U ovom tekstu, žena je primarno prikazana kroz prizmu Jungove učenice, sledbenika, Džin Bolejn, koja je i sačinila ovu podjelu, ali koju dalje nastojimo da na nivou planetarnog simbolizma i astrološki objasnimo osnovne odlike tih jungijanskih tipova žena jer ih ima sedam što se sasvim uklapa u planetarni dio astrološkog tijela i simbolike. Prije nego što ih postavimo i tipove razvrstamo prema planetama tradicionalnog kosmosa vrijedi da se podsjetimo da se, s obzirom da je mitologija redovan motiv u jungijanskom psihoanalitičkom pravcu, u tradicionalnoj astrologiji svi bogovi razvrstavaju prema sedam planeta. Ovo je jednako pominje Platon prije horoskopske epohe, a isto je naglašeno i kod novoplatonista na kraju antičke.

Na ovih sedam nivoa može se postaviti novi set od sedam antičkih bogova, ali uvijek svaki od njih ima veze sa samo 7 planeta. Bilo koji bog ili nebeska sila tih vremena pripadaju jednom od 7 principa. Dakle, koje bilo boginje da se pominju u kontekstu o tipovima žena mi ih podvodimo pod jednu od 7 planeta. Takođe, psihopatologija je moguća u bukvalno svakom tipu i nijedan tip ne znači da je bolji od drugog. Jednako tako, mnoge žene se neće prepoznati ni u jednom tipu, tačnije, prepoznaće se kroz dva ili tri što je, takođe, očekivano. Sada nam vrijedi predočiti tipove žena u datom kontekstu:

TIP 1: MESEC – ŽENA MAJKA

Oličava je grčka boginja Demetra, odnosno rimska Ceres.

Moguće arhetipske dopune, varijacije i krajnosti: htonska Velika majka, Majka Božja.

Moguća psihopatologija (ako je ima): depresivna, pasivno agresivna ili zavisna.

Najčešće je muče vlastita nesamostalnost, osjećanje niže vrijednosti, strah, bijes i snažna čežnja.

Životni scenario: „Dok mi djeca ne odrastu, ja ne postojim“, ili: „Posle njihovog osamostaljivanja nastupa propast.“

Demetra je boginja žita, njege i majčinstva, koja je sa Zevsom sazdala mnoge grčke junake. Ona je ključna, arhetipska predstavnica matrijarhalnog načela: između ostalog simbolizuje rađanje, stvaranje, njegovanje, zaštitu i velikodušnost. Posebno je zanimljiva njena veza sa ćerkom Persefonom, jer to je najdublja veza koju je uopšte imala. To naglašava i hrišćanska ikonografija Majke Božje s Djetetom u naručju. Njen muški partner se podrazumijeva, ali realno ga nema u blizini, a ako i jeste tu – irelevantan je ili je izvor njenih osnovnih životnih teškoća. Tako kod nje uvek pobjeđuje ili dominira materinski odnos.

Ali Demetra je istovremeno i arhetip tugujuće majke kojoj su djeca porasla i napustila je. Karakteriše je sindrom „praznog gnijezda“ napuštene sredovječne žene koja je cio svoj život posvetila djeci. U nekim slučajevima ona im čak ne dozvoljava da odu i postaje destruktivna, dugoročno ih onesposobljavajući za separaciju.

Ovakva žena istovremeno simbolizuje plodnost, život, njegu i podršku, a ako je otac suviše slab ili predugo odsutan od kuće, postaje dominantna i preplavljuje porodicu svojim majčinskim funkcijama, tako da ujedno simbolizuje trovanje, gušenje, trajno onesposobljavanje tuđeg rasta, uvjerena da samo ona zna šta je najbolje za druge. Autoviktimizacijom opravdava svoju potrebu za kontrolom (preko hrane i usluga) i manipulativnost (optuživanjem za tobožnju krivicu i nezahvalnost).

