Sveopće uvjerenje o tome kako je neka praksa društveno odmaknuta najčešće oblikuju i podržavaju različite legitimne državne i religiozne institucije. Ono što je nekada bilo odmaknutost danas je već sasvim prihvatljivo, poput samozadovoljavanja ili oralnog seksa. Međutim, analni seks je seks, usprkos primjetnim pomacima prema bolje, još uvijek veliki tabu kojeg održavaju i podstiču mitovi suprotstavljeni logici, znanosti i iskustvu, jer su utemeljeni na pogrešnim informacijama i strahom od nepoznatog. S toga ćemo mu se u ovom tekstu posvetiti, kako nas takvi pogrešni mitovi nebi odgovorili od prakticiranja i uživanja u analnom seksu, iako ga upravo oni čine tako uzbudljivim.

1. Mit: Analni seks prakticiraju samo prostitutke, perverznjaci i čudaci.

Istina: Skoro svi uživaju u analnom seksu, bez obzira njihov socijalni status. Od ugodne pjegave susjede pa do drske domine u njenoj tamnoj samostanskoj ćeliji. Zapravo, skoro sva današnja istraživanja i knjige o spolnosti analni seks više ne uvrštavaju u neobične, odnosno odmaknute spolne prakse, u koje se još uvijek ubraja sadomazohizam, grupni seks, uriniranje i dominaciju. Analni je seks obično uvršten u poglavlje o vaginalnom ili oralnom seksu. Shvaćanje kako je analni seks nešto nenormalno, odnosno perverzno, utemeljena je na duboko ukorijenjenim religioznim predrasudama, prema kojima je normalan samo konvencionalan heteroseksualni seks čija je jedina funkcija začeće djeteta.

2. Mit: Anus nije stvoren za spolne užitke.

Istina: Ama baš svaki djeličak našeg tijela može biti erogena zona koja nam pruža spolne užitke. Čmar i guzno crijevo krcati su vrlo osjetljivim živčanim nitima i čije stimuliranje ili penetracija može biti, kako za žene tako i za muškarce, vrlo ugodna. Isto je tako, tijekom analnog seksa, moguća stimulacija vagine ili točke G, a kod muškaraca prostate i penisova korijena. Uostalom, niti usta, koja se nalaze na drugom kraju probavnog trakta, ne služe isključivo u onu svrhu za koju su bila stvorena.

3. Mit: Analni je seks prljav.

Istina: Ako poštujete standardna pravila higijene, analni seks nije nimalo prljaviji od običnog. Većina se izmeta nalazi u crijevima, dok se u debelom crijevu obično nalazi tek njegova manja količina koja tamo zaluta tijekom pomicanja debelog crijeva. Zbog toga je prije analnog seksa preporučljivo, uostalom kao i prije bilo kojeg drugog intimnog zbližavanja, istuširati se i oprati oko čmara, dok neke druge posebne mjere poput klistiranja nisu nužne. U svakom slučaju nakon takve penetracije trebate dobro oprati penis ili, prije nastavka s vaginalnom penetracijom, nataknite kondom.

4. Mit: Analni seks prakticiraju samo istospolno usmjereni muškarci.

Istina: Veza između analnog seksa i homoseksualaca svoj korijen ima u duboko ukorijenjenoj društvenoj homofobiji. U analnom seksu svi uživaju, bez obzira na spol i spolno usmjerenje.

Iako je istina da većina homoseksualnih muškaraca prakticira analni seks, istraživanja su pokazala da je njihov postotak osjetno manji nego se to općenito smatra. Tako je njih 50 do 60% iskušalo analni seks, ali ga manje od 30% redovito prakticira. Među homoseksualcima je mnogo češći felacio, dakle oralni seks. Prema istraživanjima je 20 do 45% žena prakticiralo analni seks, pa tako ne postoji nikakav dokaz o tome da bilo koja skupina razvrstana bilo po spolu bilo po spolnoj orijentaciji češće od drugih prakticira analni seks. Kako je u posljednje vrijeme naglo prilično narasla prodaja analnih čepića za čišćenje, mogli bismo zaključiti kako su u posljednje vrijeme analnim seksom oduševljeni uglavnom heteroseksualci.

