Već nas duže vreme uveravaju da su žene s Venere, a muškarci s Marsa. Prihvatimo li to bez provere, poverovali smo u mnoge kvazinaučne gluposti. Među polovima nije toliki jaz.
Britanska filologista i profesor jezika i komunikacije na prestižnom Oxfordu, Deborah Cameron (48) bez okolišanja tvrdi da su teze o različitom načinu komuniciranja i razmišljanja poput onih iz knjige Muškarci su s Marsa, a žene su s Venere čista glupost. U svojoj knjizi Mit o Marsu i Veneri ona raskrinkava tezu Johna Graya da su muškarci i žene jednostavno drugačiji zbog Majke prirode i da je genetika razlog loše međusobne komunikacije.
Naime, John Gray u svojoj knjizi Muškarci su s Marsa, a žene su s Venere tvrdi da su muškarci i žene prvenstveno dve različite vrste bića, u figurativnom smislu i s različitih planeta, a tek onda ljudi.
"Sama ideja da 'muškarci i žene govore različitim jezicima' postala je dogma, tretirana poput sudbine. Taj je mit rašireno, ali lažno uverenje", tvrdi Cameron
"Bojim se da John Gray dolazi s Urana", kratko je prokomentarisala Deborah Cameron ovih dana, dodajući kako joj užasno ide na živce što "ljudi poput njega zarađuju milione na takvoj gluposti". Temelj njezinih argumenata, koje navodi u svojoj knjizi, jest da Gray nema niti jedan naučni dokaz za svoje tvrdnje.
Ozbiljna naučna istraživanja, kaže, pokazuju da su jezične sposobnosti muškaraca i žena gotovo identične. Zapravo, glavne smernice "kulture Mars i Venera" – da žene govore više od muškaraca, a muškarci su direktniji – može eliminisati bilo koje ozbiljnije istraživanje. Nedavna studija objavljena u Scienceu, navodi Cameron, otkriva da muškarci i žene dnevno izgovore jednak broj reči – 16.000.
"Knjigom sam htela ponuditi ljudima više od nedokazanog smeća koje dobijaju svaki dan", kaže prof. Cameron, ljutita zbog inflacije brojnih priručnika za samopomoć i knjiga iz popularne psihologije koje "opisuju muškarce i žene kao vanzemaljce, a njihovu komunikaciju kao katalog nesporazuma". Savetovanje kako premostiti komunikacijski jaz između polova prerastao je u multimedijsku industriju. Naprimer, Gray na svojoj internetskoj stranici ne samo da promoviše to "učenje", nego nudi i seminare i telefonsku liniju za pomoć.
Sama ideja da "muškarci i žene govore različitim jezicima" postala je dogma, tretirana poput sudbine. Ako tu tvrdnju uporedimo s rezultatima više od 30 godina istraživanja, otkrićemo da govore drugu, puno složeniju priču. Manje naučne, ali opet konkretne dokaze Deborah Cameron nalazi i u upoređenju s ne tako davnim vremenima. Tvrdi, naime, da se na moderne odnose stavlja mnogo veća težina, posebno u ljubavnim vezama, nego što je to bilo uobičajeno kod naših baka i dedova.
Razlog mnogim zabludama leži u činjenici da ljude ne zanimaju proverene stručne informacije nego lakoverno veruju novinskim napisima. Na primer kada se u The Female Brain tvrdilo da žene u proseku izgovore 20.000 reči, a muškarci tek 7000, bio je to savršen materijal koji je potvrdio popularno verovanje da su žene tri puta brbljavije od muškaraca i izašlo je u novinama u svetu.
Brojka je u biti bila čisto nagađanje, naknadno je izbrisana iz publikacije, no šteta je već bila načinjena.