Obično se vezuje za očinski nimalo nastrojenog oca, koji pod raznim izgovorima bježi iz doma i prepušta joj dominaciju. I sama je često odrastala u takvoj porodici. U trudnoći vidi svoje ispunjenje i istinsko biće i oko toga organizuje cio život. Njeguje imidž debele i tople mame. Presudna su joj djeca. Velika mama i za ljubavnika obično bira „sina“.

Najvažnije joj je da savršeno usluži druge i pritom nikad ne prestaje da se trudi. Da bi se nastavio proces njenog rasta i razvoja, potrebno je da otkrije druge sposobnosti osim majčinskih i da ih integriše u svoj novi identitet. Tada prestaje da spasava, gnjavi i beskrajno kontroliše druge.

TIP 2: VENERA – ŽENA LJUBAVNICA

Oličava je grčka boginja Afrodita, odnosno rimska Venera.

Moguće arhetipske alternative, varijacije, dopune: staroslovenska boginja Lada, Lilit, kultivisane kurtizane, tantričke partnerke, fatalne junakinje filmova i literature…

Moguća psihopatologija (ako je ima): narcisoidna i histerična.

Neotklonjivo je muče strah, tuga i bijes.

Životni scenario: „Posle mladosti, ljepote i ljubavi nema više ničega…“

Afrodita u sebi sadrži čitav niz ženskih arhetipova. Ona je boginja ljubavi i ljepote, preobražaja, stvaranja i magijske moći. Najljepša i seksualno najprivlačnija od svih boginja, provodila je svoj život stvarajući i uživajući u ljepoti. Jedan od njenih najdubljih izvora je stvaranje dubokog mističnog ljubavnog jedinstva muškarca i žene, u kojem se stapaju ovozemaljsko i onozemaljsko, tjelesno i duhovno. Ona je kreativna i komunikativna, u stanju da svojom harizmom pomogne ljudima da ostvare svoje snove, pigmalionski izazivajući ono najljepše i najbolje u njima.

Bilo da je personifikovana kao vila, muza, gejša ili sveta kurva, ona je alhemijska zlatna žena koja zlatnim magijskim sjajem obasjava ovaj svijet i one koji se nađu pored nje. Ostalima preostaje jedino da čeznu za njom i zavide odabranima kojima se posrećilo. Međutim, nju mnogo više zanima sama ljubav od stvarnog, konkretnog čovjeka pored nje – u krajnjoj liniji, on je nesavršen, pokvarljiv i zamjenjiv. Ovakvoj ženi nisu strane ni biseksualnost ni homoseksualnost, jer partner nije presudan, važna joj je sama ljubav i lični doživljaj zaljubljenosti. U njenom životu seks ima presudni značaj u izgradnji partnerskih odnosa, a ako uđe u brak onda je to obično brak otvorenog tipa, bar s njene strane. Ako se odluči da ima djecu, može da bude dobra majka po tome što umije da ih voli, podržava i ne kritikuje mnogo, ali vrlo često je nedosljedna, sebična, hirovita, egocentrična i nije potpuno prisutna.

Sa drugim ženama ne umije da bude bliska, ali može da se druži s njima sve dok postoji opšta saglasnost da je ona najbolja i najprivlačnija. Ne krije da ne trpi konkurentkinje, pri čemu je druge žene izbjegavaju jer joj zavide i boje se da im ne preotme njihove muškarce.

Mladost je najbolje razdoblje njenog života, dok joj starost ponekad predstavlja nerješiv problem. Budući da je ekstrovertna i aktivna, uglavnom živi u sadašnjosti, smatrajući život samo uzgrednom pojavom ljubavi. Ponekad impulsivno bira pogrešne partnere, zanemarujući važne ljude i zadovoljavajući pogrešne potrebe. Kada nije zaljubljena veoma je nezadovoljna, ponaša se iracionalno i destruktivno. Sam proces sazrijevanja i odgovornosti koje joj život nameće (osim ljubavi) izazivaju kod nje provale iracionalnog besa i destruktivnosti. Svaka nova bora, svako umanjenje njene seksualne moći i zavodljivosti, svaka djevojčica koja se pred njom pretvara u djevojku – mogu da izazovu provalu mržnje.

