Ko vlada čovečanstvom?

Naravno, odluke se donose bez obzira šta većina misli. Njima se, na kraju, objasni šta trebaju misliti.

Jedna od retkih ozbiljnih anketa je ona od pre neki dan provedena među nastavnicima. Oni su poredili učenike iz ranijih generacija i iz ove današnje. Jednoglasan zaključak je bio da "današnja djeca postavljaju znatno manje kritičkih pitanja o nastavnom gradivu...i da mnogo manje samostalno čitaju"

Gašenje kritičkog mišljenja je utrnulo put prema društvu u kome se ne postavljaju pitanja već se prihvaćaju "istine" koje se serviraju iz medija i prilagođenih udžbenika histore, fizike, biologije.

Deci se daju "lekovi" za smirenje da ne bi bili hiperaktivni, droga je dostupna u svakoj osnovnoj školi, nasilje je prihvaćeno kao neminovnost, ruglo "muzike" - crnački rap, je vodeći trend među mladim.

Da li se ove stvari dešavaju slučajno?

Ili je "nekom" u interesu da ima priglupe mase kojima je lako manipulisati?

Nezavisni istraživač političkih manipulacija nad čovečanstvom, Britanac David Icke u svojoj knjizi "I istina će nas osloboditi" prikazuje tabelu moći na zemlji:

 

Na dnu je čitavom širinom Č O V J E Č A N S T V O
Slede  M  E D I J I
Zatim  U J E D I N J E N I  N A R O D I
E V R O P S K A   U N I J A   i   T R G O V A Č K I   B L O K O V I
B I L D E R B E R G   G R U P A
K R A L J E V S K I   I N S T I T U T   Z A   V A N J S K E   P O S L O V E
A M E R I Č K I   S A V J E T   Z A  V A N J S K E  P O S L O V E
T R I L A T E R A L N A   K O M I S I J A
O K R U G L I   S T O L
(nekoliko nivoa naviše je praznina i onda dolaze...)
P R O S V I J E T L J E N I   M A S O N I
V I T E Z O V I   M A L T E
S K U L L  &  B O N E S
(predposlednji nivo, pri samom vrhu prikazuje "Globalnu elitu")
C R N O  P L E M S T V O
I L U M I N A T I
K O M I T E T   3 0 0

Razmislimo o ovoj tabeli. Većina ljudi, naravno, ovako što nije vidjela. A i kada je vidi, koja je prva reakcija? Nevjerica, odmahivanje rukom, neprihvaćanje... Logično, jer se ne "uklapa u već formiranu sliku sveta". Sliku koju su nam "formirali" oni koji imaju stvarnu moć na planeti. A ako nekolicina i pokušaju da ih razotkriju, u očima drugih ovo će izgledati toliko fantastično...da neće u to povjerovati.

Idealno zamišljeno. Istina je toliko nevjerovatna da je treba odbaciti.

Iluzija je toliko jaka da je "sigurnije" od nje se ne odvajati.


U narednim prilozima ćemo pokazati da je "zemaljski komandni lanac" zbilja
 oličen u gornjoj tabeli.

Njegova I knjiga kaže:

"Ovo ce možda izgledati nerealno većini ljudi, ali ja od vas tražim da razmislite. Svi ćemo se složiti da je nešto vrlo pogrešno sa ovom planetom. Građanski ratovi, bolesti, etnička čišćenja, religijski ratovi, kršenje ljudskih prava... i lista ide dalje. Da li su ovi događaji međusobno nepovezani, ili imaju zajednički izvor?

... Konstantno nas hrane propagandom, lošim vijestima, mišljenjima, lažima ... a postoje tone nerečenih tajni. Većina ovih laži dolazi kroz medije čiji su vlasnici nekolicina ljudi na vrhu pomenute tabele. Sve se podređuje ciljevima tih grupa na vrhu..."

Ukratko bih i ja prokomentarisao tabelu:

1. čovečanstvo

Šest milijardi ljudi je ogromna energetska masa: mentalna, duhovna, materijalna. Svako od nas je, u suštini, samo energetska lopta. Kojoj treba energetski podsticaj, "hrana", da bi se održala i razvijala. Većina ljudi osnovne energetske potrebe zadovoljava hranom i pićem, zatim iskustvima različitog naboja: seksom, ljubavlju, moći, vladanjem nad drugima itd.

Oni pri i na vrhu piramide smišljeno i usmereno dobivaju potrebnu (negativno nabijenu) energiju za vlastiti opstanak.

Sedam hiljada godina je stara ova naša (poslednja u nizu) zemaljska civilizacija. Dosadašnja istorija je tipičan primer manipuliranja masom energetskih lopti (ili "ljudi", kako mi sebe volimo nazivati). A da toga nismo svesni.

2. Mediji

Manipulacija se održava medijima kao jednom od najmočnijih oružja (uz droge, lekove i farmaceutsku industriju, "obrazovanje" i sl.) Male medijske kuće se oslanjaju i slušaju one velike; velikim su na čelu grupe koje dominiraju čitavom industrijom; i što više idemo ka vrhu piramide shvaćamo da samo nekolicina drži u svojim rukama medijska i privredna carstva.

Uputstvo za tumačenje medijskih vesti: nijedna udarna vest nije slučajna. Ona nije plod "istraživačkog i nezavisnog novinarstva". Ona je uvek u funkciji nove manipulacije. Dobar orentir je - uvek sumnjati u ono što čujemo. Jer, istina je uvek skrivena.

Na primer:

- Kisindzerova je teza bila da na Balkanu stoljećima ratuju plemena. Setimo se ratnih izveštaja. Daje se mišljenje jedne pa druge strane. Ko puca na Sarajevo? Prosečan čovek, ako je u konfuziji, lako proguta ideju da su svi krivi i da je reč o plemenskom ratu.

- Skorašnji Makedonsko-albanski sukob je predstavio Albance kao teroriste i odmetnike. Time su oni izgubili "politički kapital" kao žrtve sukoba na Kosovu. Ponovo sve u funkciji dokazivanja da nema dobrih; u "plemenskom ratu" svi su primitivni i čitav Balkan je isti.

A oni koji iza scene vuku konce tačno znaju kojim putem idu. Masonski moto "Ordo Ab Chaos" - red, poredak iz haosa, je ovde na delu. "Kreiraj problem, podstakni reakciju da se nešto treba uraditi, i onda ponudi rešenje. Svoje rešenje! Svoj ("Novi svetski...) poredak.

3. Ujedinjene Nacije

Koliko li je dobronamernih doktora, pod okriljem OUN, voluntiralo u afričkim misijama misleći da vakcinama pomažu stanovnike ovog siromašnog kontinenta? I ne sluteći šta se skrivalo u tim vakcinama. Danas je to kontinent gde se populacija kontrolira na najužasniji način. Jedan od četiri odrasla Afrikanca ima AIDS. Crni kontinent je najveća eksperimentalna laboratorija kreatora Novog svetskog poretka.

4. Evropska Unija i Trgovački blokovi (NAFTA)

Stvaranje jedinstvenog tržišta, jedinstvene monete, jedinstvenog ustava, dovodi do čvrstog držanja poluga vlasti u rukama nekolicine. Lepe priče o slobodama, naprednoj ekonomiji, nepostojanju granica se serviraju građanstvu u međuvremenu...

5. Bilderberg, Instituti (SAD, UK) za spoljnu politiku, Okrugli Stol...

...će biti predmet analize u nadolazećim prilozima.

6. Prosvetljeni masoni (njihova elita), Vitezovi Malte, Skull & Bones

Vitezovi Malte nisu tako arhaična i neuticajna organizacija kako se učinilo kada je jedan od njih prikazivan kako putuje kroz Beograd, Zagreb i Dubrovnik početkom 1991...deleći svoje ordenje i križeve.

7. Globalna elita (Crno plemstvo, Iluminati, Komitet 300) Penjući se ka vrhu, počinju da zapanjuju rituali i okultizam vrhunskih igrača, elite koja generacijama održava svoje genetičke i krvne linije, zatim priča o trinaest familija - stvarnih vlasnika svetske ekonomije...

Bilderberg

Tako, na primer, od 24-28 maja 2001, u luksuznom švedskom hotelu Stenunsbaden, na zapadnoj obali, pedesetak km od Gotesberga, lideri Bilderberg Grupe su otvorili 48-i po redu, susret. Hotelski rezort je bio izdvojen na otočiću i uz jake mere sigurnosti, sto dvadeset predstavnika Zapadne političke, financijske i korporacijske elite odlučivale o neposrednoj budućnosti sveta.

Osamdesetogodišnjaci, Rotschild i Rockfeller, zajedno sa Kissingerom, pripremali su i ovaj put, dnevni red i izbor pozvanih.

Isto kao i godinu pre na junskom sastanku u belgijskom hotelu Chateau Du Lac Hotel (20 km od Brisela). Ili godinu pre, u škotskom Turnberry Hotel (Ayrshire). Ili, još pre, u portugalskoj Sintri.

Usamljeni, luksuzni hoteli, u vlasništvu Rothschilda ili Rockefellera, postaju prava utvrđenja koja okružuju neviđene mere sigurnosti: naoružani čuvari, policija, čak i vojska. Kilometrima uokolo nijedan novinar nema pristupa. Pet dana intenzivnih diskusija rezultiraju uputama vodećim plutokratima sveta.

Jedine novine koje uspevaju, iz godine u godinu, da prenesu rezultate ovih tajnih sastanaka, su američke: "Spotlight". Za sebe kažu da su "jedine preostale ozbiljne američke novine". I, kao što to obično biva, financijskim manipulacijama se prisiljavaju nezavisne redakcije da se gase, novine da bankrotiraju. Od 2003. i “Spotlight” je prestao da postoji.

O korenima Bilderberg Grupe govorio je američki senator Jacob Javits 1964. godine. Njegov izveštaj se može naći u Kongresnoj biblioteci. U njemu, ovaj povremeni član Bilderberga kaže: "Zemlje Zapadnog sveta su, tokom perioda hladnog rata, osećale potrebu za usku suradnju da bi se zaštitili od komunističke opasnosti." Ova "suradnja" sa fokusirala na ključni cilj: osigurati da SAD, Kanada i Zapadna Evropa zadrže globalnu kontrolu nad preostalim delom sveta.

U maju 1954. održan je prvi zvanični sastanak Bilderberg Grupe koja je svoje ime dobila po hotelu Bilderberg u Holandiji. Ime ipak nije slučajno izabrano. Bil ili Bel je drevno feničansko boſanstvo - Sunce (primarni simbol svih elitističkih grupa).

Prvim sastankom je rukovodio holandski princ Bernhardt, bivši nacistički SS oficir, koji se udomio u holandskoj kraljevskoj familiji. Princ je predsedavao Bilderberg sastancima sve do 1976. godine.

