Po prvi put astronomi su direktno promotrili misterioznog tamnog pratitelja u dvojnom zvjezdanom sustavu koji je zbunjivao promatrače neba još od 19. stoljeća. Koristeći instrument razvijen na University of Michigan, znanstvenici su snimili krupni plan Epsilon Aurigae za vrijeme eklipse koja se događa svakih 27 godina. "Krupni plan" je u ovom slučaju relativan pojam, ali slika se može zumirati dovoljno da se vidi obris sjene tamnog objekta.

"Tko vidi, taj vjeruje." rekao je John Monnier, izvanredni profesor na U-M Department of Astronomy i autor rada o rezultatima ovog istraživanja koji je objavljen 8. travnja u časopisu Nature. Istraživači sa University of Denver i Georgia State University također su sudjelovali u ovom istraživanju.

Epsilon Aurigae peta je najsjajnija zvijezda u sjevernom zviježđu Auriga. Više od 175 godina astronomi znaju da je tamnija no što bi trebala biti s obzirom na masu. Također su primijetili i to da se njena svjetlost smanjuje malo više od godine svakih nekoliko desetljeća. Pretpostavili su da se radi o dvojnom sustavu u kojem je jedan član para nevidljiv. Ali kako se može klasificirati taj član?

Astronomi nisu uočili mnogo svjetla od njegove strane te je zbog toga prevladala teorija koja ga je klasificirala kao omanju zvijezdu koja je okružena gustim diskom prašine. Teorija je glasila da se orbita diska poklapa s orbitom tamnog objekta oko svjetlije zvijezde i da je sve to moralo biti u istoj ravnini s pogledom sa Zemlje. Ovo je vrlo nevjerojatan poredak, ali je objašnjavao promatranja.

Nove slike pokazuju da je to zaista tako. Geometrijski se tanak, taman, gust, ali i djelomično proziran oblak može vidjeti kako prolazi ispred Epsilon Aurigae.

"Ovo zaista pokazuje da je osnovna paradigma bila u pravu, unatoč slaboj vjerojatnosti." rekao je Monnier. "Pomelo me s nogu kad smo ovo uspjeli snimiti. Ne postoji ni jedan sustav poput ovog. Uz to, čini se da je u vrlo rijetkoj fazi zvjezdanog života. I još je k tome tako blizu nama. To je čista slučajnost."

Disk je puno plosnatiji no što je nedavno pokazalo modeliranje Spitzer Space Telescope, ustvrdio je Monnier.

"Zaista je plosnat poput palačinke"- rekao je.

Monnier je vodio stvaranje Michigan Infra-Red Combiner (MIRC) instrumenta kojim su dobivene ove slike. MIRC koristi proces zvan "interferometrija" kako bi kombinirao svjetlost koja ulazi u četiri teleskopa u CHARA području u Georgia State University i pojačava je tako da se čini da ona dolazi kroz spravu 100 puta veću od Hubble Space teleskopa.

MIRC omogućava astronomima da vide oblik i površinske karakteristike zvijezda po prvi puta. Prije su zvijezde bile samo svjetlosne točke gledane čak i kroz najveće teleskope.

"Interferometrija je omogućila da slikanje udaljenih objekata u visokoj rezoluciji postane stvarnost." rekao je Fabien Baron, postdoktorski istraživač u Department of Astronomy koji je pomogao pri snimanju u ovom istraživanju. "Najvjerojatnije je riješila mnoge misterije, ali je također i pobudila mnoga nova pitanja."

Mirna Dejanović .