U životu joj je najvažnije dostizanje zadovoljstva i to umijeće usavršava do krajnjih granica, često zaboravljajući ostale životne vrijednosti. Ima vrlo nizak prag tolerancije spram raznih oblika frustracija. Zavisno od kulture u kojoj živi i raste, ima i različitu sudbinu: može da bude ismijavana, ponižavana i iskorišćavana kao obična bludnica, ili, naprotiv, idealizovana, slavljena i obožavana kao seksualni simbol čitavog naroda ili epohe. Kao metaforu za rast i integraciju ovakve žene, jungovski psihoterapeuti koriste mit o Erosu i Psihi. Psiha je bila obična žena, ali lijepa kao Afrodita, koja je, nakon što je izazvala boginju, bila primorana da riješi četiri zadatka. Uz tuđu pomoć i vlastita mudra rješenja, uspjela je da se od žrtve pretvori u proaktivnu junakinju.

TIP 3: SATURN – ŽENA SUPRUGA

Oličava je grčka boginja Hera, odnosno rimska Junona.

Moguće arhetipske varijacije, alternative i suprotnosti: Medeja, odana Penelopa, manipulativna Irodijada, demonski ambiciozna ledi Makbet, žena osvetnica…

Moguća psihopatologija (ako je ima): depresivna, mazohistička ili fobična.

Najčešće je muči nastojanje da spase svoj obično propali brak.

Životni scenario: „To mi se uvijek iznova događa“, ili: „Uvijek ispadnem mučenica.“

Hera je boginja ili čuvarka svetog braka, simboliše vjernost i neraskidivu vezanost za svog promiskuitetnog muža (Zevsa), kojem je potpuno predana. Budući da nije cjelovita sama za sebe, rano se udaje, a taj obred za nju predstavlja najvažniji dan u životu. Jedino što ne uspijeva da odabere pravog partnera s kojim bi ostvarila svoj san. Teškoće koje joj stvara muž se nagomilavaju i ona je povrijeđena, ali to je žena koja svoj bijes ne iskaljuje na njemu nego na okolini. Nastoji da se očeliči da bi mogla da podnosi sve te povrede i poniženja. Takvo stanje obično potraje do njenih srednjih godina, kada muž prestaje da joj bude zanimljiv, a brak više nije svetinja. Tada uspijeva da nađe neka druga životna interesovanja, ili se njen ostarjeli muž smiruje, tako da joj umesto svakodnevnih sukoba sa suparnicama preostaje samo prebacivanje zbog nekadašnjih povređivanja.

On je u centru njenog života i sve ostalo je drugorazredno – i djeca i karijera. Nema i ne cijeni mnogo prijateljstva. Nesporazumi nastaju zato što joj ON ne uzvraća jednakom mjerom, nezainteresovan je, počinje da je doživljava kao teret, kao nesposobnu, pretjerano zavisnu, ljepljivu i dosadnu osobu koja ga gnjavi, tako da joj sve više izmiče. Ona često postaje progonitelj, priređuje mu ljubomorne i osvetoljubive scene uz plač i kuknjavu.

Za proces rasta ovakve žene veoma je važno da se ne uda rano i da pažljivo odabere muža, možda uz pomoć drugih. Prije udaje treba dovoljno da „odraste“ da bi bila u stanju da vodi računa o sebi i osmisli svoj život. Njena ljubomora često je izraz pasivnosti i osjećanja niže vrednosti, a nepovjerenje u muškarce – projekcija vlastite seksualnosti. Izgledi za dalji razvoj su u transformaciji bijesa i bola, u reorganizovanju sistema vrijednosti i stvaranju realnijih odnosa s ljudima, kada će biti u stanju da bez tragičnih posledica podnese gubitak i napuštanje. Što znači i da preuzme odgovornost za vlastiti život i proaktivno napusti ulogu žrtve.