Za tu ulogu ga je pripremio kolosalni evropski manipulator, financijski mastermind, lord Victor Rothschild. I kao što je David Rockefeller vukao poteze iz senke u Americi, tako je i Rotschild rukovodio evropskim poslovima. (David Icke, "The Biggest Secret".)

Bilderberg Grupa ima Stalni Komitet od 39 osoba koje se ne biraju već postavljaju. To je uže jezgro, donosioci odluka. Njihova uloga je da prenose ideje osobama koje pozivaju na godišnjoj bazi. Pozvanih osamdesetak osoba se menjaju svake godine, kao i lokacija sastanaka.

Među 39-oricom su i lord Carrington, Giovanni Agnelli (FIAT), Rockefeller (Chase Manhattan Bank), Peter Jankovič (bivski austrijski ministar), Vernon Jordan (Klintonov pajdaš), Kissinger... Uz njih su i vodeći ljudi korporacija kao ABB, United Steel (SAD), Deutsche Bank, World Bank, ministri, ambasadori, profesori...

Ova Grupa se često naziva i "Nevidljiva svetska Vlada".

S razlogom.

Primer prvi:

Godine 1993, tadašnji predstavnik za štampu britanske Laburističke partije, stanoviti Tony Blair, pozvan je na sastanak Bilderberg Grupe u grčkom letovalištu Vouliagmentu. Godinu dana kasnije sledi iznenadna smrt dotadašnjeg lidera stranke John Smitha. Serija skandala i konflikata uništava kredibilitet "konkurentne" Konzervativne partije i njenog lidera John Mayora. Blair postaje novim britanskim premijerom u ubedljivoj pobedi 1997.

Blairov Bilderberg savetnik bio je Gordon Brown. Njihova prva ekonomska odluka bila je da predaju upravljanje kamatnim stopama iz ruku Vlade u ruke Bank of England (koliko se sećam onih jutarnjih vesti BBC-a, to se desilo samo dva dana nakon što je Blair preuzeo upravljanje Kabinetom). Brown je zamenio dotadašnjeg konzervativca Kenneth Clarka. Koji je, gle slučajnosti, takođe jedan od Bilderbergera. Isto kao i Mayor.

I šta se dešava? Prividna demokratija je na delu. Jedna partija zamenjuje drugu na vlasti. Narod je sretan, jer misli da ima izbor. A u stvari jednopartijske države su na delu.

Uzgred, Brown i Blair su bili ponovo na sastanku Bilderberg Grupe 1988. u Škotskoj.

Primer drugi:

David Rockefeller je 1991. godine pozvao dotad relativno nepoznatog guvernera države Arkansas na sastanak Bilderberga u Baden-Badenu, u Nemačkoj. sledeċe godine, guverner Clinton je postao predsednik Clinton.

Primer treći:

Mreža centralnih banaka je pod neposrednim uticajem grupa kao Bilderberg. Glava američke Banke federalnih rezervi, Alan Greenspan je Bilderberg (ujedno i član TC i CFR). Njegov prethodnik Paul Walker takođe (TC, CFR I Bil). Njihov britanski kolega Sir Gordon Richardson isto tako... Nemačka centralna Banka, Svetska Banka... i lista ide dalje.

Američko i svetsko tržište akcija se trese pre nego što se Greenspan obrati sa odlukom o visini kamatnih stopa. I njegove izjave, svaki put, određuju tok kojim će se ekonomije kretati. Akcije skaču ili padaju. Istog dana.

Međutim, glavni igrači, ne samo da unapred znaju šta će se odlučiti... oni donose odluke. Treba pratiti investicione korake glavnih korporacija, banaka i osiguravajućih kompanija pre nego što se Greenspan obrati javnosti. Jer one, svaki put, masovno prodaju ili kupuju akcije. (Doduše, tu postoji mala zvrčka: financijska carstva Rothschildsa i Rockfellera su tako razgranata, da im mali igrači teško mogu ući u trag.)

Primer četvrti:

Navodni financijski "odmetnik", George Soros (takođe Bilderberg), svojevremeno je napao švedsku valutu. Uzaludno ju je tadašnji švedski premijer Carl Bildt (Bilderberg) pokušao "braniti". Rezultat? Kod većine građana se javio strah da zemlja ostaje van integracija, na financijskoj vetrometini. I, Švedska se ubrzo našla u Evropskoj Uniji. Pod zajedničkom kapom.

Primer peti:

NATO-ov napad na Jugoslaviju radi zaustavljanja masakra nad Albancima na Kosovu bio je dio mnogo šireg plana, prema izjavama službenika američkog Ministarstva spoljnih poslova. "Bilo je važno za Bilderbergov cilj, stvaranje novog svetskog poretka, da NATO izađe iz svojih vlastitih limita... Od odbrambenog karaktera... sa bombardiranjem Kosova i Srbije... stvoren je presedan. NATO sada može ići bilo gdje... I tako postati svetskom armijom." (James Tucker, "Spotlight")

Primer šesti:

Prema izjavi jednog od učesnika sastanka u Baden-Badenu, 1991. iz zdravice Rockfellera:
"...Zahvalni smo Washington Postu, New York Timesu, Timeu i ostalim velikim publikacijama i medijima čiji su vlasnici učestvovali na našim sastancima tokom proteklih 40 godina... i očuvali obećanja o diskreciji. Bez toga bi nam bilo gotovo nemoguće raditi na našem Planu za svet..."

Primer sedmi:

Bilderberg ništa ne prepušta slučaju. Od doba Nixonovog predsednikovanja, svi američki budući predsednici i njihovi suparnici u izbornoj utrci, bili su članovi Bilderberga i/ili Trilateralne Komisije. Rezultati utrka sa samo dva grla u završnici, uvek su bili kontrolirani. Ako si vlasnik oba konja, ne možeš izgubiti.

Izmedju 15-18 maja 2003. Bilderbergi su se sastali u istorijskoj Trianon Palači u Versaju (Francuska), ponovo bez ikakve pompe. Brojne snage osiguranja i značajan broj francuskih vojnika su uveli vrlo restriktivni režim u široj okolini Palače ne dozvoljavajući slobodno kretanje niti stanovnicima tog dela grada. Na ponovljene upite o razlozima restrikcija zadovoljavajući odgovor im nikada nije dat. U štampi nije bilo reči ni o kakvom sastanku na vrhu.

Sastankom je rukovodio Etienne Davignon koji je palicu preuzeo iz ruku lorda Petera Carringtona koji je, opet, na tom mestu zamijenio bivšeg nacističkog oficira, holandskog princa Bernarda (nakon što se ovaj povukao zbog učešća u skandalu Lockheed).

Carrington, bivši britanski ministar, je rodbinski vezan za najmoćniju evropsku familiju Rothschild putem braka. Bio je i na čelu NATO-a. I još uvijek je na čelu britanskog Kraljevskog instituta za spoljnu politiku. I jedan je od onih koji je sprovodio u plan smenu britanskog premijera (i svog ranijeg “šefa”) Margaret Tacher, jer se, svojevremeno, odupirala stvaranju ujedinjene Evrope.

Iz Carringtonovih ruku, predsedanje sastancima Bilderberg Grupe, prešlo je, dakle, (od Sintre, Portugal) u ruke Belgijanca Viscount Etienne Davignona. Ime zvuči nepoznato. Ipak, reč je o vrlo uticajnoj figuri u evropskim krugovima. Davignon je bio potpredsednik Evropske komisije (Vlade) tokom 1980-ih. Na čelu je ogromnog bankovnog i energetskog belgijskog kompleksa Societe Generale de Belgique. Predsedava tajnim "Okruglim Stolom Industrijalaca Evrope", koji formulira politiku koju provodi Evropska Unija. Davignon je jedan od osnivača Monetarne Unije Evrope (AMUE). Član je Rockfellerove Trilateralne Komisije. Rezultati njegovog djelovanja: monopoli, veliki biznis, moć elite.

Na američkom tlu, osiguranje je pod kišobranom CIA-e. Ovo ne čudi s obzirom da je u jezgru ove Agencije – OSS Office of Strategic Services (Ured strateških usluga). Ovaj Ured i njegovu strukturu je projektovao John J. McCloy, nekadašnji lider američkog Saveta za spoljne poslove i čelnik Rockefellerove Chase Manhattan banke.

Redjaju se pretpostavke o uticaju loših vesti na tržište: padaju prodaje i profiti kompjuterskih i softverskih kompanija, raste broj neotplaćenih kredita, inflacija se budi, tržište akcija gubi vrednost, dolazi do generalne panike.

Pređimo iz simulacione teore igara u stvarnost.

Prvih pet godina XXI stoleća banke prijavljuju rastući trend u neotplaćenim kreditima. Njujorška berza beleži pad od 25%. Nezaposlenost raste. Potrošnja stanovništva opada. A s njom i proizvodnja. Nesigurnost se uvlači pod kožu prosečnog Amerikanca. Amerika se nakašljava. svet dobiva upalu pluća.

Trilateralna Komisija

(Ovaj prilog je pisan u proljeće 2001…)
Devetog marta, u pet popodne, britanski ministar spoljnih poslova Robin Cook, propušta uobičajeni "čaj u pet". Otkako je postao ministrom, to mu se sve češće događa. Ovaj put prilika je posebna. Govoriće pred 350 najmoćnijih ljudi sveta. Ministri, bivši i budući predsednici vlada i ambasadori, svi vodeći bankari, šefovi korporacija, medija i parlamentarci. Od Amerike do Japana. I ovogodišnji skup Trilateralne Komisije protekao je uobičajeno. Bez napisa u medijima. Bez pompe. Glavna tema trodnevnog skupa: "Globalizacija".

Poljak Zbigniev Brzezinski bio je najutjecajniji čovek u vladi američkog predsednika Jimmy Carter-a (1977-1981). Marksista po uverenju, postaće profesorom na Harvardu i Columbia univerzitetu da bi ubrzo stekao reputaciju "anti-komuniste". David Rockefeller ga je zapazio 1970. kada je objavio knjigu "Između dva vremena". U njoj Brzezinski zastupa tezu o globalizaciji u svetskoj politici i ekonomiji. Tri godine kasnije Zbigniev postaje desnom rukom Davidu i pomaže mu u osnivanju organizacije koja će okupljati vrhunske političke i biznis lidere Amerike, Zapadne Evrope i Japana (Trilaterala).

