Share to FB


Uroci, i suze bogatih i siromašnih

Suze jednih i drugih su iste, ali razlozi za njihov plač nisu

Nekada, sada, ubuduće. O onom što smo prošli znamo, u sada smo upućeni, a što nosi buduće možemo nagađati s više ili manje pogodaka. Iako živimo u tri različita vremena, svako vreme ima prednosti i mane. Naša najveća mana je zarobljenost u prošlosti. Putujemo njome od analize do analize ne postižući pomake u razumevanju. Hronično smo zaglavljeni u analizama prošlog vremena, umesto aktivnog, živimo mrtav život. Vrtimo se u krug. To ne podrazumijeva da sedimo na jednom mestu kao oduzeti buljeći u zamišljenu tačku.

Mrtav život je život bez prihvaćanja, a prihvaćanje počinje razumevanjem reči zašto. Sigurno smo mnogo puta uhvatili sebe kako, odslušavši nečiju priču, kažemo: “A zato”, čime smo potvrdili razumevanje, ali ne i prihvaćanje. Lepu stranu života prihvaćamo bez dodatnih objašnjenja. Pa čak kada nam neko i ponudi objašnjenje, mi vrlo spretno menjamo tematiku kao da se bojimo da potvrdimo lep životni period. Zapravo se bojimo ureći sami sebe. Biće da su uroci postali vladari iz senke koji iz nas neprimetno čine senke od ljudi.

Neko se dobro dosetio kako usporiti i pokoriti razvijenu svest čoveka. Strahom od uroka. Ali je li urok istina ili farsa, uzaludno je pitati one koji u njega veruju. Za one koji na sam njegov spomen izokrenu očima ne treba ni pitati za mišljenje. No pozabavimo se ljudima čiju veru u njega nijedan argument ne može poljuljati. Oni ga nepobitno prihvaćaju bez razumevanja. Svemu tome pogoduju tegobna vremena pa, kad čovek ne nalazi drugi izlaz, ne preostaje mu nego neki smotuljak pronađen ispod jastuka okriviti za tegobu. Smejete se? To nije smešno.

To je manipulacija čovekom plasiranjem laži. Jer već sama nabačena sumnja da nam neko iza leđa nekim vradžbinama, zapisima, svećama i ko zna čime sve može manipulisati životom stvara u ljudima kočnicu zdravog razmišljanja. A bez zdravog razmišljanja nijedan put ne vodi u Rim po blagoslov, nego u vrtlog duševnog nemira. Ako je Bog blagoslovio čoveka dajući mu pravo na život, ko je čovek da bi Božji blagoslov doveo u pitanje?

Oni koji pokušavaju vračati ili uvjeravaju ljude da su začarani i da im zato loše ide nečije su sluge.

Čije, vređa me i pomisliti. Kada bi svako mogao bacati čini kako to neki nazivaju, onda bi celi svet bio pod istim urokom. Jer suze bogatih i siromašnih se ne razlikuju. Razlikuju se razlozi zbog kojih plaču.

Zato radije potražimo logično objašnjenje svojih problema umesto čarobnog ključa uroka nekih umišljenih majstora koji izazivaju čudne bogove upomoć.

Pitanje je kome oni pomažu?

Vama ili sebi!

portalIzlaz na portal         Predhodna stranica         Na pocetak ove stranice