U posljednjih nekoliko meseci, komunikacija između mene i supruga je apsolutno ravna nuli! On čak neke bitne odluke donosi sam, a kad ga pitam što je, naljuti se

Poštovana, 

s obzirom da ne znam s kim razgovarati o ovome niti što misliti i činiti, odlučila sam se javiti Vama u nadi da ćete mi pomoći. Naime, u braku sam 6 godina, imamo dijete od 5 godina, imali smo tokom braka i veze kojekakvih svađa, problema i trzavica ali ništa što nismo uspjeli riješiti.

Međutim, nešto se promijenilo, muž, svijet ili pak ja...ne znam! U posljednjih nekoliko mjeseci, komunikacija između mene i supruga je apsolutno ravna nuli! On čak neke bitne odluke donosi sam, a mene nije ni pitao za mišljenje! Isključuje me iz našeg života, doslovno me gura od sebe. Tajnovit je i tih. 

Ako ga pak pitam za razlog tome ponašanju postane ljut i kaže da sam dosadna i da tražim problem tamo gdje ga nema, da je sve u redu. Izbjegava provoditi vrijeme sa mnom i djetetom. Uvijek nađe neki izlaz, da ne mora biti sa mnom u istoj prostoriji, ili ide prijatelju pomoći, ili ima nešto za obaviti, tisuću razloga zbog kojih izbiva minimum dva sata. 

Spavati ide uglavnom prije mene, ako sam pak ja otišla prva u krevet, on ostane do kasno gledati TV, ne sjećam se kad smo posljednji put zajedno sjedili za stolom i jeli. S djetetom se igra samo ako je to njemu od volje i ako naravno ima vremena za to. Financijski smo stabilni, nekih posebnih problema nemamo, ne mogu se žaliti, imamo sve što nam je potrebno, ni više ni manje. 

Ne znam što da radim, trebam li što raditi? Možda mu je to nekakva faza ili gledam u nešto očito a ne vidim? Stalo mi je do njega, nas, braka, vidjela sam nas kao dvoje staraca koji se šetaju oslanjajući se o štap i jedno o drugo. 

Sad, to mi se čini samo još jednom mojom neostvarivom željom, jer mi je on sve dalji i dalji. Iskreno se nadam da će se već promjeniti, da će biti onaj muž i otac kojeg sam odabrala za životnog suputnika i oca svom djetetu.

 A ne mogu da se ne pitam - je li kod njega ljubav prestala, jesu li ove želje o našoj vječnosti samo moje želje?

Nemoćna

Odgovor: "Šutnja u braku… nije zlato!"

Zašto vas suprug izbjegava ne znam, pada mi na pamet nekoliko razloga. Jedan je taj da iz nekog razloga vaš suprug više ne želi biti s vama i to je odlučio (čvrsto ili djelomično), a da vas o tome nije obavijestio. Sada vas "suptilno" napušta, umjesto da jasno kaže kako želi otići. Drugi razlog bi mogao biti taj da ima interese izvan braka koji su ga toliko zaokupili, da mu više ništa u obitelji nije zanimljivo; možda ima ljubavnicu. Možda vam suprug zbog nečeg svjesno ili nesvjesno zamjera ili je ljut na vas i to vam na ovaj pasivni način to pokazuje. Možda je odustao od svađa ili pokušavanja rješavanja problema i sad se "ohladio" pa nema više interesa za vas. 

Ako se o nečemu šuti, ne znači da problem ne postoji. Ljudi komuniciraju i na nesvjesnoj razini, pa tako osjećaj da nešto nije u redu i dalje visi u zraku, iako se ne izgovori. 

Ako ste imali sretan brak prije ovoga, sigurna sam da je svatko od vas, na svoj način doprnjeo ovom stanju; nije moglo doći iz čista mira. Između vas i supruga ima nečeg (ili dosta toga) neizgovorenog. Zato mislim da svoj brak nikako ne bi trebali prepustiti slučaju, već da biste trebali poduzeti korake kako bi riješili problem. 

Šutnja i "trpljenje" najgori su načini "rješavanja" problema u odnosima. Šutnja je zapravo samo potiskivanje problema i pridonosi zahlađenju odnosa. Mnoge veze i brakovi razvrgnuti su zbog ne-razgovaranja oko problema. Dok se o problemu šuti, oba partnera polako u sebi nakupljaju sve više zamjeranja, neiskazane ljutnje i tako se emocionalno udaljavaju jedan od drugoga. Ako se o tome ne priča, postoji velika šansa da raskinu odnos misleći da ljubavi tu više nema, što uopće ne mora biti istina. Kad partneri ne komuniciraju, izvana može izgledati kao da je sve u redu, jer nema vike i galame. Smatram da je to stanje opasnije po vezu od burnih svađa. U svađi postoji kontakt među partnerima, ljutnja je znak da je osobi ipak stalo. U šutnji i ignoriranju, kontakta više nema. 

Izgubljeni u prijevodu

U šutnji svaki partner "vrti svoj film u glavi" i taj "film" temeljen je na pretpostavkama, a ne istinitim činjenicama. Vi možete misliti "On me više ne voli ili garant ima drugu". On može misliti "Više ne znam kako bi razgovarao s njom, ne razumije me. Najbolje da šutim" - i nesporazum je tu. Dok ne razjasnite što se vrti u čijoj glavi i što točno svatko od vas osjeća, nema povratka u bliskosti i zadovoljstvu. Ako ne razgovarate o problemu, ne dajete šansu ni njegovom rješenju.