Prvobitni plan je bio da svaki od tri regiona daje po 100 članova. Danas, tri decenije kasnije, omer je nešto izmjenjen. Severnoamerička grupa se sastoji od 107 članova: 85 Amerikanaca, 15 Kanađana i 7 Meksikanaca. Japanska se proširila i uz 75 Japanaca tu je 11 Južnokorejanaca, 7 iz Australije i 15 iz zemalja ASEAN-a, Kine i Hong Konga. Evropljana je najviše: 150.
Severnoamerički predsednik je Paul Volcker, bivši šef Američkog Sistema Federalnih Rezervi (najmočnije financijske institucije u svetu). Evropljane predvodi Peter Sutherland šef naftnog carstva BP Amoco. Pacifik zastupa čelnik konglomerata Fuji Xeroc, Yotaro Kobayashi.
U užem krugu ("Izvršni Komitet") su i: Umberto Agnelli (na čelu najveće italijanske firme IFI), Zbigniew Brzezinski, Robert Haas (Levi Strauss), Lee Honk-Koo (bivši korejanski premijer), Minoru Makihara (šef Mitsubishija), Thorvald Stoltenberg (naš znanac kao predstavnik UN za bivšu Jugoslaviju), Bjorn Svedberg (Ericsson) i drugi.

Trilateralna Komisija odlučuje slično kao i Bilderberg grupa.

Održavaju se redovni godišnji susreti, svaki puta na drugom mestu. Lokacija je tajna, prisutni su samo članovi i posebno izabrani gosti. Kod Bilderberg Grupe se, uz uži krug, većina članova rotira. U Trilaterali mandat članovima je od tri godine naviše i svakog od njih bira Rockfeller lično.

Izvršni komiteti se sastaju nekoliko puta godišnje i oni razrađuju zadatke koje im formulira uži krug.

Uži prsten se sastoji od regionalnih direktora i posebno provjerenih članova svetskih elitnih organizacija.

I, na vrhu, je centar, koji se sastoji od cara i najuže grupe močnika.

Procentualno, to bi izgledalo ovako: Centar je 100% informiran o svemu. Oni donose odluke. David Rockefeller je na vrhu ove piramide. Brzezinski je uz njega. O nekolicini ostalih možemo špekulirati: Kissinger, Robert McNamara, Edmund de Rotschild, George Bush, George Schultz...

Ispod njih je "uži krug" koji je 90% obaviješten. I odluke prima direktno od cara. U ovom krugu se nalaze trostruki članovi (sve tri elitističke organizacije: Bilderberg, Trilaterala, CFR).

sledi "centralni prsten" u kome su dvostruki članovi elitnih organizacija. Do njih dolazi 80% svih odluka.

U "spoljnom prstenu" su članovi koji su tu uglavnom za potrebe kamuflaže. Pola stvari znaju, o drugoj polovini ne znaju. Ali, sprovode zaključke vrha.

(Vjerovatno je o tome najbolje čitati iz pera Barry Goldwatera, Demokratskog protivkandidata Carteru, 1976. On piše:)
"... David Rockefeller i Zbigniev Brzezinski su financijski podupirali Cartera kao svog idealnog kandidata. Pomogli su mu da osvoji nominaciju, a kasnije i poziciju predsednika SAD. Mobilizirali su novčanu masu bankara sa Wall Streeta i intelektualni uticaj akademske zajednice (koji su financirani od strane raznih fondacija) i, naravno, medija..."

Sedam meseci pre nego što će se održati konvencija Demokratske partije, Galup je proveo istraživanje koje je pokazalo da manje od četiri (4) procenta podržava Cartera za predsednika. I, preko noći, on postaje izabran. (Ironija je da se Carter predstavljao kao čovek izvan sistema i bez oslonca na financijske centre moći.)

Ovo je najbolja ilustracija kako funkcionira vlast Elite. Izabiru svoje kandidate, a ruše "neposlušne".

(Da li je slučajno i “rušenje” američkog kongresmena Larry McDonalda koji je 1980. tražio od Kongresa da se sprovede zvanična istraga o utjecajima elitnih i tajnih organizacija na američku politiku? Njegova energična kritika je tragično zaustavljena prvog septembra 1983. kada je stradao kao putnik u korejanskom avionu koji je “skrenuo s kursa” pa ga je srušila sovetska raketa iznad Pacifika.)

Na primer:

- "Komisiju su osnovali privatni građani... da zajednički p o s m a t r a j u ključne probleme u svetu"

- "Trilateralna Komisija je ... d i s k u s i o n a grupa..."

- "Kako to da je predsednik Carter izabrao sedamnaest (17 !) svojih vrhunskih suradnika u Administraciji iz sastava Trilateralne Komisije? (sledi odgovor) "S obzirom da Carter nije bio baš poznat u oblasti spoljne politike on se p r i r o d n o obratio Trilateralnoj Komisiji i njenim članovima za popunu mesta u Vladi..."

- "Neke individue vjeruju da je Trilateralna Komisija nekako aranžirala Carterov izbor za predsednika. Reč je o miskoncepciji. Komisija je ne-partijska i ne podržava nijednog kandidata..."

I tako dalje. Bush stariji je bio aktivan član Komisije u pauzi svojih funkcija šefa CIA-e i potpredsednika SAD-a. Treba li pominjati da su i Reaganov i Bushov kabinet bili kontrolirani od strane članova Trilaterale?

Da li je slučajno da su četiri poslednja kanadska ambasadora u SAD-u članovi Komisije? Isti slučaj je i sa poslednja tri japanska ambasadora u Washingtonu.

Da li neko može preuzeti upravljanje Svetskom Bankom, UN agencijama, fotelju ministra spoljnih poslova ili biti guvernerom Centralne banke bez suglasnosti (odnosno, "preporuke") Komisije?

Zbilja, može li? U Londonu, Washingtonu, New Yorku ili u Tokiju?

Ipak, prisjetimo se kako sve ove elitističke organizacije rade. Na dnu piramide jeste kamuflaža. U Komisiji jesu članovi iz Indonezije, Slovenije ili Meksika. Ali, ono što se zbilja računa je šta radi vrh. "Carska svita". Njihova imena neće biti dostupna.

Američki i britanski Savet za međunarodne poslove

Preko puta ruske (bivše sovetske) UN ambasade u New Yorku, na istočnom Manhattanu, smeštena je Harold Pratt House. Reč je o jednom od najlepših objekata u ovom gradu, podignutom 1919. Hol u mramornim pločama vodi u niz stilski uređenih prostorija. Svaka od njih prima od 75 do 350 zvanica. Visokotehnološki audio-vizuelni laboratoriji sa videokonferencijskom opremom omogučavaju posetiocima da konferišu sa svojim partnerima diljem sveta. Najnoviji dodatak zgradi je konferencijska dvorana Peter Peterson Hall u kojoj se odvijaju seminari i prezentacije.

Uzgred, Peter Peterson je od 1985. na čelu Odbora direktora prestižnog Saveta za međunarodne poslove (CFR - Council on Foreign Relations).

A Savet, opet, ima svoje sedište u u Harold Pratt House od 1921. godine.

Godišnji izvještaj Saveta za međunarodne poslove (od 2000.), na svojih 125 stranica, podseća na doba stvaranja Saveta. Kažu:
"... Savet je formiran 1921. godine kratko nakon Prvog svetskog rata. Nekolicina američkih učesnika na Pariskoj mirovnoj konferenciji je odlučila da bi više američkih privatnih građana trebalo postati svesno rastućih međunarodnih odgovornosti SAD-a... Ova odluka je dovela do kreacije organizacije koja će studirati američku međunarodnu politiku na dobrobit svojih članova i drugih zainteresiranih Amerikanaca..."

I nastavljaju:

"... Savet je ne-profitna i ne-partijska organizacija čiji je cilj razmena ideja i bolje razumevanje američke spoljne politike...".

(Kompletni izvještaj se može naći na njihovom sajtu: www.cfr.org )

Hajde da se malo uozbiljimo. I da se vratimo na dane stvarnog začetka ove i sličnih organizacija.

Jedne prohladne februarske noći, 1891 godine, u Londonu su se sastale tri uticajne figure s kraja prošlog stoleća. Cecil Rhodes, verovatno najbogatiji čovek tih godina; William Stead, vodeći svetski novinar; i, Reginald Brett, kasnije poznat pod titulom Lord Esher, najuticajniji savetnik kraljice Viktore, a zatim i kralja Edvarda VII i kralja Đorđa V. Rezultati ovog sastanka biće od iznimne važnosti za sudbinu civilizacije u nadolazećem XX stoljeću. I stoljeću nakon toga. Njih trojica su skicirali plan organizacije za njihovo tajno društvo. I načinili prvu listu potencijalnih članova. Unutrašnji krug je postao poznat kao "Društvo izabranih", a spoljni krug kao "Udruženje pomoćnika". Unutar užeg kruga stvarnu vlast je imao lider i hunta trojice. Lider je bio super-bogati Rhodes, a huntu su sačinjavali Stead, Bret i Alfred Milner (koji je dodat ovom društvu neposredno nakon sastanka). (Više u knjizi: "Anglo-American Establishment", dr. Carroll Quigley).

Narednih dvadesetak godina ciljevi društva postaju kristalno jasni: ujediniti svet, pre svega englesko govorno područje, pod vlašću Britanije. Izmedju 1910-1915 tajno društvo je evoluiralo u međunarodnu grupu zvanu "Okrugli stol". Sačinjavali su je članovi iz sedam država: Britanije, Južne Afrike, Australije, Novog Zelanda, Indije i SAD.

Britanski krak je nazvan Kraljevski Institut za međunarodne poslove. U Kanadi je to Kanadski Institut za međunarodne poslove, a u SAD-u sestrinski Savet za međunarodne odnose (CFR).

CFR je uskoro postao vladarem SAD i to je, nakon osamdeset godina, još uvijek i danas.

Preko tri hiljade vodećih američkih imena: sadašnji, prošli i budući američki predsednici, ambasadori, svi ministri spoljnih poslova, investitori sa Wall Streeta, vojni lideri Pentagona i NATO-a, bogati industrijalci i korporacijski lideri, vlasnici medija i glavni urednici, bankari, predsednici univerziteta i vodeći profesori, izabrani senatori i kongresmeni, sudije vrhovnog i ustavnog suda...

Svi, bez razlike, s v i Vladini savetnici, ministri i zamenici u Ministarstvu spoljnih poslova bili su članovi CFR-a.

Admiral Chester Ward je petnaest godina bio članom CFR-a. On piše: "Svrha predaje američkog suvereniteta u ruke svemočne svetske vlade je cilj koji je otkriven 95% članova CFR-a. Postoje još dva važnija cilja za koje zna manje od 75 članova; ovi ciljevi nisu nikad predočeni u pismenoj formi... Verovanje u vlastitu superiornost i formiranje jedne Vlade sa svetskom armijom..."

CFR održava regularne, tajne sastanke koje uključuju vodeće članove i strogo izabrane goste. Povremeno, oni održe i javne sastanke da bi formirali dojam da su oni bezazlena organizacija koja organizira socijalne aktivnosti ("razmjena ideja... grupe privatnih građana...").

