Prisilno zajedništvo i nametnuti osjećaj da sve moraju zajedno nije dobar za par, kao niti osjećaj da je jedan partner previše ovisan o drugome ili posve neovisan 
Dobar par je poput simbioze, slobodno vrijeme provode zajedno, bave se istim aktivnostima i imaju iste, zajedničke prijatelje. Na taj su način odgojene današnje generacije. Filmovi, televizija i časopisi nameću ideju kako u vezi više ne postoji individualac, nego postojimo "mi", upozoravaju psiholozi. No prisilno zajedništvo nije dobro kao ni strah da je partner potpuno neovisan ili potpuno ovisan o drugoj polovici. To je često znak nesigurnost i može biti naznaka da ipak niste par iz snova. - U posljednjih deset godina, vidio sam porast u parovima, koji se zapravo ne mrze, oni jednostavno više ne vole jedni druge, zato jer se osjećaju ugušeno. Gotovo 90 posto tih brakova moglo bi se spasiti da su na vrijeme shvatili koliko ovisnost o partneru može biti štetna - ističe savjetnika za veze Andrew Bonner. Jedan od razloga za to može biti nagovaranje partnera da čini s vama stvari u kojima ne uživa, zbog čega ga viđate u najgorem izdanju, dodaje. Partneri osim vremena za sebe trebaju imati i prostora, bilo da je riječ o zasebnoj sobi ili kafiću u koji isključivo oni zalaze. Ako partneri nemaju malo vremena za sebe to može dovesti do ogorčenosti i zamjeranja. Partner koji ne potiče svog partnera da "ruši" granice može biti prepreka zanimljivom životu. Najbolja vrsta ljubavi je ona koja potiče. - Partneri trebaju shvatiti da su zasebne jedinke i dopustiti da se tako i razvijaju i ostvaruju ambicije, jer je to jedini način za sretnu vezu - ističe psiholog Jennifer Ames. 
|