TIP 4: MERKUR – ŽENA DEVICA

Oličava je grčka boginja Persefona, odnosno rimska Kopra.

Moguće arhetipske dopune, varijacije, alternative: brojni literarni likovi „vječito“ i „varljivo“ ženskog, luckasta Marija Antoaneta…

Moguća psihopatologija (ako je ima): šizoidna.

Najviše je muče doživljaji besmisla, straha, bola i bijesa.

Životni scenario: „Nikada nećeš postići ono čemu najviše težiš – nikada nećeš otkriti pravu sebe.“

To je vječito mladolika, bezbrižna žena-djevojčica, oko koje se otimaju s jedne strane njena majka, a s druge muž i drugi ljudi koji iz raznih razloga vole da se s njom druže. Persefona je uslužna i prijemčiva žena, a kao mitološka kraljica podzemlja u stanju je da lako stupa u kontakt s nesvjesnim i pritom mijenja mnoga lica. Kao mamina mazna princeza s jedne strane simbolizuje vječno proljeće, rast i razvoj, a s druge – opasne avanture s nesvjesnim koje povremeno završavaju burnim poniranjem u ludilo.

Zavisna je i nesposobna da se odvoji od majke i tako odraste u ženu. Obično se zavisno vezuje za nekog muškarca koji nastoji da dominira, da je kontroliše i posjeduje, dok ona vješto izmiče i njemu i majci, lavirajući između njih. Cijena koju plaća je rascjepkanost ličnosti: istovremeno je bespomoćna i vješta, naivna i opasna, pri čemu je obično nesvjesna svojih seksualnih i ostalih moći. S drugim ženama uspostavlja bliske i sestrinske odnose, a prema muškarcima se ponaša kao vječita devojčica i uspavana ljepotica. S jedne strane čeka da joj mama dâ dozvolu, a s druge da je princ poljubi i tako na sebe preuzme odgovornost za njen život. Konflikt između majke i muža samo pojačava njenu rastrzanost.

Mišljenje joj je često konfuzno i pretežno intuitivno, pri čemu se prije oslanja na tuđe procjene nego na vlastite. Način kako pritom čudesno uspeva da se snalazi djeluje nestvarno i vilinski. Ona je pomalo žena-himera, neodređena i ambivalentna, i tako postaje projektivni ekran na koji drugi smještaju svoje želje i konflikte. Budući da je pasivna, zavodljiva i djetinjasta, lako stvara simbiotske veze s drugima. Integracije koje postiže često su bizarne i lako lomljive, tako da su joj neophodni drugi ljudi kao granice za njenu ličnost. Obično ne rađa djecu, a kada ih ima postavlja se kao njihova drugarica ili mlađa sestra. Zbog izrazite infantilnosti ili nedoslednosti, roditeljsku ulogu umjesto nje najčešće preuzimaju njeni roditelji ili neko drugi.

Ispod svoje narcisoidne rigidnosti krije snažne strahove od sopstvenih strasti, ludila i smrti. U četrdesetim godinama obično je zadesi velika kriza, kada joj postaje teško da dalje održava ulogu male tajanstvene djevojčice. Budući da je manipulativna i neiskrena, svoje mane i potrebe krije tako uspješno i od same sebe, da na kraju ni sama ne zna šta hoće od života i drugih. Mogući način odrastanja vodi prvenstveno kroz separaciju od majke, relativnu nezavisnost od muža i prerastanje u seksualno zrelu ženu. Ako uspije da uspostavi nekakav red u svom iracionalnom, umjesto poniranja u ludilo omogućen joj je spiritualni i religijski rast, uz eventualno stvaralačko razvijanje izvjesnih parapsiholoških osobina.