Čitajuci Statut CFR-a može se zapaziti česta upotreba termina "non-atribution" ("ne pričaj drugima šta mi radimo i govorimo"). Sve što se zaista kaže na sastancima CFR-a ne smije (i ne dolazi) do medija. Članovi CFR-a imaju mogućnost da koliko često žele, razgovaraju sa vodećim ličnostima Vlade. Bez obzira je li to Condy Rice, Collin Powell, gospođa Albright, ili Warren Christopher pre nje, ili George Schultz... Naravno, svi ovi sastanci su neslužbeni i daleko od očiju javnosti. CFR se informira o novostima u svetu, a ministrima se daju upute...

“Kada vodeći članovi CFR odluče”, piše admiral Chester Ward (knjiga “Kissinger on the Couch”), “da bi američka Vlada trebala usvojiti određenu politiku, onda se pokreće ogromna energija njihove infrastrukture… da bi razvila argumente za podršku novoj politici. Na drugoj strani, svaka opozicija se diskreditira, intelektualno i politički…”

Lista rukovodioca Saveta ima nekoliko stotina imena. Među poznatijima: - Direktori: Allen Dulles (1927-1969), David Rockefeller (1949-1985), Averell Harriman (1950-1955), Cyrus Vance (1068-1987), Zbignev Brzezinski (1972-1977), Peter Peterson (1973-1984, 1984-), Paul Volcker (1975-1979, 1988-1999), Henry Kissinger (1977-1981), George Bush (1977-1979), George Shultz (1980-1982), Warren Christopher (1982-1991), Brent Scowcroft (1983-1989), Alan Greenspan (1982-1988), Jeane Kirkpatrick (1985-1994), Richard Holbrooke (1991-1993, 1996-1999), George Soros (1995-) itd, itd...

- Na čelu odbora Direktora su najduže bili David Rockfeller (1970-1985) i Peter Petersen (1985 do danas).

Može se lepo pratiti kako većina imena sa liste ima, prvo, dugogodišnje školovanje u Savetu, i, kada su spremni, preuzimaju uloge ministara, "specijalnih predstavnika OUN", ambasadora, predsednika međunarodnih banaka i OUN-ovih agencija...

Nekako nam se ova priča ponavlja. Bilderberg, Trilateralna Komisija, sada Savet za spoljne poslove... Tajni i polutajni sastanci... predsednici, bankari, korporacijski giganti... Neki od njih su u svim organizacijama, neke u jednoj ili dvije... Čini se da to ima nekog sistema.

Ima, ima. Itekako. svet nije ono što mislimo.

Okrugli Sto

Prva je pala Afrika.

Rhodes je bio na čelu South Africa Company, a zatim je osnovao i De Beers Consolidated Mines i Consolidated Gold Fields. Bezobzirno pljačkanje juga Afrike bilo je na delu. Da bi se osigurao, Rhodes je bio i premijerom Cape Colony. Cecil Rhodes je imao cilj, kažu njegovi savremenici, da stvori svetsku vladu sa centrom u Britaniji.

(“…Tvrdim da smo mi, Englezi, suuperiorna rasa na svetu i što više Planete naseljavamo, tim bolje po ljudsku rasu… Zašto mi ne bi osnovali tajnu organizaciju kojoj bi bio za cilj dovođenje cijelog neciviliziranog sveta pod vladavinu Britanije i Sjedinjenih Država i time stvaranja jednog Anglo-Saksonskog imperija…” Cecil Rhodes, “Confession of Faith”, 1877.)

Okrugli Sto je smrću Rhodesa 1902. dobio nasljednika: Alfred Milnera. On je zaslužan da se ostvari jedan od ciljeva Okruglog stola: stvaranje Južnoafričke Unije. Pljačka i genocid se nastavljaju sve do današnjih dana sa familijom Oppenheimer. Zlato, dijamanti, minerali... juga Afrike išli su u ruke šačice.

Rhodes je ostavio značajnu količinu novca kojom je osnovana fondacija za stipendiranje: Rhodes Scholarship. reč je o selektiranim studentima iz prekomorskih zemalja na univerzitetu Oxford. Najpoznatiji današnji stipendist je Bill Clinton. U njegovoj pratnji je i George Stephanopoulos, koji je bio Clintonov savetnik u obje izborne kampanje.

Do 1915. godine Okrugli Stol ima svoje ogranke u Južnoj Africi, Kanadi, Americi, Australiji, Novom Zelandu i Indiji. U Americi su njihovi predstavnici finansijeri koji su došli iz Evrope: Rockefeller, J.P. Morgan i Edward Harriman. Oni su koristili kapital familija Rotschild i Payseur da bi izgradili vlastite korporacijske i bankarske impere. I da bi upravljali američkom ekonomijom. Slično kao i Oppenheimer u Južnoafričkoj Uniji. Homogenizaciji doprinose postojeće organizacije kao Skull & Bones Society (na Yale univerzitetu) koje vrše selekciju "novih" članova i treniraju nove generacije starim pravilima.

Poseban zamajac Okruglom stolu dalo je osnivanje "Instituta za međunarodne odnose". U Britaniji je to bilo 1920., a samo šest godina poslije kraljevska kuća institutu daje atribut "kraljevski". Otada je britanski suveren formalno na čelu Kraljevskog instituta za međunarodne odnose. Godinu dana nakon britanskog, 1921., osnovan je američki pandan - CFR (o kome je već bilo govora).

Uloga Okruglog stola je da koordinira rad mreže elitističkih organizacija. Mrežu sačinjavaju sve one o kojima smo dosada govorili: Bilderberg Grupa, Trilateralna Komisija, Savet za međunarodne odnose, Kraljevski institut za međunarodne odnose, Skull & Bones Society.

Tu je i niz drugih koje sada samo nabrajamo:

- Rimski Klub (za koji se naivno misli da je kreirao ekološki pokret. Aurelio Peccei, broj dva u FIAT-u, odmah do Bilderberga Agnellija, je startao ovu organizaciju po uputama Rockfellera, prilikom njihovog susreta 1968. na Rockefellerovom imanju u Bellagio, u Italiji. Vodeći industrijalci kreću u kampanju da "spase planetu"?!. Nešto tu ne štima.)

- Budimpeštanski Klub (na čelu sa Ervin Laszioom, kompanjonom Pecceia. Što je Rimski Klub za ekologiju, to je Budimpeštanski Klub za spiritualizam. Ovo već postaje interesantno. Bogati formiraju organizacije koje bi vjerovatno, vremenom, iz potrebe, formirali obični građani. Ovako, bogati manipuliraju: navodno daju malo oduška energiji stanovništva, a u stvari, situaciju vode u smeru koji im odgovara.)

- Komitet 300 (tri stotine najmočnijih familija na planeti)

- Bohemian Klub (selektirana grupa američkih bogataša koja se godišnje sastaje u Bohemian Grove u sjevernoj Kaliforniji i u tajnosti donose odluke koje kasnije glatko prolaze u Kongresu; na primer, Nixon i Reagan su se tu 1967. dogovorili da Reagan odustane od kandidature za predsednika u korist Nixona).

Pored ovih, tu su i ostale polutajne i tajne organizacije i one za koje ne znamo da postoje. Mreža. Postoje indicije da je Okrugli stol u njihovom centru.

 
Otiđimo još jedan korak dalje.

Tko je mozak svih ovih aktivnosti koje slobodno  možemo nazvati "Manipulacija
 ljudskom rasom"?

Komitet 300 (neki njegove članove zovu i "Olimpijci")?

Ili Veliki Druidski Savet?

Ili Savet tridesettrojice?

Ili Savet (Council) od 9?

Ili, što idemo vrhu hijerarhije, “Savet petorice”?

Savet trojice??

Došli smo do vrha piramide. Na vrhu sjedi jedan, možda dvoje. I donose strateške odluke. Desetine elitističkih organizacija te odluke provode.

Stotine i hiljade korporacijskih vlasnika i medijskih giganata, kraljevskih porodica i financijskih magnata, sindikalnih i kongresnih lidera... masoni, iluminati, bilderbergi, trilateralci, ambasadori i ministri...

Pokušajmo problem postaviti u historijsku perspektivu. I postaviti dva logična pitanja. Prvo, koji je njihov cilj i da li su ga ostvarili dosada?

Drugo, da li su te organizacije stvarno tako homogene kada se svakodnevno uvjeravamo kako se mase političara međusobno glože, korporacijskih lidera koji se međusobno bore jedan protiv drugog...?

Prvo pitanje oko cilja ovih organizacija. Dosada smo nekoliko puta ponavljali da je to stvaranje "Svetske vlade". Ona formalno ne postoji. Neformalno, konci su u rukama elita kroz čitavu historiju. Dakle, nesumnjivo je da je cilj davno ostvaren. Pitanje je samo finesa: da li su društva više ili malo manje pod sofisticiranim diktaturama.

Drugo, u vezi međusobnog gloženja. Zamislimo aktivnost njujorške mafije. Na ulicama New Yorka sitni i krupni mafijaši se bore za područja, prevlast i veću zaradu u odnosu na suparničke grupe. Ali, kada se glavne ribe nađu za zajedničkim stolom, onda se odluke glavnih donova slušaju i izvršavaju. Prioriteti se ne smiju ugroziti.

I treće, naizgled banalno pitanje. Zašto se piramida moći ne uzdrma ili sruši sa fizičkim nestankom njenih vođa?

Ponovo analogija iz života. Velike korporacije, kao IBM ili Ford, opstaju bez obzira što njihovi osnivači i predsednici fizički nestaju. Nasljednici se biraju. Sa nestankom Rockefellera ili Rotschilda, drugi pripadnici iste ili srodnih loza preuzimaju ulogu.

Crna ruka

Proljeće 1993. godine. Hrvatska je u drugoj godini samostalnosti, ratni požar u Bosni bukti. U zagrebačkom časopisu intervju sa austrijskim ministrom spoljnih poslova. Potvrđuje da su on i nekolicina drugih pro-hrvatskih evropskih ministara i predsednika vlada dobili preteća pisma iz Beograda. Potpisnik je bila "Crna ruka".

Interesantno je pratiti kako mali povremeno odigraju ulogu koju bi veliki željeli. A da mali toga nisu svesni. Na primer, veliki odlučuju kad i gdje će započeti ratovi. Ko će pobijediti. I ko će ulagati u izgradnju porušenih ekonomija.