5. Mit: Analni je seks je uvijek bolan.

Istina: Ako je analni seks prati želja, opuštenost, komunikacija, povjerenje između partnera i mnogo lubrikanta, analni seks ne da ne boli već je ugodan i orgazamski provokativan. Otvaranje čmara nadziru dva mišića zatvarača. To su unutarnji i vanjski analni sfinkter. Unutrašnji je sfinkter povezan s autonomnim živčanim sustavom dok je vanjski podložan voljnim zapovijedima. Njihovom opuštanju pomaže stimuliranje klitorisa i postepena priprema za penetraciju penisa. To se može izvoditi s prstima, analnim čepićima ili manjim vibratorima. Bol će vas upozoriti da nešto od onoga što radite nije u redu i da je bolje da prestanete. Ignoriranje boli može dovesti do ozljede, a takvo će vam iskustvo i u buduće onemogućiti da se tijekom analnog seksa opustite i uživate.

6. Mit: Heteroseksualni muškarci koji vole analni seks u stvari su homoseksualci.

Istina: Mit svoje porijeklo ima u nerazdvojnoj iako pogrešnoj povezanosti analnog seksa i homoseksualizma. U većini slučajeva muškarci koji smatraju da su heteroseksualci a žele aktivni ili pasivni analni seks sa ženom, u sebi ne skrivaju i ne zatiru nikakve homoseksualne težnje. Želja za određenom spolnom praksom potpuno je nezavisna o spolnoj usmjerenosti pojedinca. Ako smo već ustanovili kako većina homoseksualaca češće prakticira felacijo nego analni seks, postavlja se pitanje zbog čega se onda homoseksualcima ne proglase svi oni muškarci koji vole oralni seks?

7. Mit: Žene u analnom seksu ne uživaju već mu se prepuštaju samo da bi zadovoljile svog partnera.

Istina: Ovaj je mit posebno podmukao. Podržavaju ga priče o muškarčevim dugotrajnim molbama kojima žena na kraju popusti, ali pri tome nimalo ne uživa. Uzrok tome vjerojatno leži u činjenici da žena nije željela analni spolni odnos, te je zbog toga smatrala kako to radi po zapovjedi. Zbog toga se nije znala opustiti, a ni muškarac taj prvi puta nije učinio sve što je i kako je morao.     Isto tako nikada ne slušamo o ženama koje žele analni seks i to samo zbog toga jer se to "ne pristoji". Takvom stavu pomažu i vrlo oštre riječi jedne kolumnistice: "Karanje u guzu prihvaćeno je kao muški ultimativni zahtjev. Naša kultura jednostavno ne može shvatiti da bi ga neka žena doista voljela osjetiti u svojoj guzi."

8. Mit: Prakticiranjem analnog seksa najlakše ćemo se zaraziti virusom AIDS-a.

Istina: Kako su analno i rektalno tkivo osjetljivo to se lakše povrijedi, a samim time će i virusi lakše prijeći iz tkiva u krvotok. Dakle, stoji tvrdnja nezaštićeni analni seks sa zaraženom osobom za oba partnera predstavlja veći rizik prijenosa raznih spolno prenosivih bolesti, a samim time i virusa HIV-a, nego što je to slučaj kod vaginalnog spolnog odnosa. To vrijedi i za analingus, ili prodiranje prstima. Međutim, analni seks ni u kom slučaju ne smijemo izjednačavati s AIDS-om. Ako se analni seks pametno prakticira, uz upotrebu kondoma i lubrikanta, ili s HIV negativnom osobom, tada je takav seks isto toliko siguran kao bilo koji drugi oblik seksa.

Nadam se da sam ovim tekstovima barem jednog čitatelja ili, još bolje, čitateljicu uvjerio u to da analni seks nije nikakav bau-bau, kao što inače misli većina ljudi (ili se samo pravi da tako misli). Ako osjećate kako je vaš spolni život potrebno obogatiti, pokušajte prebroditi predrasude i razmislite i o toj spolnoj mogućnosti. Pokušati nije grijeh. Naravno, s time se mora složiti i vaš partner. I nemojte odustati ako vam ne uspije već prvi puta. Vježba čini majstora.