Većina ljudi se oduvijek zanimala za nevidljivo, onostrano, eterično i spiritualno. S namjerom da se svi ti elementi bolje upoznaju i pokušaju objasniti, napisane su mnoge knjige i tekstovi. Jedni su zasnovani na racionalnom i kritičkom znanstvenom razmišljanju, dok su drugi tek nešto više od ploda bujne mašte. Problem nastaje što do nas uglavnom dolaze baš ovi drugi radovi koji nemaju uporište u znanstvenom istraživanju, već u željnom razmišljanju ili čak predstavljaju smišljenu dezinformaciju, falsificiranje i fikciju.

T. C. Lethbridge, arheolog i znanstvenik koji je dekadama istraživao o i s rašljama i viskom.

U ovom i narednim tekstovima pozabavit ćemo se istraživanjima o divinaciji. Jedan takvo istraživanje smo vam već predstavili kroz rad i djelo T. C. Letgbridge-a, čije je istraživanje o, i uz pomoć rašlji i viska dovelo do krajnje zanimljivih, neočekivanih i velikim dijelom nezasluženo zanemarenih otkrića. Urednici Matrix World-a još uvijek ekskluzivno prevode i objavljuju njegove radove, koje možete pročitati ovdje, te bismo vas najljepše zamolili da pročitate Lethbridge-ove radove kako biste se bolje upoznali s izvanrednim radom ovog velikana i pionira u istraživanju onostranog i njegovim uistinu znanstvenim metodama.

Osim spomenutih viska i rašlji, ljudi su od davnina koristili mnoga druga pomagala i različite tehnike. Tu se ubrajaju danas naročito raširene astrologija i numerologija, tarot i bioritam, proricanje pomoću runa, geomantija i radiestezija, I Ching, kristali, narodne tehnike gatanja (pomoću kave, zrna graha, listića čaja i dr.), te možda manje poznate tehnike kanaliziranja poput automatskog pisanja (“direktno kanaliziranje”) i korištenja Ouija ploče.

Ouija ploča ili narodski “Ploča za prizivanje duhova.”

U ovoj seriji članaka, urednici Matrix World-a će započeti s tim, manje poznatim, tehnikama i pomagalima, a ono što bi moglo biti posebno zanimljivo čitateljima jest da će tekstovi uključivati i naše osobne doživljaje i iskustva proistekla iz direktnog rada i primjene spominjanih pomagala i tehnika. No, prije nego krenemo s konkretnim tehnikama, pozabavimo se malo samom riječju divinacija.

Divinacija

Ako upišete pojam divinacija u neku od internetskih tražilica, među prvim ponuđenim linkovima zacijelo će se naći oni koji sadržavaju pojmove gatanje i vračanje, te rune i tarot. Stoga, kako bi ovu temu koliko je god to moguće kvalitetnije obradili te istovremeno pokušali izbjeći razmimoilaženje u shvaćanju iznesenih pojmova, prvo ćemo pogledati samo značenje riječi divinacija.

Internetski srpski vokabular kaže sljedeće:

divinacija (lat. divinatio)
pogađanje, predviđanje, predskazivanje budućnosti po snovima i raznim pojavama u prirodi, proricanje, gatanje, vračanje, slućeše.

Ako u hrvatsko-engleski rječnik upišete divination (engleski za divinacija) ponuđena značenja su gatanje, proricanje i vračanje.

Međutim, ako se u englesko-engleskom rječniku pogleda pod pojam divination (hrv./srp. divinacija), brzo se uviđa da i srpski vokabular i hrvatski rječnik iznose samo “pola” značenja te riječi.

Merriam-Webster internetski rječnik veli:

1. umjetnost/vještina ili praksa kojom se želi predvidjeti ili proreći buduće događaje ili otkriti skriveno znanje obično pomoću interpretacije znakova (omena) ili uz pomoć nadnaravnih moći
2. neobičan uvid : intuitivna percepcija

American Heritage Dictionary i Collins English Dictionary idu još detaljnije:

1. umjetnost/vještina, čin ili dar proricanja, raspoznavanja ili otkrivanja budućih događaja ili okultnog znanja, ili nepoznatih stvari, uz pomoć znamenja ili navodno nadnaravnih sila i moći
2. nadahnuto pogađanje ili predosjećaj
3. proročanstvo

Znači, uz standardno prihvaćeno i podrazumijevano značenje, divinacija obuhvaća i potragu, tj. otkrivanje skrivenog, okultnog znanja. Stvari postaju još mrvicu zanimljivije ako se pogleda porijeklo riječi.