Kao tinejdžer bio je vrlo popularan i briljantan učenik. Pun energije, neumoran. Prijatelji su ga prozvali "Apis" ("pčela"). I taj mu je nadimak ostao čitav život. Nakon srednje škole odlazi u vojnu akademiju gdje ponovo nema konkurencije. Retkost je da neko po diplomiranju odmah bude prekomandovan u Generalštab. A to se desilo Dragutinu Dimitreviću. Čitav svoj život imao je samo jedan cilj: stvoriti veliku Srbiju. Pukovnik Dragutin Dimitrević Apis bio je centar srpskih revolucionarnih aktivnosti, konspiracija i atentata. Kao dvadesetčetverogodišnjak pokušao je svoj prvi atentat. Kralj Aleksandar i njegova supruga su ga preživjeli 1901. Međutim, dvije godine kasnije, Apis je, sa svojim saradnicima, bio uspješniji. Nakon Aleksandra dolazi novi monarh, kralj Petar, koji mu biva zahvalan za usluge. Apis postaje šefom obavještajnog odeljenja u srpskom generalštabu.

Njegov prijatelj je pisao: "Niko ga nije mogao vidjeti... a opet, svako je znao da je Apis skriven iza svega što se događalo..."

Nakon tridesetogodišnje uprave nad Bosnom i Hercegovinom, Austrougarska se odlučuje da je u oktobru 1908. anektira. To je izazvalo trenutnu reakciju u Beogradu. U Gradskoj večnici, u prisustvu ministara, oficira i generala, formira se polu-tajna organizacija "Narodna odbrana". Cilj joj je bio da osnuje grupe koje će širiti anti-Austrijsku propagandu. Ogranci u Bosni ("Mlada Bosna"), Hercegovini, Sloveniji, Istri... zadaju dosta muke Austrijancima. Oni 1909. ultimativno traže od Srbije da prestane sa njihovim finansiranjem. Srbi se okreću Rusiji; "majka Rusija" još nije spremna za sukob sa silama zapadne Evrope te okrece leđa Beogradu. Nevoljko, "Narodna odbrana" postaje kulturnom organizacijom.

Nisu svi Apisovi pokušaji atentata bili uspešni. Hiljadu devetsto jedanaeste šalje atentatora u Beć da ubije cara Franju Josipa. Bezuspešno. U januaru 1914 pokušava likvidirati (s Mehmedbašićem kao izvršiocem) guvernera Bosne generala Potjoreka. Ponovo bezuspješno.

Nakon "Narodne odbrane" u maju 1911. započinje se mnogo ambiciozniji projekat: stvaranje "Crne ruke". Zvanično ime organizacije bilo je "Ujedinjenje ili smrt". Bila je tajna organizacija sa ciljem da, putem terorističkih akcija, ujedini svo srpstvo.

Posmatram pečat "Crne ruke": u sredini se vijori zastava sa mrtvačkom glavom. Na strani je nož, bomba i bočica sa otrovom. Na obodu pečata je natpis: "Ujedinjenje ili smrt", te V.C. Uprava ("vrhovna centralna uprava").

Osnivačkom skupu je prisustvovalo osam oficira (po četiri pukovnika i majora), novinar i vice-konzul . Apis je bio među njima i otada je uglavnom i bio ključni čovek organizacije.

Cilj "Crne ruke" je bio, naravno, stvaranje Velike Srbije. Na vrhuncu svoje moći, 1914, organizacija je imala (nagađa se) preko 2.500 clanova. Trenirali su gerilu i sabotere i aranzirali politička ubistva. Organizacija se bazirala na čelijama koje su se sastojale od 3-5 ljudi. Iznad njih su bili regionalni komiteti, zatim Centralni Komitet u Beogradu, i napokon, na vrhu, deseteročlani Izvršni Komitet na čelu sa Apisom. Članovi nisu znali jedni za druge, osim za par onih u istoj celiji. To je bio uslov da organizacija ostane tajnom. Jedini redovni sastanci su bili sastanci Izvršnog Komiteta.

Statut organizacije bio je rigorozan. Primera radi:

Član 2: "Organizacija daje prioritet revolucionarnoj borbi..."

Član 24: "Dužnost je svakog člana da regrutira nove članove... za koje će odgovarati vlastitim životom"

Član 25: "Članovi organizacije neće se znati međusobno... osim članova Direkcija."

Član 27: "Članovi Organizacije moraju bezuslovno slušati komande nadređenih..."

Član 28: "Svaki član je obavezan prijaviti organizaciji sve što sazna, bilo iz privatnog ili poslovnog života, jer to može biti od interesa za organizaciju."

Član 29: "Interes organizacije mora stajati iznad svakog drugog interesa."

Član 30: "Stupanjem u Organizaciju svaki član mora znati da time gubi individualnost... Član koji pokuša iskoristiti Organizaciju za svoje parcijalne interese će biti kažnjen smrću."

Član 31: "Ko jedamput uđe u Organizaciju, više je nikada ne može napustiti."

Član 32: "Organizacija ima pravo da se finansira, ako treba, i oduzimanjem novca od svojih članova."

Član 33: "U sprovođenju smrtnih kazni, merilo će biti da se one izvrše sigurno i bez greške, bez obzira na način izvršenja."

Član 37: "Članovi ovog Statuta se ne mogu nikada promijeniti."

Krunski princ Aleksandar davao je entuzijastičku podršku (uključivo financijsku) radu "Crne ruke". Srpska vlada je bila dobro informirana o radu ove organizacije. S druge strane, mnogi njeni članovi su držali ključna ministarska i oficirska mesta.

I tako dolazimo do one istorijske tačke u kojoj se poklopiše dva interesa:

- s jedne strane, male, lokalne, terorističke organizacije, i...

- ...s druge strane, samog vrha piramide planetarne moći, koji je odašiljao signale krupnom kapitalu, korporacijskoj eliti i kraljevskim familijama.

U proljeće 1914., Apis krši Statut "Crne ruke". Bez odobrenja Izvršnog Komiteta, privatno, odlučuje da se izvrši atentat na Franca Ferdinanda, budućeg cara močne Austro-Ugarske impere. Nije bila tajna da je Ferdinand pripremao reforme koje bi dalje ugrožavale ideju o stvaranju Velike Srbije. I kada je najavio svoju posetu Sarajevu za konac juna, planovi za atentat su se intenzivirali.

Ostatak priče je poznat. Princip, Čabrinović i Grabež su pripremani za atentat. U Sarajevo su poslani mesec dana ranije. Kada je srpska vlada, a posebno predsednik vlade Nikola Pašić, doznala za namere "Crne ruke", izvršeni su pritisci da se od atentata odustane. Mislilo se da bi u sukobu Austre sa Srbijom, Rusija ponovo okrenula leđa Srbima. Od Apisa je zatraženo da opozove atentat. On je to navodno i zatražio, mlako.

Princip, naravno, ubija prestolonaslednika. "Crna ruka" uspešno skriva svoju ulogu organizatora atentata. Mesec dana kasnije Austrija objavljuje rat Srbiji; preostale evropske sile bivaju uvučene u Prvi svetski rat.

 
Željeni scenarij je na djelu.

Slogan "Ujedinjenje ili smrt" uspješno je proveden u stvarnosti.

Ujedinili su se južnoslovenski narodi pod srpskim kraljem.

Smrt je formalno zadesila ideju Velike Srbije. I zamjenjena je idejom 
pan-slavizma.


A Apis?

On je odigrao svoju ulogu i formalno i ne-formalno je suđen pred vojnim sudom 1917, osuđen i pogubljen (u četrdesetoj godini). U junu 1917.

Ironija je da je razlog pogubljenju bio čisti fabrikat: pokušaj atentata na regenta Aleksandra. "Crna ruka" je zabranjena zakonski, njeni članovi su pozatvarani. Juni 1917. godine se smatra njenim krajem. Vlada je mislila da može odahnuti nad zgarištem nekad moćne terorističke organizacije. Ali...

Nova organizacija - "Bijela ruka" - formirana je od strane ekstremnih članova "Narodne odbrane". Ona je nastavila rad "Crne ruke" koristeći iste metode. Prvi veći "uspjeh" im je bio eliminiranje atašea u Londonu, Vojislava Petrovića. Koji je, gle vraga, pripremao knjigu koja je opisivala sarajevski atentat i historiju "Crne ruke".

I, sa stvaranjem prve Jugoslavije, "Bijela ruka" postaje sastavni dio državne mašinere...

Masoni, Denverski aerodrom i Iluminati

Ozbiljna studija o masonima pokazuje da je reč o konspiracijskoj organizaciji još od antičkog sveta sa Nimrodom i planom o "svetskoj vladi".

Koreni "slobodnog zidarstva" su u drevnom Babilonu i Egipatskim školama misterija. Pet hiljada godina kasnije jedan od najviše rangiranih masona (33+ stepen) , George Bush Stariji, se može sresti na njihovim sastancima u Houstonu. “Drevne civilizacije su u ruševinama, ali naš, Masonski red, odoleva vremenu i raste u uticaju…” piše Veliki masonski komandant Albert Pike (na toj funkciji 1859-1891), u ezoteričnoj knjizi o Masonima u kojoj detaljno obajašnjava masonske stepene i njihove zadatke. (Masoni su ovu knjigu morali štititi pod pretnjom smrti.)

Američki Kongres nepodijeljeno podržava sintagmu o "Novom svetskom poretku" i sa Republikanskog (pretežno uticaj francuskih masona) i sa Demokratskog (britanski masoni) kraja.

Nižerangirani članovi nikada ne dokuće suštinu delovanja organizacije. Stoga se s ove strane paravana masoni predstavljaju humanitarnim.

Tri su osnovna nivoa masonskih loža: Plava loža za inicirane sa tri početna stepena; sledi York Rite sa deset stepeni. Iznad njih je Škotska loža sa ukupno 32 stepena inicijacije. Nakon toga sledi 33-i stepen i hijerarhija sa, javnosti nepoznatim, brojem tajnih nivoa.

Dnevno se procesi svode na kontrolu i usmeravanje svih formi novih tehnologija; pokriveni su i sakralna geometrija, hiper-dimenzionalna fizika ili, pak, NASA.

(William Cooper, "Behold a Pale Horse" : "... postoji javna, ali i tajna strana NASE koja je kontrolisana od masona... Visokorangirani mason je njen direktor..."; takođe, Richard Hoagland, web site "Enterprise Mission", daje spisak astronauta koji su članovi masonskog reda.)

Da li su masonski simboli svuda oko nas?

Piramida sa (Luciferovim) okom u sredini koje sve vidi? Shell Oil, školjka ili sunce, koje se uspinje, sa zracima? Texaco Star ili masonski simbol? Exxon sa dva pridružena "x" , double cross, we're double crossed?