Predlažem vam da osvijestite koji je vaš udio u sadašnjoj bračnoj situaciji. To će vam bolje pojasniti što se zapravo događa. Evo pitanja na koja možete odgovoriti kad budete sami i u miru:

• Kako ste se vi ponašali i što ste govorili (ili niste, a možda ste trebali), a doprinijelo je zahlađenju odnosa?
• Ako vam suprug zbog nečeg zamjera, što bi to bilo? 
• Kada je među vama počelo nestajati bliskosti i veselja? 
• Čime sve niste zadovoljni u braku, i čime nije zadovoljan vaš suprug?

Što se s vašim brakom događa? - Otvorenim razgovorom do istine

Razumijem vas ako se bojite čuti istinu, no ona je već tu. Smatram da je bolje znati istinu i vidjeti ono što vam je pred nosom, nego živjeti zatvorenih očiju, sa strepnjom od mogućih negativnih posljedica tog saznanja. Kad čujete suprugovu stranu priče, bit će vam sve jasnije i imat ćete izbora kako djelovati dalje.

 U glavi vizualizirajte sve moguće buduće scenarije; od dobrih do onih loših, kako biste lakše zadržali kontrolu nad sobom tijekom razgovora.  

Izreći partneru svoje potpuno iskrene osjećaje, "emocionalno se ogoliti" zahtijeva podosta hrabrosti. Ima više razloga za to. Nekad ljudi žele ostaviti dojam snažne osobe "Ne trebam ja tebe toliko, nije mi jako stalo..." Ponekad imaju ne tako lijepe osjećaje prema partneru pa ih skrivaju, bojeći se mogućeg konflikta ili mogućnosti da ih partner ostavi ako ih iskažu. U tom slučaju nijedan od partnera ne želi reći što ga muči, misleći da će "to" proći samo od sebe. Ako se o nečemu šuti, ne znači da problem ne postoji. Ljudi komuniciraju i na nesvjesnoj razini, pa tako osjećaj da nešto nije u redu i dalje visi u zraku, iako se ne izgovori.

Što i kako reći?

Prvo dobro razmislite o tome želite li i dalje živjeti sa svojim suprugom na ovaj način ili ne. Kad krenete u razgovor morate biti svjesni rizika: da bi to mogao biti i kraj vašeg braka. Ako ste spremni čuti istinu, kakva god bila, razgovarajte s njim. 

Pripremite se za razgovor, prethodno napišite sve što želite reći svom suprugu. Što bolje pojasnite sebi vlastite emocije i reakcije, smanjit ćete mogućnost nesporazuma tijekom razgovora. U glavi vizualizirajte sve moguće buduće scenarije; od dobrih do onih loših, kako biste lakše zadržali kontrolu nad sobom tijekom razgovora. 

Kako bi supruga privukli na razgovor recite mu "Imam ti nešto za reći", umjesto "Trebamo pričati" ili "Moram te nešto pitati". Dogovorite vrijeme za razgovor i mirnu atmosferu, trenutak kad niste u stanju velike emocionalne napetosti.

Za ovaj razgovor naoružajte se hrabrošću i s puno strpljenja. Zaboravite na okrivljavanje, kritiziranje ili inzistiranje na odgovoru - na taj način samo možete potaknuti vašeg supruga da se još više povuče. 

Zabluda je da ljubav traje vječno sama od sebe. Da bi ljubav potrajala oba partnera je trebaju održavati, a to znači svakodnevno misliti kako drugu osobu usrećiti, što mu ili njoj dati. 

Pričajte mu o sebi umjesto da forsirate da on kaže što mu je. Započinjite rečenice sa "ja" ili "meni", umjesto s "ti". Na primjer, umjesto da kažete "Već mjesecima me mučiš šutnjom i izbjegavanjem", možete reći "Kad sa mnom ne razgovaraš, ne znam što se događa i bojim se da ti više nije stalo. Želim učiniti nešto za nas, ali ne znam što." Ili "Ja ne želim više živjeti na ovaj način, nesretna sam i tužna kad…" 

Ovakav pristup može s velikom vjerojatnošću pobuditi želju za promjenom njegovog ponašanja, budući ne optužujete i kritizirate supruga, već pričate o sebi i svom doživljaju. Recite mu iskreno kako se osjećate, što se s vama događa u zadnje vrijeme, kakve filmove vrtite po glavi i što osjećate prema njemu. 

Kad kažete što ste namjeravali, umjesto da tišinu nervozno popunjavate govorenjem - zaustavite se i šutite. Ako vi ne govorite, morat će on. Ne inzistirajte na odgovoru. Samo na ovaj način možete dati mogućnost vašem suprugu da se otvori i bude iskren. Ako među vama ima ljubavi, reagirat će nekako i reći nešto. 

Kad vaš suprug počne govoriti, što god govorio, ne prekidajte ga dok ne završi misao. U razgovoru, od njega  tražite isto. Koliko god vam bilo teško, pokušajte ga ne napadati ili reagirati defanzivno. Samo recite što osjećate prema onome što je on izrekao. 

Ostarjeti zajedno…

Zabluda je da ljubav traje vječno sama od sebe. Da bi ljubav potrajala oba partnera je trebaju održavati, a to znači svakodnevno misliti kako drugu osobu usrećiti, što mu ili njoj dati. To je teško, jer prirodno prvo mislimo kako zadovoljiti svoje potrebe i što nam partner može dati. Zato je i ovakav razgovor, u kojem unatoč teškim emocijama, morate uvažavati partnera (bez obzira što govori) težak. Ali gdje ima ljubavi koju želite njegovati, u konačnici se to isplati. Samo tako možete postati "dvoje staraca koji se šeću oslanjajući se o štap i jedno o drugo". Ovo je vaš korak u tom smjeru. 

Sretno!