TIP 5: MARS – ŽENA BORAC

Oličava je grčka boginja Atina, odnosno rimska Minerva.

Moguće arhetipske varijacije, krajnosti, suprotnosti: Amazonke, moderne feministkinje…

Moguća psihopatologija (ako je ima): opsesivnost i paranoidna arogancija.

Najčešće je muče doživljaji bijesa, strah od neuspjeha i čežnja.

Životni scenario odvija joj se tako da uvijek mora da bude jaka, da je relativno uspješna, ali rijetko umije da uživa u životu, pogotovo u bliskosti i ljubavi.

Majka mitske Atine bila je nepoznata ili nepriznata. Boginja je rođena u zlatnom oklopu, iz očeve (Zevsove) glave i ubrzo postaje njegova desna ruka, boginja mudrosti, strategije i zanata. Ona je snažna, lijepa i opasna. U isto vrijeme vješto ratuje, vodi domaćinstvo, bavi se zanatima i praktičnim životom. I u ratu i u miru opredijeljena je za oca i potpuno mu je odana. Bori se za patrijarhalna načela u koja duboko vjeruje i stavlja ih daleko iznad matrijarhalnih vrednosti.

To je logična, praktična, jednostavna i pouzdana žena. Glava joj je uvijek jača od srca, nesebična je i nepredvidiva, dobro se snalazi u konfliktnim situacijama. Najviše voli da se druži s aktivnim i uspješnim muškarcima, a izbjegava i ne cijeni mnogo žene. Izrazito prezire krhke, šarmantne i ženstvene žene, grubo im se podsmijeva i potcjenjuje ih. Stasala je u vještu, korisnu i trezvenu ženu. Zbog svoje objektivnosti emotivno je hladna, a svojim vrednosnim sistemom idealna za ulogu „prave žene iza glavnog muškarca“. Naučila je da čuva leđa autoritativnom, moćnom i snažnom ocu. Rigidno je odana njegovim načelima i konzervativno se opire promjenama.

Budući da je zdravo ambiciozna i ekstrovertna, najbolji afrodizijak za nju je moć i zanimaju je samo junaci. Kada sebi odabere muškarca koji obećava da će pobijediti, povlači se u njegovu sjenku i strasno se bori za njega. Nije pretjerano ni strasna, ni romantična, ni ljubomorna. Prema djeci se odnosi izrazito objektivno i ravnopravno. Uspješno ih uči kako da budu dobri borci, čeliči ih i bodri da što prije odrastu i više ne budu ranjivi. Ne voli razmaženu i lenju djecu od koje nema nikakve koristi. Njen odnos prema materinstvu sažima formula: „Dajem u najam svoju matericu.“

Svoj optimum dostiže u zrelom dobu, ne voli zavisnost djetinjstva ni slabosti starosti. Posjeduje identitet zdrave, snažne i uspješne žene. Samodovoljna je i aktivna, najbolje se osjeća kada podvuče crtu i sabere svoje i muževljeve uspjehe i dostignuća. Lako postaje radoholičar i cio život može da provede u predanom radu. Blokira emocije, posebno doživljaj bola, tako da ima velikih teškoća s intimnošću i usamljenošću. Zbog pretjerane realističnosti ima problema sa spiritualnošću, kreativnošću i spontanošću, koje može da omrzne u drugima koji nisu kao ona („efekat Gorgone“). Posebno je razdražuju spontane, ekspresivno bogate i dramatično izražajne osobe. Njeno osnovno načelo je načelo efikasnosti.