Novi aerodrom u Denveru. Do javnosti nije doprlo mnogo; jedna afera sa gradonačelnikom Grada kojeg je CIA potplatila (!?) sa 1.5 mil. dolara da izda sve potrebne dozvole za gradnju (prema knjizi, Rodney Stitch: "Defrauding America") te niz grotesknih murala na zidovima aerodromskih holova. Detaljnijim pregledom slika (koje se mogu naći na: http://anomalous-images.com/christo.html ) može se uočiti sledeće:

- kamen sa posvetom graditeljima ima masonski simbol na sebi i u potpisu "New World Airport Commission"?!

- jedan od velikih murala ima tri kovčega sa mrtvim osobama; u prvom kovčegu je američko-jevrejska djevojčica sa biblijom u ruci, u drugom je američka indijanka, a u poslednjem je crnkinja. U pozadini je spaljen grad i šuma, a djevojčica ispred nosi proročanstvo Maya u ruci koje govori o uništenju civilizacije.

- sledeći morbidni murali prikazuju ratnika koji mačem uništava grad te djecu sveta koji predaju svo uružje u ruke njemačkog dečaka. Time se, navodno, simbolično prikazuje da njemački tajni masonski red stoji iza radova u ovom Zapadnom Centru Novog Svetskog Poretka.

Priča o aerodromu se nastavlja u mnogo luckastijim i fantastičnim objašnjenjima gradnje aerodroma, podzemnog grada na 4.5 kvadratne milje, 88.5 kvadratnih milja velikoj podzemnoj bazi dubokoj osam nivoa, Phil Schneider-u koji je radio u supertajnim vojnim podzemnim bazama Area 51 i Dulce (New Mexico), Naci simbolizmu, nizu nepristupačnih ulaza unutar aerodroma (na jednom je neophodno nošenje zaštitne biološke uniforme), misterioznoj sudbini velikog broja građevinskih radnika...

Još jednom natrag u istoriju. Osnivač Illuminata (1776), Adam Weishaupt iz Bavarske, je autor Protokola o preuzimanju (ili zadržavanju) vlasti na Planeti. Navodno su Protokoli kasnije "podmetnuti" kao jevrejski dokument (čija se verzija može naći na: http://abbc.com/protocols/indexen.htm ) sa židovskom strategijom vladanja svetom, a Illuminati su se skrili unutar "slobodnog zidarstva".

Prsti bogatih i moćnih Iluminata se prepoznaju iza glavnih procesa na Planeti bez obzira radilo se o američkim Federalnim rezervama, Novom svetskom poretku ili atentatu na Kenedija.

Lobanje

April 2000. je u kinima obilježila premijera filma "The Skulls" (lobanje). Solidna reklama je prethodila njegovom pojavljivanju. Uvod filma donosi tekst: "Tajna društva su plod tradicije na elitnim američkim univerzitetima. Ova udruženja postoje već skoro 200 godina i predstavljala su izvor za buduće predsednike, senatore i vlasnike korporacija. Svake godine, manje od 1% najbogatijih i najuspješnijih studenata postaje članovima ovih ekskluzivnih društava čime im se garantira uspeh u budućnosti i pomoć ostalih članova. Jednom član, zauvijek član..."

Sat i po filmske priče predstavlja triler sa temama o moći, ubistvima i ljubavima...

Scenarij za film je napisao John Pogue koji je imao iskustvo iz prve ruke dok je studirao na Yale University.

Nakon odgledanog filma pregledao sam reakcije vodećih kritičara. Nepodijeljeno misljenje petnaestak američkih novina je da je reč o "kontradiktornom, absurdnom filmu, ne-preporučljivom za gledanje, lošoj priči itd..."

Šta to toliko žulja američki medijski establišment?

Mada to u filmu nigdje konkretno ne pominju, očito je da je elitistička organizacija "The Skulls" asocijacija na "The Skull and Bones Society" sa Yale University. Slične postoje i na: Princeton, Cornell, Penn, Brown, Harvardu itd. Iz "The Skull and Bones Society" se regrutuju kadrovi za tri daljnja elitistička udruženja: Bilderberg, CFR (Council on Foreign Relations) i Trilateral Commission (o njima smo govorili ranije i pritom istakli da su svi američki predsednici u ovom stoljeću, osim jednoga, imali članstvo u ovim udruženjima). Nadalje, kadrovi sa Yalea, su: Bush Sr., Rockefeller, Luce ("Time"), Stanley ("Morgan Stanley), Davison ("Morgan Guaranty Trust"), Gates ("Union Pacific", "Boeing"), Davenport ("Fortune Magazine")... Svi su se oni zavetovali na šutnju.

Prema tradiciji, poslednju godinu na Yaleu, selektira se petnaest (i svake godine, samo petnaest) novih članova. To daje broj od 2.500 članova u zadnjih 150 godina. Danas ih je oko 500 živih. Godišnji sastanci su u njihovom zamku na Deer Islandu na reci St. Lawrence River.

Govoreći o tradiciji, udruženje je osnovao general William Huntington 1833. sa Alphonso Taftom (koji je, opet, 1876. postao ministar rata). Taftov sin William Howard Taft je bio jedini američki predsednik koji je imao i funkciju vrhovnog suca.

I, korak unatrag, američki red "lobanja i kostiju" je proizašao iz njemačkog tajnog društva kao "Chapter 322". I tu dolazimo do Iluminata, istih onih koji su XVII i XVIII stoljećom vladali Evropom i za koje se tvrdi da su iza današnjeg "Novog svetskog poretka".

Kip Nathan Halea, (pre više od 200 godina) diplomca Yalea i člana "The Skulls and Bones" nalazi se u okviru kampusa Yalea. Kopija kipa se nalazi i ispred sedišta CIA-e u Langley, Virginia. I, na koncu, druga kopija se nalazi ispred Philips Academy u Andoveru, Massachusetts. U tu je skolu, koje li "slučajnosti", išao George Bush sr., pre svog studija.

Sadašnji američki predsednik, George W. Bush, jedvaprolazni “C” student, je pohađao Yale. Američki univerzitet broj 1. Tamo je studirao i njegov protukandidat na izborima 2004. demokratski senator John Kerry. I obojica su bili članovi “Lobanja”. Za utjehu Kerryju u njegovom porazu na novembarskim izborima.

U ovoj se zemlji ništa ne dešava slučajno. Barem kada su elite u pitanju.

A ako na površinu izroni neko nepredviđeno, kao recimo onaj katolički američki predsednik, onda se nađe dovoljno moćna koalicija da tu "grešku ispravi". Rodney Stich u svojoj knjizi "Defrauding America" daje detalje tajnog snimanja telefona Edgara Hoovera (četiri decenije sefa FBI-a). Na kaseti su glasovi Nelsona Rockfellera, Allena Dullesa (bivšeg ministra spoljnih poslova), Lyndona Johnsona (budueg predsednika), mladog obavještajca CIA-a i biznismena George Bush-a i Hoovera. Godina? 1963!

Tema? Atentat na Kenedija.

Druga kaseta, iz druge knjige (Nixonov sef osoblja H. Haldeman, "The Ends of Power", kasete iz afere Watergate) donosi novu potvrdu; Nixon traži da se zaustavi daljnje istraživanje FBI-a u aferi Watergate, jer bi to moglo otkriti njihovu umešanost u "onu stvar sa Zaljevom Svinja". Prema Haldemanu, Nixon je atentat na Kenedija uvijek nazivao "The Bay of Pigs Thing". Na toj kaseti Nixon diskutira ulogu Bushovog partnera Roberta Mosbachera pominjući "Kubance" i "Teksašane". "Teksašani" su mu Bush, Mosbacher i Baker (Bushov ministar spoljnih poslova).

Globalna Unija

Nadam se da smo dosada dali dovoljno argumenata da konspiracijske teore prihvatimo kao konspiracijske činjenice. Članovi jezgra elitnih organizacija kao Bilderberg, Savet za međunarodne odnose, Trilateralna Komisija... provode političku i ekonomsku dominaciju nad čitavim svetom. Poslednjih decenija to je bilo pod imenom "Novi svetski poredak".

Stariji predsednik Bush je bio zadnji u nizu američkih predsednika koji je taj termin neumorno upotrebljavao. Nakon njega, terminologija se promijenila.

("Kralj je mrtav, živio kralj"): "Novi svetski poredak" se više ne pominje u medijima; taj elitni kod je sahranjen. Novi kod je:"Globalna Unija". Svetska oligarhija je odlučila da se javnost okreće protiv termina "Novog poretka" i izbačen je novi, mekši, sofisticiraniji. Misli se da će javnost lakše progutati upotrebu termina kao:"Globalno tržište", "Globalna ekonomija", "Globalno selo", "Globalni interesi", "Globalni pokreti", "Globalne potrebe" itd. Ukratko, globalizacija!

Kada je Evropska Ekonomska Zajednica (EEZ) 1992. promijenila ime u Evropska Unija (EU), izgledalo je da je reč o pukoj promeni imena. Međutim, koincidencija i slučajnost nisu uobičajene pojave kad je reč o interesima elite. Mastrihtski Sporazum iz 1992. donio je zapadnoj Evropi jednu, Centralnu banku u Frankfurtu. Jedan monetarni sistem. Jedan pravosudni sistem. Jednu vladu. Jedan Ustav. I jednu armiju u nastajanju (koja će zamijeniti sadasnji NATO.) Evropska Unija!

Kada je bosanski miljenik Bill Clinton pravio turneju po zemljama Latinske Amerike u oktobru 1997, to je bilo doba pripremanja Unije zemalja (obje) Amerike. Govorio je o potrebi "...zone slobodne trgovine od Aljaske do Čilea". Četiri godine kasnije, njegov "politički i ideološki protivnik", novi predsednik SAD, George Bush Mlađi, nalazi se u Kanadi, u gradu Quebecu. Tridesetčetiri predsednika država i vlada svih zemalja južne i sjeverne Amerike (osim Kube) potpisuju "Sporazum o slobodnoj trgovini... kojim se uspostavlja zona slobodne trgovine od Aljaske do Čilea." Cilj "Sporazuma..." je stvaranje "Američke Unije" do 2005. godine. Američka Unija!

"Tigrovi jugoistočne Azije", zemlje ASEAN-a bi, zajedno sa Japanom, sledeći tu logiku, trebali osnovati Azijsku Uniju.

Bivše sovetske republike ne bi trebalo biti teško vratiti na neku formu rusko-sovetske Unije.

I tako stigosmo do naslova ovog priloga. Globalna Unija!

Da li je rok koji je jezgro elite odredilo, godina 2015!, realan za stvaranje Globalne Unije? Da li će do tada novac kolati bez ikakvih nacionalnih zapreka?

Nemam ništa protiv sveta bez nacionalnih (odnosno plemenskih) granica. Čak, štaviše, to bi i trebao biti cilj: stvaranje jedne, planetarne, ali humane civilizacije. Jednako spiritualno i materijalno bogate. U kojoj se neće dešavati da manji broj ima enormno, a milijarde gladuju ili umiru od izlječivih bolesti.

