Poezija



PABLO NERUDA


Ove noći mogu napisati najtužnije stihove,
Napisati na primer: "Noć je puna zvezda, 
trepere modre zvezde u daljini".

Noćni vetar kruži nebom i peva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a katkada je i ona mene volela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Volela me je, katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije ljubavne stihove.
Pomisao da je nema. Osećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvezdana i ona nije uz mene.
I to je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali kako sam je voleo.
Moj glas je tražio vetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripašće drugome. Kao pre mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno telo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.

Jer ja sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

I ako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje, 
i ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.