Iako se na prvi pogled ne bi reklo, ima teškoća s ponosom i samopoštovanjem. Najvažnije joj je da bude jaka da bi izdržala silni trud potreban za dostizanje savršenstva – onako kako je to zamislio njen tata. Sudbina ovakve žene biće prazna i oskudna ako se ne okrene svojoj unutrašnjosti, ne odustane od igara moći i ne pristane na poneki objektivni poraz koji će joj donijeti neke subjektivne pobjede. U određenom životnom trenutku treba da se sjeti i ponovo otkrije svoju majku, veže se uz nju i majčinska načela ovog sveta, da pristupi drugim ženama i ujedno svojim krhkim, tananim i lako povredljivim osjećanjima. Ako u tome uspije, uspostaviće novu unutrašnju ravnotežu, biće u stanju da ostvari bliskost i intimnost s pojedinim ljudima i reorganizuje svoj sistem vrijednosti.

TIP 6: JUPITER – ŽENA SESTRA

Oličava je grčka boginja Artemida, odnosno rimska Dijana.

Moguće arhetipske dopune, varijacije i alternative: Ifigenija, Atalanta…

Moguća psihopatologija (ako je ima): opsesivna ili paranoidno arogantna.

Najčešće je muče čežnja, strah i bijes.

Životni scenario je „vječna mladost“ i on je tjera da uvijek bude i ostane takva.

Artemida (Dijana) je Apolonova sestra, boginja lova i Mjeseca, a prije svega je uspešna taktičarka. Takva žena često je sportski tip, mladalački vitka i dobro građena. Pokretna, nezavisna, samostalna i uspješna, žudi za raznim takmičenjima u kojima bi da pobijedi sebi ravnog muškarca. Sigurna je u sebe i svoj identitet i ne treba joj muškarac da bi se osjećala osmišljeno i cjelovito. Ona je prije svega biće akcije i uz očevu pomoć i veliku usredsređenost ovladala je mnogim vještinama. To je preadolescentna djevojčica u snažnom tijelu odrasle žene, koja voli život shvaćen kao igru i nadmetanje. Ona je mitska sestra i drugarica, radoznala i hrabra. Odbacila je identifikaciju s majkom i klasičnim ženskim vrijednostima, često je tvrdoglava i po građanskim shvatanjima neženstvena. Cio svijet doživljava kao veliki lov ili važnu utakmicu za koju je vrlo dobro pripremljena. Lijepo se druži sa ženama sličnim sebi, ostale i ne primjećuje.

U odnosu prema muškarcima ponekad narcisoidno bira vršnjaka koji kao da je njen odraz u ogledalu, tako da mogu da imaju kolegijalni i ortački brak. Ponekad je to mnogo stariji muškarac koji će je njegovati i podržavati u njenim pustolovinama. Takva žena na osobeni način izbjegava konflikt otac–kći: ispunjava očekivanja oca koji je zapravo sve vrijeme želio sina, a uspješna je koliko i dječaci. S druge strane ne predstavlja opasnog rivala svom ocu, jer ipak je žensko, čime je zaobišla jedan važan razvojni problem: ostala je spokojna, ali i prikraćena. Ponekad bira platonskog partnera s kojim ostvaruje „idealnu ljubav“: on prezire seksualnost i uživa u njenim vještinama i promjenama. Ponekad izabere Pigmaliona koji će je oblikovati i zajedno s njom dobijati aplauze publike.

Najbolje joj je dok je mlada: izbjegava emocionalnu intimnost, bliskost i pripadanje. Negira svoje zavisne, meke ženske potrebe, a ako ih doživi – na njih reaguje depresivno. Zauzeta takmičenjem, može da bude hladna, oštra, gruba, lako povređuje druge i s prezirom ide dalje. Skromnost, suzdržanost, ganutost i milosrđe jednako su joj strani i opasni kao i ljubav, bliskost i poverenje. Ako ima djecu, prema njima se ponaša kao „majka medvedica“. Može da bude dobra majka, ali prenaglašava nezavisnost djeteta, njegovu spretnost i takmičarski duh. Teško njemu ako nije pobjednik! Hladno odbacuje zavisno, pasivno i nesposobno dete, a od njega očekuje da brzo poraste ali zauvijek ostane u pubertetu i krene u lov s njom.