Problem nastaje kada tu ideju realizira elita koja je dosada manipulirala čovečanstvom. I to ima nameru raditi ubuduće. Sa svojim kapitalom. I sa znanjem koje skrivaju od prosečnog građanina.

Globalni svet u rukama elite je svet u kojoj postoji elita na jednoj i masa na drugoj strani. Staljin je ne tako davno pogubio i raselio desetine miliona pripadnika srednje klase u Sovetskom Savezu i stvorio dvo-klasni sistem: elitu i seljaštvo. Srednja klasa polako erodira i u SAD-u. Šokovi na berzi, u poslednje 4 godine (2001-2005), su kontrolirani. Rezultat: nekolicina onih koja je znala (i usmeravala) šta će se dešavati uvišestručila je vrednost što je imaju. Mali dioničari, prosječan svet, izgubio je svoja "mala bogatstva" u kratkom roku.

Francis Bacon

Ljut na papu, Henry naređuje parlamentu da kreira Englesku crkvu nezavisnu od Rima. Sebe je postavio na čelo novoformirane Crkve (Act of Supremacy, 1534.). I započeo progon katolika. Dobio je željenog sina, Edward-a, koji nasljeđuje oca na tronu. Slabog zdravlja, Edward umire u petnaestoj godini. Njegova polusestra Mary ("krvava Marija") postaje kraljicom i ona progoni protestante. Nakon njene smrti, na presto dolazi još jedna Henryjeva kćer: Elizabeta Prva. Ova opet nastavlja krvavu familijarnu tradiciju: ovaj put stradavaju katolici.

Fina familija, nema šta.

O kraljici Elizabeti kružila je fama da je čitav život bila djevica. Interesantna verzija za publiku. Mene zanima ona druga po kojoj je, iz njene veze sa ljubavnikom Robert Dudleyom, rođen Francis Bacon. Nesumnjivo, najvažniji čovek čitave ere. Francis Bacon je bio Veliki Majstor Engleske Masonske loze, otac moderne nauke, vjerovatni autor "Šekspirovih" djela. Bio je pokretačka snaga u širenju masonskog pokreta Evropom tih decenija. Francis je podignut u familiji Bacon (Nicholas i Anne), dobio grofovsku titulu (viscount od St. Albanija) i postao engleskim "premijerom" (Lord Chancellor of England). Iako nije ni toliko bitno da li mu je mati bila kraljica, njegov uspon na vrh i utjecaj koji je imao, nisu plod slučajnosti. Nakon Elizabetine smrti, James I ujedinjuje engleski i škotski tron 1603. Bacon, ne da nije izgubio na utjecaju, već je dobio. Pod "visokim" kraljevim pokroviteljstvom, zajedno sa Robert Fluddom, prevodi Bibliju i otada u štampu ide i danas dominirajuća verzija Biblije poznata kao "King James verzija".

Analizom ove verzije (studija iz 1881.) i poređenjem sa starijim verzijama, ustanovljeno je da je Bacon napravio 36.191 grešku u prevođenju. Hm? Najškolovaniji čovek tog doba pravi desetine hiljada grešaka? Očito da je bila reč o još jednom preuređenju "svete knjige".

Bacon se smatra i ocem moderne nauke. reč je o (još uvijek dominantnom) pogledu na svet koji se samo fokusira na fizički/materijalni nivo egzistencije. "Postoji samo jedan svet i to naš...Postoji samo pet čula i to je sve". Bazirano na njegovim uputama kasnije se u Londonu osniva Kraljevski Institut koji je određivao putokaz službene naučne misli u narednim stoljećima. Iz Bacon-ovog doba, još dva masona su udarali temelje naučnim procedurama: Isaac Newton i Robert Boyle (Veliki Majstori lože Priory of Sion).

E sad, zašto je Francis Bacon toliko bitan?

Zato što formira dva suprotstavljena pogleda na svet:

- "naučni", materijalistički

- dalje dijeli kršćansku crkvu vlastitom verzijom Biblije

Slučajno?

Nimalo. Veliki majstor Francis Bacon imao je pristup tajnim znanjima, spiritualnim učenjima i tehnikama. I bio među šačicom onih koji su odlučivali u kome smeru da se kreće dominacija nad većinom. Primjeniti klasični sistem kontrole: "Zavadi, pa vladaj".

Protestantsko-katolički-kalvinistički ratovi haraju Evropom, stradavaju stotine hiljada. "Materijalistički" i religijski pogledi na svet produbljuju razdor u socijalnom tkivu. Sve do danas. Globalna kontrola se lako uspostavlja nad podijeljenim stanovnicima Planete.

(slede navodi iz knjige David Icke-a: "The Biggest Secret", 1999) "Astrolog kraljičin bio je John Dee, mason koji je praktikovao crnu magiju. John Dee je putovao širom Evrope dajući zamah masonskom pokretu. Bio je prisan sa hapsburškim carem Rudolfom Drugim, takođe okultistom. Prilikom susreta u Pragu, John daje caru ilustrirani rukopis napisan u kodu. Autor je bio Roger Bacon (ne Francis), franciskanski sveštenik iz 13. stoljeća. Crkvene vlasti bile su ogorčene na Bacona koji je u ovoj knjizi izlagao sasvim nove ideje, razmišljanja, proročanstva. Knjiga obiluje najavama sprava kao što su mikroskop, teleskop, automobil, podmornica, avion... Zastupa vjerovanja o Zemlji kao lopti, umesto ravnoj plohi.

1912. godine ovu ilustriranu knjigu kupuje Amerikanac Wilfred Voynich i ona postaje poznata kao "Vojnićev rukopis". Napravio je desetine kopija koje je poslao ekspertima. Oni su zaključili da većina od stotine prikazanih biljaka uopće ne rastu na ovoj Planeti... da pojedine ilustracije, gledane pod mikroskopom, nalikuju nepoznatom tkivu... i da pojedine ilustracije prikazuju druge zvjezdane sisteme nepoznate dotadašnjoj nauci..."

Ovaj rukopis je samo jedan u nizu koji su bili dostupni elitnom krugu... koji je držao mase u potpunom neznanju.

Znanje je moć. Ako posjeduješ znanje, a drugi ne, ti si onaj koji ima moć. Zašto bi onda hijerarhija željela informiranu masu?

Nije zgoreg ovdje pomenuti da je upravo Francis Bacon inicirao "lov na vještice", proganjajući i spaljujući desetine hiljada onih koji su smatrani vidovitima, imali razvijeno "šesto čulo", moć intuicije, predviđanja i prorokovanja. Pod religijskim plaštom uspjevao je zatomiti svaki duhovni uzlet iz pučanstva.

William Shakespeare je, kako nas historija književnosti uči, verovatno najistaknutiji autor svih vremena. Opus mu je veličanstven i odaje osobu sa univerzalnim znanjem, poliglotu (francuski, italijanski, španski, danski, latinski, grčki i, naravno, engleski), mislioca koji je imao more pročitanih knjiga iza sebe. Usto i osobu koja je proputovala tada poznati svet. Milioni ljudi posjećuju maleni Stratford u spomen ovom velikanu. Šekspira su slikali različiti umjetnici pri čemu je svako imao bitno različiti doživljaj kako je izgledao ovaj književni bard. Zapravo, ne postoji autentični portret Šekspirov!?. I ne samo to.

Ono što je autentično i poznato, je sledeće:

 

- Šekspirovi roditelji bili su nepismeni;

- Šekspir je bio potpuno nezainteresiran za svoje školovanje;

- Njegova kćer, Judith, bila je potpuno nepismena i u svojoj 27. godini;

- Seoce Stratford nije imalo škole koje će nekome pružiti solidnu mogućnost 
obrazovanja;

- Postoji samo šest primera Šekspirovog originalnog rukopisa; reč je o 
njegovim potpisima, od kojih su tri na njegovom testamentu. Potpisi odaju
 primer čoveka koji je nevješt pisanju. Usput, njegova ostavština se sastoji
 iz kreveta, srebrne kuhinjske posude ... ni reči o književnom opusu;

- Tokom svog života Šekspir nije napustio Englesku;

- Šekspir nije imao svoju kućnu biblioteku iz koje bi crpio znanja;

- Prema kazivanju njegovog školskog kolege Ben Jonsona, Šekspir je znao
 "vrlo malo latinskog i još manje grčkog".

Šekspirijanski opus očito je pripadao nekome drugome. Nekome ko je bio posvećen
 fantastičnom rangu knjiga i iskustava stečenih kroz putovanja. Francis Bacon 
se nameće kao logičan izbor.

Prema nekim autorima (Manly P. Hall) Bacon je čak i u pisanim "Šekspirovim" 
komadima nebrojeno puta ukazivao da je on stvarni autor. Ali, u seriji kodova.

Baconov ezoterični broj je bio 33. Na samo jednoj stranici djela "Henri Četvrti", ime Francis se pojavljuje 33 puta. U komadu "Folio 1623" Baconovo kršćansko ime se pojavljuje 21 put na stranici 56 (brojevi 21 i 56 su simbolično značajni u tarotu, kojeg je Bacon bio majstor). Ide se toliko daleko da se tvrdi da se "čitav Šekspirov opus može posmatrati kao sistem tajnih učenja te rituala masonskog reda" (Manly P. Hall: "The Secret Teaching of All Ages"). Naravno, detaljno tumačenje omogućeno je samo probranima; onima koji mogu čitati tajni kod.

"Čitav svet" slavi polupismenog seljaka koji se nije znao ni potpisati kako treba i ide u pohode da vidi rodnu kuću čoveka koji nije napisao "Šekspirova djela".

 

Ali, moć zvaničnih priča je toliko uvjerljiva da bajke postaju "historijom".

A sve to da bi se kontroliralo ponašanje stanovništva.

Šta još u historiji nije istina?

Skoro sve!

Kuća Windsora

Zvanična verzija kaže da je reč o monarhu samo simbolične moći. Njena uloga je proceduralna; bez stvarnih političkih prerogativa. Formalno je bogata, ali većina njenog posjeda pripada državi. I tako dalje, i tako dalje. Monarhija je tu samo kao podsjećanje na historijske dane kada je Britanija vladala svetom.

Kuća Windsora je toliko bogata da je gotovo nemoguće opisati šta sve imaju. Njena titula "najbogatije žene na svetu" nije dovoljna da iskaže rečima priču. Zemlje, dvorci, kuće i apartmani, umjetnička blaga i dragulji. Neki od njih joj pripadaju direktno, a neki su formalno u vlasništvu države. To joj omogućava da ih može poklanjati ili prenositi na naredna koljena bez plačanja poreza.

