Ozbiljnije proučavanje ženske ejakulacije počelo je tek nedavno. U umetničkim delima nekih drevnih kultura opisano je nešto što bi moglo biti nalik ženskoj ejakulaciji, no uprkos nekim istorijskim dokazima, medicina je donedavno taj "fenomen" pripisivala slaboj kontroli bešike ili inkontinenciji.

Teoriju o ženskoj ejakulaciji prvi je izneo doktor Grafenberg 1950. godine. Njegova otkrića nisu priznata dok savremeniji stručnjaci nisu priznali da žene tokom seksualnog odnosa ispuštaju tečnost koja se razlikuje od uobičajene vaginalne vlažnosti.

Zahvaljujući ovoj poslednjoj grupi, prisutnost određenih kiselih fosfataza i fruktoza, elemenata koji se obično nalaze u muškom ejakulatu, čini se dokazanom u slučaju navodne ženske ejakulacije.

Kako god, čini se da se znanstvenici koji podržavaju teoriju o ženskoj ejakulaciji slažu kako se to zapravo događa vrlo malom postotku žena.

Danas, uz sve više spoznaja o ženskoj ejakulaciji, naučnici veruju kako je preko 40% žena doživelo ejakulaciju ili su je sposobne doživeti. Za žene kojima se to događalo bila je to potpuna zagonetka.

Žena može doživeti dve vrste orgazma: klitoralni, do kojeg dolazi direktnim podražavanjem klitorisa i vaginalni, kao posljedica stimulacije G-tačke. Do ženske ejakulacije najčešće dolazi prilikom vaginalnog orgazma. G-tačka se nalazi približno 7-8 cm u unutrašnjosti vagine i sastoji se od tkiva sličnog tkivu prostate kod muškaraca. Premda je "ženska ejakulacija" uobičajeni naziv, možda je ne bismo trebali nazivati "ejakulacijom".

Neke žene taj doživljaj opisuju kao iznenadni izliv ili štrcanje tekućine, druge kažu da im se to događa uz manji napor, a neke su to nazvale "kapanjem". Količine tečnosti variraju – od nekoliko kapi pa do količine kojom bi se mogla napuniti šoljica.

Naučnici se slažu da se ženska ejakulacija događa u mokraćnoj cevi, a ne u vagini. Spomenuli smo kako G-tačka okružuje mokraćnu cev i da je po sastavu vrlo slična prostati. Naučnici kažu kako se ejakulat stvara u parauretralnom tkivu. Shodno tome, kategoriziranje G-tačke kao ženske prostate nije tako daleko od istine.

Sam ejakulat je iznenađujuće sličan muškom ejakulatu. To je tečnost koja, kod muškaraca, "prenosi" spermu i zajedno čine muški ejakulat, odnosno seme. Postoji određena saglasnost oko ženskog ejakulata. Tečnost vrlo slična onoj koju stvara prostata definitivno je primećena u ženskom ejakulatu, no često se nalazi i značajna količina druge tečnosti – iz bešike ili mokraćnog kanala.

Čini se kako se količina ejakulata razlikuje od žene do žene, a nakon ponovljenih ispitivanja jedno je sigurno – to definitivno nije urin.