Pogled iznutra: kroz krivnju sami sebe analiziramo i upoznajemo

U samo jednom danu izgovorimo toliko riječi i složimo toliko rečenica da ih ni uz najveću volju ili želju ne bismo uspjeli sve zapamtiti. Kroz te rečenice izražavamo svoje mišljenje, prepričavamo događaje, tražimo izlazne formule iz nevolja… ali, kada smo posljednji put, i jesmo li ikad, mirno stali i popričali sami sa sobom.

Dakako, za to nam je potrebna samoća. Dakle, samoća nije samo prvi nego i neophodan uvjet za promišljanje o samome sebi. Ona je pomagač savjesti koji prožima srž našeg unutarnjeg sugovornika. Savjest u samoći čujemo puno glasnije, pa ćemo joj odgovornije pristupiti i poslušati je, iako unaprijed znamo da će u nama izazvati osjećaj krivnje.

Nažalost, taj osjećaj krivnje doživljavamo kao krajnje neugodan i zato ga ili izbjegavamo. No, krivnja je nužan osjećaj pomoću kojeg sami sebe analiziramo i kroz analizu raspravljamo o postupcima koje smo činili. Kada bolje promislimo, savjest nam je besplatni čistač i učitelj. No, prije svega treba znati prepoznati osjećaj krivnje, koji je zaista došao iz našeg lošeg djelovanja prema drugima, i razlikovati ga od neosnovanog i neodređenog osjećaja krivnje. Ovaj drugi, u svakome slučaju, moramo liječiti i shvatiti ozbiljno jer može nastati kao posljedica poremećaja.

Onaj, pak, prvi, pravu krivnju zbog loših djela, a do čega nas je dovela naša savjest, moramo znati prihvatiti i što snažnije pohraniti u sjećanju. Bježati od sebe nije rješenje. Jedino ako se suočimo s krivnjom zbog onoga što smo učinili, možemo se pomiriti sami sa sobom. Kaže se da krivnja pritišće našu savjest, no i savjest pritišće našu krivnju.

Pritišće je zbog želje da se suoči s našom osobom. Problem nastaje ako ne želimo imati previše posla sa savjesti. Zaboravljamo pritom kako savjest kao drugi dio našeg JA, taj tihi sugovornik od kojeg se ne može pobjeći, uvijek ima posla s nama. To je najpozitivniji dio naše duhovne priče.

Da iz sebe ne stvorimo namjerne zlonamjernike. Svi smo mi i krivi i nevini, pa izuzeti sebe od krivnje može jedino čovjek koji ima kompleks Boga.

Pa neka mu Bog i oprosti.