Arhetipovi Tarota sadržani su unutar Velike arkane koja sadrži 22 karte, numerirane brojevima od 0 do XXI. Velika arkana predstavlja duhovno putovanje koje nema strogo utvrđene etape u smislu vertikalnog uspona prema jednom dominantnom principu, uz zanemarivanje ostalih. Za dogmatski um navikao na strogo propisane vježbe i pravila sa kojima se izvorna priroda čovjeka nastoji kastrirati ili barem ograničiti, ovaj prividni kaos arhetipskih energija može predstavljati opasno i nesigurno područje. Otkrivati sloj po sloj osobnih nesvjesnih sadržaja znači pristati i na suočenje sa vlastitim inhibicijama, strahovima i potisnutim željama, koje svaki čovjek nosi u sebi, ali mnogi su to nesposobni sagledati u jednom širem razvojnom kontekstu. Puno lakše je krenuti utabanom stazom tuđih učenja i vjerovanja, nego pristati na rizik nepoznatog, koji podrazumijeva otkrivanje i slijeđenje svog osobnog puta ili duhovne misije, učeći na vlastitim greškama.

U tom smislu, kreativna duhovnost isključuje oštre crno - bijele podjele na dobro i zlo, koje produbljuju nesvjesne konflikte. Umjesto diskriminacije i osiromašenja psihičkih sadržaja, teži se ka integraciji i transcendiranju suprotnosti kroz jezik simbola, sa kojim se izražava naše nesvjesno biće. Ne postoje ' više vrijedne ' i ' manje vrijedne ' duhovne lekcije, ne postoji rascjep između duha i materije, kao ni hijerarhija po kojoj bi se neki ciljevi i dosezi vrednovali više od drugih. Za nekoga duhovni zadatak može biti da iscjeli svoje traume iz djetinjstva, za nekog drugog to je povećanje osobne vitalnosti i iscjeljivanje tijela, ili pronalaženje zdravog partnerstva, ili prerastanje ovisničkih oblika ponašanja, itd. - mogućnosti su brojne i raznolike, no u jednom istovjetne: podrazumijevaju oslobađanje osobne kreativne energije nasuprot šablonskom slijeđenju tuđih dogmi.

Kreativnost i sljedbeništvo su dva pojma koji se međusobno isključuju, zato u Tarotu nema '' majstorstva '', ni stupnjeva po kojima bi se mogla vrednovati nečija individualna sposobnost da integrira svoje fantazije kao moćan izvor inspiracije i vitalnosti u svakodnevnom življenju. Ovisno od toga koje slike i mitski obrasci nekog nadahnjuju ili odbijaju, čovjek sam prepoznaje svoje duhovne lekcije s onu stranu racionalnog, diskriminirajućeg uma. Istovremeno aktiviranjem svoje imaginacije kroz jezik simbola stupa u prijateljski odnos sa nesvjesnim predjelima vlastite psihe, koji više ne služe kao odlagalište otpada u koje se guraju '' nedopušteni '' sadržaji, već postaju riznica skrivenog bogatstva i ocean vlastite duše kao izvor duhovne hrane.

Za one koje zanima Tarot kao duhovno - kreativna disciplina, uvijek insistiram da sami, uz pomoć svoje imaginacije i intuicije pridaju značenja različitim arhetipovima, prije nego što pročitaju uobičajena tumačenja. Na taj način, kroz davanje individualnog pečata, određeni arhetip se iz sfera kolektivno nesvjesnog potpunije integrira u osobno nesvjesno, a zatim i u svijest, kao pokretač iscjeljujućih promjena mišljenja i djelovanja.

Razvojni put mudrosti u tarotu

Prva razvojna staza u Tarotu temelji se na načelima individualne inicijative, na razumu i na volji. Odgovara mudracu, koji uvijek posjeduje svijest o sebi samom i računa samo na vlastite moći, ne očekujući pomoć od drugih, kao i od vanjskih utjecaja. To je Put manifestacije ili Put maga.

Druga razvojna staza je u potpunosti suprotna prvoj: mistik ne razvija ono što ima u sebi i ne daje u skladu sa ekspanzijom unutrašnjih moći, već pokušava doći u stanje da prima u cjelovitom opsegu svoje receptivnosti. To je Put transcendencije ili Put mistika.

Tako su put manifestacije i put transcedencije prividno suprostavljeni, no oni se zapravo nadopunjavaju, kao svjetlo i tama, muško i žensko, materijalno i duhovno. Obadva puta bitni su za naš razvoj i obadva moramo upoznati u svom tekućem životu, da bi naša duša stekla cjelovito iskustvo. Put manifestacije više odgovara zapadnjačkom, aktivnom mentalitetu, dok je put transcendencije tipičniji za istočnjački, pasivni mentalitet.

