Jedan trenutak dovoljan je da se život potpuno preokrene. Ostala sam bez posla, od sutra sam na burzi, usto nisam mjesecima primila dohodak… realna slika današnjeg čovjeka. Realnost opominje i pekara i premijera. Ali otvoriti vrata vlastitog doma i priopćiti obitelji ovakvu vijest za neke je ravno samoubojstvu. Jer ljudi koji odjednom ostanu bez posla mogu se osjećati poput beskorisnog viška odbačenog na odlagalište.

Osjećaj beskorisnosti čovjeka frustrira više od samog otkaza. Iako je sam čin otkaza napad na dostojanstvo, njega više uznemiruje situacija koja će nastati kod kuće nakon što priopći negativnu vijest. Često se događa da umjesto smirivanja nastane stanje općeg kaosa s predznakom: “A što ćemo sada?” Panika je najveća pogreška u ionako teškoj situaciji. Kod otpuštenog je primarno sačuvati osjećaj vrijednosti da bi ostao funkcionalan za budući rad. Razumijevanje je najveća potpora utučenom čovjeku koji se bori s vlastitim emocijama. Na to trebaju misliti ostali članovi obitelji u egzistencijalno kritičnim situacijama.

Ako čovjek s razumijevanjem prebrodi krizno razdoblje svoga života, sačuvat će se stabilnost cijele obitelji. Zamijeniti paniku s prisebnim stajanjem na zemlji pomoći će čovjeku u potrazi za novim poslom. Važno je ne sužavati izbor. Uvijek postoje alternative sposobnosti u čovjeku koje su dosad mirovale, ali bi upravo u ovako teškim trenucima mogle zaživjeti otvarajući nove poslovne horizonte. Ništa nije degradirajuće raditi, a kada i obitelj da pristanak, svaki rad postaje pjesma. Možda je premještaj s boljeg na lošije ponekad i potreban zbog razbijanja navike koja nas ionako povlači unazad, a ne unaprijed.

Osjećati se degradirano jer smo prisilno skinuti s naviknutog “trona” znak je gubitka samopoštovanja. Onaj tko sebe istinski poštuje prema svakom poslu odnosit će se kao prema daru. Zar nije izazovnije nešto novo naučiti od samog sebe, nego ustaljeno primjenjivati nečije znanje? Uostalom, sva dosadašnja znanja netko je morao napisati, a mi naučiti iz knjiga. Znati da smo upravo mi ljudi nepresušna knjiga znanja zatvara garanciju da u životu moramo obavljati samo poneku djelatnost.

Upravo svjesnošću o promjenama koje su neumitne kroz život, razlozi zašto nam se nešto događa postaju uvjet za korak naprijed. Jedino nam strah onemogućava shvaćanje razloga, a njega proizvodi navika. Ono što je danas, vjerojatnije je da će sutra biti drugačije, ako ni po čemu, a ono barem po našem doživljaju. Najljepši dijelovi života skriveni su u neizvjesnosti. Stoga nas neizvjesnost kao poticaj kreativnosti ne smije uplašiti, nego osigurati sigurniju budućnost.