Sistem vrijednosti ovakve žene jednostrano je određen paternalnim načelom. Sve dok ne otkrije, ne razvije i ne integriše i neke maternalne vrednosti, ostaće prebrza, površna, jednostrana i plitka. Najvažnije joj je da u životu postane i ostane jaka i savršena, da bi pobjeđivala u što više nadmetanja. Spremna je da se se oko toga trudi, tapkajući na uvijek istoj razvojnoj stepenici.

TIP 7: SUNCE – ŽENA SVETICA

Oličava je grčka boginja Hestija, odnosno rimska Vesta.

Moguće arhetipske dopune, varijacije i alternative: predane hramske službenice i hrišćanske svetiteljke.

Moguća psihopatologija (ako je ima): senzitivno paranoidna.

Najčešće je muče osećanja krivice, bijesa i besmisla.

Životni scenario: „Ti nikada nećeš biti od krvi i mesa“, ili: „Ti nikada nećeš biti sa ovoga svijeta.“

Hestija je rođena od neefikasne i depresivne majke i oca koji je zloupotrebljavao ljude. Razvila se u mudru ženu i tetku usjedelicu, boginju srca i hrama koja se nije mnogo upuštala ni u ljubavi ni u mržnji. Simbolikom vatrenog kruga i ritualima vatre ona izražava netaknutost djevice i cjelovitost savršenstva – njen simbol najčešće je mandala. Nevinost i autonomnost često su joj omogućavale postizanje takvog stepena harmonije, opšte povezanosti i kontinuiteta u zajedničkoj svijesti, da je proglašavana sveticom. Ona je introvertna, sklona meditaciji u miru i samoći, kada njena intuicija, jasnoća i snaga mogu da dođu do punog izražaja.

Takva žena je spokojna, ne žuri, okrenuta je istovremeno ka hramu i kući. Mistično je povezana s alhemijskim duhom koji joj omogućava stvaranje harmonije i rast u spokojnoj samoći. U svom razvoju prevazišla je ego i uspijeva da razvije svoje žensko jastvo koje objedinjuje duh i dušu. Veoma se trudi da se očeliči da bi postala savršena.

Njen odnos prema drugim ženama često je rođački, prijateljski i topao. Događa se da se uopšte ne uda, nego postaje stara mudra usedjelica. A ako se ipak uda, onda je to klasična žena, udobno smještena u tradicionalnu ulogu domaćice, koja za sebe obično veže čoveka koji voli i cijeni spokojan, topao i tih život koji im omogućava meditaciju. Ako ima djecu, može da bude odlična majka, pomalo udaljena, bezlična i neizražajna, ali koja nesumnjivo voli svoju djecu.

Po Jungovom tumačenju, Hestija nije imala personu. Žena koja živi takvim životom lako može da postane bezlična, anonimna i kao da nije od ovoga svijeta. Ponekad je suviše odvojena od stvarnosti, a ako dugo živi u samoći i izolaciji može da sagori vodeći računa o drugima ili o idealima. Ima problema s izražavanjem osjećanja, pogotovo snažnih, tako da kada nekoga voli on to može da ne zna i da ne osjeti. Njena ljubav je na izvjestan način impersonalna, kao i ona sama. Bez sigurnosti braka i doma takva žena ponekad biva izgubljena, potcijenjena i iskorišćavana od kompetitivnih, vlastoljubivih ljudi.

Njen rast počinje time što izgrađuje čvrstu i jaku personu, uči da izražava osjećanja (posebno ona rušilačka i snažna), a pogotovo tako što će izaći iz svoje kuće ili svog hrama i krenuti u šetnju svijetom, upuštajući se u pustolovine življenja sa stvarnim ljudima. Potrebno joj je da stekne samopouzdanje, razvije ekstroverziju i borbenost, koje inače pomalo prezire.

Izvor: Nataša Karalić Koprivica

---