U poratno doba, netom po završetku drugog svjetskog rata, beogradski pedijatar Živorad Žika Pavlović radio je u domu za nezbrinutu djecu i ratnu siročad te posjećivao zbjegove pune klinaca. Zbog nehigijene i loših zdravstvenih uvjeta, na koži te dječice, često su se javljale upale, ranice, rane i ozbiljna oštećenja pa je dobri pedijatar odlučio napraviti univerzalno sredstvo za liječenje i zaštitu dječje kože.
Dvije su godine prošle dok nije bio zadovoljan recepturom i konačno je 1947. godine receptura za mast bila finalizirana, on ju je propisivao i prema njoj su ljekarne počele raditi i izdavati taj magistralni pripravak. Kako bi joj drugačije bilo ime nego Pavlovićeva mast.

Kako kaže Žikin sin, Vojislav Pavlović, također pedijatar, sastav te masti nije se mijenjao od 1947. i uključivao je osam sastojaka u različitim omjerima: cink oksid, talk, otopinu borne kiseline, lanolin, vazelin, parafinsko ulje, vodu gorkog badema i destiliranu vodu.

Žika je propisivao mast za zaštitu i liječenje dječje kože, poglavito pelenskog područja, a državne ljekarne su izrađivale tu originalnu recepturu sve dok se neka magistra nije dosjetila malo dodati malo oduzeti pa to dodano i oduzeto prepisati dalje svojoj prijateljici magistri u nekoj drugoj ljekarni i tako se receptura za originalnu Pavlovićevu mast polako deformirala do neprepoznatljivosti, a sve po principu pokvarenog ljekarničkog telefona. Stvar je rezultirala time da je svaka ljekarna u bivšoj Jugi imala svoju vlastitu „Pavlovićevu“ mast, recepturom sve udaljeniju od originala.

Stari Žika Pavlović napustio je ovaj svijet ne zaštitivši svoj originalni patent jer nekako mi se čini, čitajući tragove o njegovu životu, da je jedini san dobrog pedijatra bio- zaštititi dječje guze. I da ga se ostalo baš nije previše ticalo.

Međutim, dr. Pavlović nije računao na raspad Jugoslavije, nije računao niti na privatno vlasništvo, na privatizaciju ljekarni niti na nemilosrdnu i bezkompromisnu otimačinu kao posljedicu privatizacije. Nije računao na bezmoralni grabež. U opravdanom strahu da zaštiti i očevo ime i originalnu recepturu, na koncu, da zaštiti i svoje naslijeđe- gore spomenuti sin Vojislav kreće devedesetih u projekt zaštite imena i originalne recepture Pavlovićeve masti. I uspijeva nakon točno pedeset godina od kako je proizvedena prva mast po originalnoj recepturi, 1997. dobiti patent i zaštititi očev rad pod nazivom Originalna Pavlovićeva mast te započeti vlastitu proizvodnju tog proizvoda.

I sve je super, sve je okej. Proizvodnja masti pod kontrolom Žikinog sina se zahuktava, posao se polako širi, otvaraju se nova tržišta pa tako i hrvatsko. Originalna Pavlovićeva mast ulazi u Hrvatsku preko velikog lanca drogerija koji je namirisao da bi se tu moglo raditi o dobrom biznisu jer još uvijek ima mama i baka koje se sjećaju slogana: „ Namaži Pavlovićevu i proći će!“. A ovo je, usput, ona originalna Pavlovićeva.
I tako kreće prodaja masti u Hrvatskoj sve do trenutka dok netko nije skužio da se u sastavu masti nalazi i borna kiselina.

BUM! Kao bomba je puklo.

Otopina borne kiseline i dječje guze, ružne riječi kao toksičnost i kancerogenost, borna kiselina koja se zabranjuje u dječjoj kozmetici na području Europske unije, borna kiselina koja se u Hrvatskoj ne stavlja u proizvode za djecu zbog straha od apsorpcije putem kože i posljedičnog trovanja. E, baš ta borna kiselina.
Nakon što je stvar pukla u medijima, mast je povučena iz naših veledrogerija.

Vjerujem da je Žika Pavlović živ da bi psovao i Europu i Uniju i sve njihove propise i pravila sve u šesnaest, ali sin je odigrao kulerski i povukao mudar potez. Nastavio je proizvoditi Originalnu Pavlovićevu sa bornom kiselinom koju distrubuira u zemlje koje nemaju pravila i propise vezane uz uporabu otopine borne kiseline na dječjoj koži, ali i napravio novu verziju masti, prihvatljivu regulama Europske Unije bez borne kiseline i sa bisabololom. U svakom slučaju, better safe than sorry!

I tako će to trajati još jedno neko kratko vrijeme, sve do trenutka kada Srbija uđe u Europsku uniju- tada će san Žike Pavlovića ugasnuti, originalna receptura se za djecu više neće smjeti proizvoditi , a sin će dalje proizvoditi neke druge varijante ove masti prihvatljivije Europi.

Nema tu žaljenja, to je tako kako treba biti. Treba to prihvatiti jer je zdravlje djece na prvom mjestu. Nekako sam sigurna da je stari Pavlović bio upoznat sa potencijalnom štetnosti borne kiseline za klince, da je nikada ne bi niti stavio u originalnu recepturu.

Ne znam, ali imam taj dojam jer mi izgleda ko neki dobar striček, taj Žika Pavlović…Neka mu je mirno tamo gdje jest sada, a mi ćemo ga se dolje sjećati svaki put kad spomenemo Pavlovićevu mast.

Ma u kojem obliku i u kojoj recepturi ona bila.
Zaslužio je to dobri doktor usprkos Europskoj uniji.

P.S.

Imao sam priliku da posetim i upoznam dr Pavlovića koji je stanovao u blizini Kalenićeve pijace, obzirom da sam stanovao u Kursulinoj 8. Naime, razbolela mi se ćerka i posle tri ture antibiotika od strane lekara opšte prakse, stanje grla se nije poboljšalo. Sećam se tog proleća 1979. kada sam bio kod njega, pregled je izvršio i prepisao Ventolin na najobičnijem papiru. Očigledno su ga poznavali pa sam lek dobio bez problema. Kašalj je prestao već sutradan, i naravno da nisam išao ni na kakvu kontrolu. I više nikada nismo ni imali potrebu. Na pitanje koliko sam dužan za uslugu, odgovorio je da on ne naplaćuje lečenje.

Žika pavlović je rođen 1905. godine u Ljigu.i umro u Beogradu 1979. godine.

Hvala doktore!