Share to FB |
DefinicijaPremenstruacijski (ili predmenstruacijski, premenstrualni, predmenstrualni) sindrom (PMS) je poremećaj s biološkom, psihološkom i društvenom podlogom. Najčešće se javlja između 20. i 40. godine. 90% žena ga ponavljano doživljava, manje od polovine žena proživljava ga kao fizička i psihička ograničenja, dok 5% žena PMS doživljava kao teški oblik psihičkog i tjelesnog stresa. Uzrok
Uzrok nije poznat, iako postoji nekoliko teorija:
Simptomi
Simptomi premenstruacijskog ciklusa javljaju se isključivo u drugoj polovici menstruacijskog ciklusa. Moguće smetnje su:
Premenstrualni sindromPiše: Dubravko Kužina, dr. med., spec. psihijatrije Široko prepoznat skup afektivnih, kognitivnih i bihevioralnih (osjećajnih, spoznajnih i ponašajnih) simptoma poznat kao premenstrualni sindrom (PMS), može se pojaviti tijekom premenstrualne faze menstrualnog ciklusa. Premenstrualna ili lutealna faza je razdoblje od ovulacije do početka menstruacije. PMS je 1987. godine priznat kao poseban poremećaj i karakterizira ga posebna priroda, težina i vrijeme pojavljivanja premenstrualnih afektivnih ili psiholoških simptoma koji su dovoljno teški da oštećuju funkcioniranje. PMS ili premensturalni disforični poremećaj (PMDD) pokazuje svu složenost odnosa reproduktivne funkcije, raspoloženja i ponašanja kod žena. Učestalost i težina poremećajaTočni podaci o prevalenciji PMS-a nisu dostupni, no očito je da je PMS čest i sudjeluje znatnim dijelom u ukupnom broju poremećaja raspoloženja u populaciji. Nesreće, samoubojstva i kriminalne radnje, u kojima su akteri žene, pojavljuju se češće tijekom premenstrualnog razdoblja. Od svih depresivnih simptoma u populaciji oko 15% čine depresivni simptomi koji se pojavljuju isključivo u premenstrualnom razdoblju. Ako se kao kriterij uzmu blagi premenstrualni simptomi, tada više od 70% žena ima te blage simptome. Za većinu njih simptomi nisu ozbiljni i ne utječu bitno na radno, socijalno ili obiteljsko funkcioniranje. U gotovo 30% slučajeva znatno je oštećeno socijalno i obiteljsko funkcioniranje, a u 2% slučajeva i radno jer određeno vrijeme dovodi do nesposobnosti za rad. Smatra se da barem od 5 do 8% žena ima toliko izražene premenstrualne simptome da moraju potražiti, barem jednom tijekom svoje generativne dobi, medicinsku pomoć. Promjene raspoloženja i ponašanja glavni su znakovi poremećaja. Najčešći simptomi su razdražljivost, depresivno raspoloženje, anksioznost (tjeskoba, nemir) i promjenljivo raspoloženje. Uz to česte su promjene u spavanju, temperaturi i teku. Od fizičkih simptoma najčešći je osjećaj napetosti u grudima. PMS nije sindrom bolne menstruacije (dismenoreje) i ne bi ga trebalo poistovjećivati s dismenorejom jer kod potonje nema promjene raspoloženja. Etiologija poremećajaUzrok poremećaja je još uvijek nepoznat. Postoje mnoge hipoteze od kojih su najvjerojatnije one o genetskoj predodređenosti (žene čije su majke imale PMS sklonije su mu od onih čije majke nisu imale takve probleme) te o utjecaju spolnih hormona i prekursora spolnih hormona (bilo da su u normalnim ili u patološkim vrijednostima) na aktivnost neurotransmitera. Dijagnoza i klinička slika PMS-aZa postavljanje dijagnoze nužno je zadovoljiti sljedeće kriterije: da je tijekom većine menstrualnih ciklusa u proteklih godinu dana bilo prisutno pet ili više simptoma PMS-a i da su ti simptomi bili prisutni većinu vremena tijekom posljednjeg tjedna lutealne faze (tjedan pred nastup menstruacije) i da su se nastavili nekoliko dana po nastupu menstruacije. Ti simptomi su:
Poremećaj znatno utječe na radno (akademsko), socijalno ili obiteljsko funkcioniranje (izbjegavanje društvenih aktivnosti, smanjena učinkovitost na radu ili pri učenju).
Poremećaj nije samo dodatno pogoršanje drugog poremećaja, npr. i inače prisutnog poremećaja raspoloženje (depresije, distimije, paničnog poremećaja ili poremećaja osobnosti).mogu javiti kao dio PMS-a.
|