Analingus, ili domaći rečeno lizanje otvora stražnjice, je još prije nekoliko desetljeća bio veliki tabu. Ako vas zanima kako su taj problem riješili seksolozi ne propustite ovaj članak.

Lizanje anusa su izbjegavali i najpoznatiji seksolozi

Još niti čuveni seksolog Alfred Kinsey u svojim prilično drskim studijama nije naveo niti jedan praktičan primjer, što znači ili da je potpuno na to zaboravio, ili mu se to činilo kao potpuno nemoguća spolna praksa. Isto važi I za legendarnog seksologa Krafft Ebinga, koji analingus doduše spominje, ali izravno ne navodi niti jedan praktičan primjer ili savjet. Još više, tadašnji psihoanalitičari I liječnici su poznavali samo pacijente koji su lizanje anusa priznali kao fantaziju I kao strah da to uistinu I ne naprave u stvarnosti. Jedan od takvih bio je I liječnik Louis S. London, koji je u svojoj knjizi Mentalna terapija istraživao muškarca, koji mu je priznao želju da to isproba, ali koju se nikada nije usudio sprovesti u praksi. Analingus je nekoć bio smatran zaista lošom smetnjom u čovjekovoj psihi, snažnom spolnom devijacijom, koju su prakticirali duševno poremećeni ljudi.

Anus su lizali samo homoseksualci

Jedini koji je u to vrijeme na tom području otkrio ikoji činjenični slučaj bio je Yankowski, autor knjige Report on Premarital Sex, gdje ćete naći podatak da je tu spolnu praksu iskusilo tek 2 posto žena I 6 posto muškaraca. I to samo jednom u životu I i bez posebnih želja nakon toga. Istraživanje je bilo zaista jako površno, jer nije raščlanilo aktivne i pasivne uloge, kod muškaraca je zaboravljeno bilo uključivanje podataka da li se radi o homoseksualnim ili hetero parovima. Pa ipak, autor knjige je godinama kasnije pojasnio da se radilo o pretežno gej muškarcima, I da hetero parovi nisu to uistinu radili iz nikakvog posebnog užitka. Yankovski je zaključio da upravo analingus može biti odličaj poticaj za daljnju erekciju kod muškaraca I za puno vlažniju vaginu kod žena. Iz tog razloga nije razumio, zašto parovi to ne rade češće.

Fiziološke činjenice govore drugačije

Istraživanja I vrlo nizak postotak ljudi koji su već imali iskustva s analingusom su u potpunoj suprotnosti s ljudskom anatomijom, ili još bolje, s fizionomijom stražnjice. Stražnjica je baš kao I vagina prepuna živaca. Baš iz tog razloga je kontrakcija analnih zatvarača, bez obzira na to da li je namjeran ili nenamjeran odaziv na erotske podražaje, odlično pobuđuje reakcije u međunožju I drugim djelovima tijela. Toplina usnoga kontakta i jezika na anusu je potencijalni izvor raznovrsnih osjećaja, koji su puno puta puno snažniji od sličnog tretmana međunožja. To važi kako za muškarce, tako I za žene, koje pri lizanju anusa mogu doživjeti jednako snažan orgazam kao I pri lizanju vagine. Problem, koji se pojavljuje je činjenica što ima od toga onaj partner koji liže. Yankowski se naravno posvetio I tom problemu i zaključio da se radi o ispunjavanju želje I o molbi partnera, koju će mu partner ispuniti. Tako su recimo dvije žene koje su sudjelovale u njegovu istraživanju priznale da su odgovorile na želje svom mužu i da je njima tijekom toga bilo malčice dosadno.

Danas analingus više nije tabu

Analingus niti danas nije baš najučestalija spolna praksa, ali vremena se mijenjaju. Posebno u porno filmovima I kod mlađih parova, koji te porno filmove veselo snimaju. Lizanje ženskog anusa je naravno puno učestalije od lizanja muškog, jer je to više puta priprema za analni seks, što znači da muškarac jezikom naizmjenično obrađuje vaginu i anus.  Žene imaju kod muškaraca poneke probeme s dlakama, ali ako se muškarac obrije, niti to ne bi trebao biti veći problem.Najvažnija je ipak higijena i kolika je naša spremnost ugoditi partneru.