Prva razvojna staza - aktivna, manifestirajuca, magična

Putujući Pjevač u traženju inicijacije dolazi do Velike svećenice, koja u svom posjedu drži tajne svijeta. Za čitanje njezine knjige potreban je razum Cara i saosjećajno razumijevanje Carice. Sa Velikim svećenikom inicijacija postaje učinkovita i formalna, dok napetost Ljubavnika donosi afektivni polet, potreban za nastavak puta. Gospodar kočije će se tada naći pred iskušenjem da zloupotrijebi svoju moć, ali ga Pravda upozorava na zakon neizbježne ravnoteže i okrijepljen tim idealom, čovjek se poput Pustinjaka otpravlja na put traženja istine, te počinje rasuđivati i razabirati. Time pokreće Kotač sreće, koji mu daje ono što mora primiti, obzirom na svoje unutrašnje stanje i vlastitu želju za razvojem. Jedino Snaga / Moć može zaustaviti Kotač sreće. Na kraju te prve staze, posvećenik pronalazi ono što je tražio - izvor moći, koji je beskonačan.

Druga razvojna staza - mistična, receptivna, transcendirajuća

Sa Obješenim, začetnikom druge staze, posvećenik stupa u svijet u kojem sva materijalna sredstva postaju neučinkovita - to je pasivni put mistika. Smrt nam daje na znanje da je smrt, koja u vatri i ognju spaljuje veo iluzija - tek početak ! Međutim, u novom životu koji smo zaradili svojim odricanjem od lažne prirode ne treba žuriti. Umjerenost, kao i Pustinjak, zahtjeva svijest o vlastitim granicama i dosezanje unutrašnje ravnoteže. Tek tada se čovjek može suočiti sa Vragom ili Đavolom, koji predstavlja naše nespoznate i potisnute strasti, kao i iskušenja, koja će nas mučiti sve do trenutka, dok ne osvijetlimo sve dijelove vlastitog bića i uspostavimo kontrolu svijesti nad njima. Kroz Kulu se do kraja dezintegrira i raspada lažna građevina naših životnih uvjerenja, koja su nas održavala u neznanju i stagnaciji. Tada postajemo slobodni da uživamo u Venerinim zvijezdama nade i ljubavi, kao i u sjaju Mjeseca koji te zvijezde prati i osvijetljava, donoseći vrijednost prošlih iskustava, zbroj bogatstava nesvjesnih izvora psihe i područja mašte, gdje se obnavljaju snovi. Bez savezništva Mjeseca i Zvijezde ne bi se bilo moguće suočiti sa vatrom i svjetlošću Sunca, principom totalnog prosvjetljenja.

Nakon toga, čovjek postaje sposoban za cjelovitu prosudbu i moguće mu je suditi u cjelini, tako po njegovoj unutrašnjosti, kao i po njegovim djelima: ono što izražava na van, u skladu je sa onim što nosi u sebi. Čovjek doseže vrhunac inicijacije i svijet pred njim postaje odraz njegovog unutrašnjeg svijeta, koji predstavlja sintezu svih njegovih dostignuća. U tom smislu se može reći da mu se posrećila transmutacija vlastite prirode, unutar koje je metaforički preobrazio željezo u zlato: osvijetlio je i integrirao sve skrivene i potisnute dijelove vlastitog bića, te se u duhu ponovo rodio, iscjeljen i preobražen.

Dok prvi inicijacijski put vodi do Moći kao do nagrade za putujućeg Pjevača, koji je samoostvario svoj program, drugi inicijacijski put počinje sa Obješenim i završava sa Ludom - nultom kartom, čija pasivnost i prepuštanje imaju sublimatorski značaj. Luda je od svijeta dobila sve što je moguće dobiti i onda uviđa da zapravo nema ništa vrijedno, te se vraća u neznano i nespoznatljivo stanje bivanja, koje se nalazi ispred i iza naših života.

Zadnji nauk Tarota jeste da se jedini mogući pravi odnos čovjeka prema Univerzumu ne temelji na znanju, već na ljubavi i povjerenju sa kojim se prepuštamo u ruke naše više svijesti, vjerujući u mudrost i harmoniju Svemira. Na taj način, u različitim fazama života prolaziti ćemo oba razvojna puta, dapače, oni moraju biti usklađeni, jer put Maga ili Čarobnjaka može se iscrpiti pred životnim okolnostima koje nije moguće savladati sa naporom osobne volje. Tada je potrebno krenuti na put mistika, koji će sublimirati unutar sebe sve ono što ga ograničava i kroz to prihvaćanje, prerasti će svoja ograničenja i metaforički će se roditi kao novo, regenerirano biće.