Rune su izvorno pismo korišteno u Severnoj Europi. Pismo datira još od 2. veka naše ere i trajalo je kroz celi Srednji vek. Rune kao pismo koje se uglavnom sastoji od ravnih linija, osmišljene su za urezivanje u tvrde površine kao u drvo, kamen, metal, kost. Nađene su urezane na nadgrobnim pločama, mačevima, urnama, štitovima i draguljima te objektima u kućnoj upotrebi poput kutija, na okvirima vrata..

Uzeto iz knjige Almanac of the Ucanny: Rune su drevno abecedno pismo, od kojeg svako slovo poseduje ime koje ima značenje, kao i odgovarajući zvuk. Rune su korištene u poeziji, gatanju, inskripcijama, ali nikad kao izgovorena reč.

Od početka, Rune su preuzele ritualnu funkciju, korištene za proricanja, divinaciju u kojima se prizivaju više sile koje mogu utjecati na živote i sreću ljudi. Vještina runskih majstora doticala je svaki aspekt života, od sakralnih do najpraktičnih dijelova. Postojale su rune i čarolije koje su utjecale na vrijeme, plime, žetvu, ljubav, zdravlje, plodnost, rađanje i smrt.

Rune su se urezivale na amajlije, krigle, koplja, kolibe i brodove. U runskim divinacijama su se koristile grančice i kamenja jer su, kao prirodni objekti, utjelovljavali drevne moći. Runski simboli su urezivani u dijelove drveta, utisnuti u metal ili urezani u kožu koja je bila umakana u ljudsku krv , čime se smatralo da se pojačava potencija čarolije.Najčešće su bile na glatkoj površini kamenčića s nacrtanim simbolima na jednoj strani.Runski majstori s posjedovali kožne vrećice u kojima su bili ti kamenčići, na svakom po jedna runa. Protresli bi vrećicu i pobacali ih po podu. One rune koje su pale sa simbolima okrenutima prema gore su tada interpretirane.

Rune su ultimatno magično oruđe za rituale s nordijskim božanstvima.Svaki runski simbol u sebi sadrži elementarnu silu koja korespondira sa značajkama boga ili nekom prirodnom moći. Svaka runa je ujedno i slovo kao i nosilac prirodne potencije.Rune su nasljednici šamanskih simbola moći, čiji korijeni sežu duboko u prošlost prije početka samog pisma.

Lingvistično gledano, riječ «runa» ima konotaciju misterije. Sama riječ se vjeruje da dolazi od Indo-europskog korijena ru,što znači «misteriozna ili tajna stvar». Svaka oznaka koju zovemo runa je riznica znanja i značenja, ali toj se mudrosti može pristupiti samo marljivim učenjem runske vještine u svim njenim aspektima.

Runski sistem je dinamičan, fleksibilan, kreativan i otvoren za daljnji razvitak. Realnost je fluidna i svaki put kad se koriste ruune one reagiraju na novi način prema toj tekućoj, promjenjivoj realnosti. Prema legendi, Odin je otkrio rune preko mukotropne samospoznaje.Odin se ranio sa svojim moćnim kopljem Gungnirom i obješen za noge, visio je devet dana i devet noći sa Yggdrasila, Drva svijeta, i gledao je u ponore Niflheima razmišljajući o misteriji runa. Njegova žrtva je bila danak za pridobivanje te teško stečene spoznaje.Sa svojom patnjom,Odin je pridobio znanje o misteriji runa, a s tom mudrosti je zadobio moć nad svime-Odinova patnja je zaključena bljeskom u uvid kojimu je dopustio da otpusti puni potencijal runa za ljudsku upotrebu.

Rune variraju u broju, imenima i obliku. Temeljna njemačka abeceda se sastojala od 24 rune.Od ranog 19. stoljeća u Sjevernoj Umbriji i anglosaksonskim područjima se broj povećao na 33, a kasnije su je Vikinzi smanjili na 16.

Od 5000 runskih zapisa do sad otkrivenih, većina ih je nađena u Švedskoj, gdje su korišteni u Vikinško doba u pisanju nadgrobnih natpisa. U nekim predjelima rune su obilježene kao poganske, a negdje su imale blagoslov Crkve. U anglosaksonskoj Engleskoj, na primjer, runske spomen ploče su se pojavile tek u kršćanska vremena.