Današnja engleska riječ divination dolazi od srednjovjekovne engleske riječi divinacioun (koja pak dolazi iz anglo-francuskog), a ova vuče svoje porijeklo od oblika latinske riječi divinare što znači proreći. Korijen riječi je divin što označava nešto povezano s Bogom ili bogom/bogovima, božje, božansko ili sveto. Dakle, daleko smo došli od početnog, u rječnicima ponuđenog značenja tipa gatanja i vračanja.

Kad smo već došli do božanskog, pogledajmo još što o divinaciji vele neki od njenih najžešći oponenata u javnosti. Unos u Katoličkoj enciklopediji kaže da je divinacija:

Traganje za znanjem o budućim ili skrivenim stvarima pomoću neadekvatnih sredstava. Da bi sredstva bila neadekvatna, ona stoga moraju biti nadopunjena nekom silom za koju se kroz prošlost govori da dolazi od bogova ili zlih duhova. Zbog toga riječ divinacija ima zlokobno značenje. [...]

Divinacija je praktički stara kao i ljudska vrsta. Pronalazi se tijekom svakog vremena i i u svakoj zemlji, među Egipćanima, Kaldejcima, Hindusima, Rimljanima, [...]

Ciceron.

Svugdje je divinacija cvala i nigdje, ni dan danas, nije posve zanemarena. Riječi Cicerona su bile, i izgleda da će i uvijek biti, istinite, da nema nacije, bilo civilizirane ili barbarske, koja ne vjeruje da postoje znakovi budućnosti i osobe koje interpretiraju te znakove. Ciceron je podijelio divinaciju na prirodnu i umjetnu. Prirodna (nenaučena, nepotkovana) uključuje snove i proročanstva u kojima je onaj koji radi divinaciju pasivni subjekt inspiracije, a predviđanja dolaze od sile za koju se pretpostavlja da je tada i tamo unutar osobe. Umjetna (naučena, studirana) obuhvaća svo proricanje iz znakova kojih se može naći u prirodi ili načiniti čovječjom rukom. Ovdje je onaj koji obavlja divinaciju aktivan, a divinacija izgleda dolazi kroz njegovu vještinu i opažanje. [...]

Kao što se vidi iz gornjeg prijevoda citata, organizirana religija ne bježi od postojanja divinacije, iako pažljivim izborom riječi, a posebno upotrebom atributa neadekvatna (sredstva), definicija pojma poprima “zlokobno/zlosutno” značenje. Poznavateljima nekih svetih knjiga je posve jasno da iste obiluju primjerima divinacije.

Nikola Tesla.

Na kraju ovog uvodnog članka bilo bi zgodno spomenuti odnos konvencionalne znanosti i divinacije. Velikoj većini suvremenih znanstvenika se diže kosa na glavi na samu spomen riječi divinacija. Rijetko se dogodi da ne dođe do upotrebe termina pseudoznanosti, kojim se u cilju diskreditiranja, karakterizira većina tehnika i pomagala, a time posredno i cijeli fenomen divinacije. Ono što znanstvenici ne žele vidjeti jest da je njihova struka upravo jedan njen oblik. Ako na trenutak prihvatimo podjelu divinacije na prirodnu i umjetnu kako je to, po Katoličkoj enciklopediji, napravio Ciceron, onda je posve očito da se znanost, uz rijetke izuzetke poput navodno Nikole Tesle, bavi umjetnom divinacijom. Znanost opažanjem i istraživanjem teži doći do određenih zaključaka o pravilnostima i njih potom opisati matematičkim izrazima, odnosno laičkim rječnikom rečeno, želi se iz poznavanja prošlih i trenutnih događaja i pojava predvidjeti buduće ponašanje. A to pak nije ništa drugo doli spomenuta divinacija.

Nastavak s konkretnim pomagalima i tehnikama divinacije slijedi.