljen, on ima snagu.
 
Još jedan razlog transgeneracijskog prenosa je težnja članova porodice i roda za kompezacijom sticanja i gubitka, ili jednostavnije rečeno obnavljanje pravde preko rodovske savjesti.

"To znači, stečeno na tuđi račun otpaćuje se sopstvenim gubicima, je kompezacija" B.Hellinger

Kada je riječ o zločincima, ili ljudima koji su služili kao koljači nacističke Nemačke, ili u NKVD u sovjetskoj eri, tada za svoja zlodjela otplaćuju ( po pravilu) ne oni sami već njihovi potomci. Djeca, unuci, pa čak i praunuci zločinaca su veoma skloni samoubistvu. Na taj način porodični sistem sprovodi pravdu u odnosu na postradale. 

Da li je moguće da se ukine zakon transgeneracijskog prenosa i da li je to potrebno?

Ovde je neophodno uzeti u obzir dva momenta. Prvo, svaki čovjek tokom života mora da se nosi sa "kosturima" i "duhovima", koje dobija u nasledstvo, zato je potrebno da se zna i poštuje istorija svog roda, kakva god ona bila.

​Osnova za proučavanje informacija dobijenih od predaka, može biti izgradnja geneološkog ( porodičnog) stabla, kao i sprovođenje konstelacije porodičnog sistema. Porodična konstelacija može biti kako grupna tako i individualna, i pokazuje koliko smo upleteni u sudbinu drugih ljudi, u šta ponekad ni ne sumnjamo.

​Drugo, to je potreba da se otplate dugovi svojih predaka (ako su bili), ali ne loše, kroz samokažnjavanje, već dobro, kroz uspostavljanje poredka, sjedinjenja sa ljubavlju. To znači da treba uraditi takve radnje, koje će biti iscjeljujuće za sve članove porodičnog sistema i koje mogu da pomognu da se eliminiše "karmički" uticaj savjesti roda.

​Kakva mogu biti dejstva? Na primjer, rano umrlim (ili žrtvama) od nas nije potrebno iskupljenje u bukvalnom smislu, njima je potrebno priznanje i poštovanje. Poklon je izraz poštovanja. Takođe u znak priznanja i poštovanja umrlih, nepravedno uvrijeđenih ili zaboravljenih, može se učiniti nešto dobro na materijalnom nivou (na primjer, darujući u dobrotvorne svrhe, itd).

Savest roda nikada ne spava i najdrevnija je, a samim tim prioritetna "istanca". Ona se pojavila čak prije nego što je čovjek mogao da se izdvoji iz roda kao ličnost da bi slijedio u životu svoj put.

Savest roda je najviša istanca koja štiti integritet roda (rodova), i stoga je talisman za cijelo društvo. Neophodno je sjetiti se i poštovati pretke. Neophodno je da se svaki čovjek sada živi zamisli šta je dobio na dar od svoje porodice i roda, i šta će on predati svojim potomcima, a da dar ne bude "fatalan". 


Prevod teksta: econet.ru