Ona ima preko 300 (tri stotine!) rezidencija. Tu su dvorci i palače, kao: Buckinghamska palača, Windsorski dvorac, Kensingtonska palača (u kojoj je princeza Diana živjela), palača St. James (baza princa Charlesa), edinburgski Holyrood House, dvorac Balmoral u Škotskoj... Ona je vlasnik imanja Duchy of Lancaster koje se proteže na 40.000 hektara ogromne vrednosti. Sin Charles upravlja sa 44.000 hektara Duchy of Cornwall. Parlament je 1988. dozvolio da se neki od ovih prvorazrednih terena mogu prodavati.

Simbol za dijamant je nesumnjivo Koh-i-noor dijamant, kojega je kraljica Viktorija dobila 1851. kada je (engleska) Istočnoindijska Kompanija porazila panđabskog maharađu. Naši englesko-južnoafrički poznanici Cecil Rhodes i Alfred Milner nisu htjeli zaostati pa su poklonili tadašnjem suverenu ogromni dijamant Kullinen...

Najmanje 7 000 umjetničkih slika i preko 20 000 crteža starih majstora su u vlasništvu Kraljevskog Trusta kojeg Ona kontrolira. U Njenom osobnom vlasništvu je ogromna kolekcija koja direktno ide Njenim nasljednicima.

Zapravo, niko i ne zna šta sve Ona posjeduje. Parlamentu je zabranjeno i diskutirati o Njenom privatnom vlasništvu. Na taj način Ona može nesmetano obavljati transakcije.

A Njen portfolio je kolosalnih razmera. Investicije su globalnog karaktera. A Ona je u poziciji da ima privilegirane informacije koje joj omogućavaju da investira gdje je profitabilno. Dnevno joj podnose izvještaje obavještajne službe. Nemojmo sumnjati da Ona tu šansu ne koristi.

Godine 1977. Bank of England je kreirala kompaniju Bank of England Nominees (BOEN) kojoj je zadaća bila da investira za Njene interese. Kuća Windsora je osobito imala profitabilnu vezu sa gradom Londonom u poslednjih 200 godina. Vodeći bankari i financijski magnati (među kojima i Rothschildi) sa evropske i američke strane (Morgan, Harriman) savetovali su Nju i Njene prethodnike gdje ulagati i šta kupovati.

Analitičari (Philip Beresford: "Book of the British Rich") tvrde da Ona ima kapitalne investicije u džinovskim korporacijama poput: Rio Tinto (najveća rudarska kompanija na svetu), Royal Dutch Shell (najveća evropska korporacija), ICI, British Petroleum, General Electric...

Interesantna je priča koja je ostala zabilježena u analima američkog Senata. Naime, senatov Komitet za spoljne poslove je 1976, pod predsedanjem Frank Churcha, razotkrio aferu sa Rio Tintom koji je formirao kartel 1971. sa namerom da fiksira cijenu urana. (Prisjetimo se, doba je uoči naftnih sokova, nuklearne centrale su u zamahu, uran postaje vitalan energetski materijal.)

Rio Tinto, preko svoje kompanije Mary Kathleen Uranium of Australia, ohrabruje australijske domoroce - Aboriđane da okupiraju zemljišta bogata uranom i da se prestane sa proizvodnjom. Na taj način cijena uranu skače i Rio Tinto profitira. Nedostatak urana je izazvao pometnju u nekim drugim kompanijama, kao u američkom Westinghouseu, koji je zatražio sudsku akciju protiv Rio Tinta. U Britaniji su se oglušili na sudski poziv nakon što je Dom Lordova (pod Njenom kontrolom) odbacio mogučnost suđenja na britanskom tlu. Westinghouse je pokušao sa tužbom na Australijskom kopnu. Tadašnji premijer, Gough Whitlam, bio je blagonaklon prema američkom zahtjevu. Kad, odjednom, australskog premijera smjenjuje guverner kojeg je Ona postavila! Guverner je bio Sir John Kerr; nova australijska vlada smjenjuje staru, i među prvim odlukama je ona o ne-nadležnosti suda u slučaju sa uranom.

I kaže se da Ona nema političke moći? A pogotovo da je nema u nekadašnjim kolonijama?

Naravno, dio bajkice je uvjeriti ljude da Ona nema moći. Ali kada dođe do nevolje, onda se otkre da Ona ima itekakvih političkih poluga.

(Usput, John Kerr je bio visoki britanski obavještajni oficir. Ona ga je postavila za člana Kraljevskog Viktorijanskog Reda za učinjene zasluge. Kasnije je pod čudnim okolnostima stradao. Prema knjizi Peter Jonesa: "The Obedience of Australia”, 1995, ubijen je da ne bi odao istinu o slučaju premijera Whitlama.)

Naravno, Ona ima masivne investicije u Americi, koje se protežu još iz doba kraljice Elizabete Prve i Jamesa Prvog (djelovanje Virginia Company). Ono što procuri u javnost kaže da Ona:

- posjeduje najveću svetsku plantažu u Mississippiju, "Delta and Pine Co." (prema Kongresnom izvještaju, 1966);

- ima u vlasništvu većinu nekretnina grada New Yorka, na primer Teatarski Distrikt, 42 Ulica... (Izvor: “New Yorker Magazine”)...

(Ponovo David Icke: "The Biggest Secret")

"...Ona predseda i rukovodi sastancima svog Tajnog Saveta (Privy Council). Članovi su prinčevi Philip i Charles, nadbiskub od Kanterburija i predsednik vlade. Devet službenih sastanaka se održava godišnje. Vladini ministri joj podnose izvještaj o merama koje kane preuzeti... tražeći Njeno odobrenje. Ovo je Tajni/Privatni Savet i sastoji se od najužeg kruga političara i plemstva... Oni stoje poklonjeni, u redu, čekajući da se rukuju s Njom. Oni se zaklinju da će se sve odluke držati u tajnosti..."

"... Još jedno vozilo Windsora za globalnu manipulaciju su Agenti Krune. Organizacija je osnovana 1833. da vodi dnevne poslove za Imperiju. Bankarske, administrativne i nabavljačke poslove... I danas su jako aktivni: vode carinske poslove za Mozambik, njihova kompanija Europe SA rukovodi ekonomskom rekonstrukcijom Bosne... snabdjevaju mirovne trupe UN-a u Angoli i Bosni... Što je više ratova i konflikata, to je više novca za agente Krune..."

Lista Njenih veza i utjecaja na korporacije, banke, masonske organizacije i sl. nema kraja.

Dokaza da Ona stoji iznad i izvan zakona, britanskih i stranih, je mnogo.

Prisjećam se, na polaganju zakletve za američko državljanstvo, tražili su da se odreknemo bilo koje druge zemlje i suverena. I ne samo to. Amerikanci ne mogu primati titule od strane drugih država bez dozvole Kongresa.

 

Ipak... Lista onih koji su primili Njenu zahvalnost za pokazani doprinos, je 
reprezentativna:

 
- Henry Kissinger, Zapovjedni Vitez reda St. Michael i St. George

- Brent Scowcroft (Kissingerov i kasnije Bushov proteže), Počasni Vitez 
  Britanskog Carstva

- George Bush, počasni Vitez Velikog Križa reda Pročišćenja

- Ronald Reagan, ista titula kao i Bush

 

(Zvuči bizarno, zar ne? "Red pročišćenja"?! Idući unatrag u historiju, może sa 
naći objašnjenje da su masonski vitezovi bili okupani, "pročišćeni" pre 
odlučujućih krvavih bitaka.)
 

- generali Norman Schwarzkopf i Colin Powell, financijski magnat Paul Mellon 
dobili su titulu počasnog Viteza britanskog Imperija...

Do svoje dvadeset šeste godine bila je Elizabeth Alexandra Mary Windsor.
Nakon toga: kraljica Elizabeta Druga. "Popularna i omiljena".

Tajni jezik simbola

Antički motiv preuzimanja znanja od "bogova" prikazan je herojskim figurama (na primer, Prometej) koje uzimaju plamen (znanje) i daju ga ljudima. Tačnije, izabranoj nekolicini. Elitama!

Plamen je vodeći elitistički i masonski simbol. Zajedno sa suncem, piramidom, otkinutim vrhom piramide (trokutom) sa sveprisutnim okom u sredini, zatim obeliskom i kupolom.

Do sada neprestano govorimo o elitama. Prvo, da one postoje. Drugo, da imaju piramidalnu strukturu. Treće, da imaju bogatstvo. Zatim, političku moć. Da prekrajaju historiju. Da imaju pristup tajnim znanjima.

A sada ćemo govoriti o njihovom tajnom jeziku, jeziku simbola.

Svaka naša izgovorena i napisana reč, statua ili znak predstavljaju oblik misaone ili materijalizovane energije. A energija se može prikazati kao vibracija. Svaka vibracija komunicira sa našom sviješću i podsvješću. I podiže (stimulira) ili spušta naš energetski nivo. A za naš razvoj (duhovni i fizički) je potrebna energija.

Razmišljajmo o sebi kao o energetskoj lopti. Hrane nas vibracije s kojima se dnevno susrećemo. Što upečatljiviji simbol, jača vibracija.

Ispred Rockefellerovog Centra u New Yorku nalazi se zlatna statua Prometeja koji drži plamenu baklju.

Posmatram fotografiju: lepuškasti, dobro građeni mladić, u zlatnoj gondoli, sa plamenom u desnoj ruci, ispred ogromnog nebodera. Zlato je solarni metal "bogova". Prometej je naravno simbol prenošenja znanja od superiornije civilizacije na izabranu grupicu homo sapiensa. Za Rockefelerre ovo nije obična statua. reč je o simbolu Projekta u kojem su oni jedni od vodećih stubova: Projekta manipulacije čovečanstvom.

"Kip slobode" na ulazu u njujoršku luku: neprikosnoveno ona stoji već preko 130 godina sa vječnim plamenom "slobode". Da li je ona simbolom slobode u "zemlji sloboda"? Ili je, kako neki autori tvrde, poklon francuskih masona, i simbolizuje plamen "prosvetljenih" koji kaže: "Mi kontroliramo ovu zemlju i to vam pokazujemo ovim kipom, ali vi ste suviše glupi da bi to shvatili!" (Navod iz Ickeove knjige "The Biggest Secret"). Poredim fotografije dva "kipa slobode": njujorškog i onog pariskog: oba su na otočićima, onaj francuski je na Seni. Razlike nema. Visoko uzdignuta desna ruka sa plamenom bakljom, u lijevoj je knjiga, antička haljina pada do poda, oko glave su "sunčevi zraci".

Sunčevi zraci su simbol sunca iz babilonskih vremena. Današnji "kipovi slobode" su reprezentacija drevne kraljice Semiramide sa suncem iza glave.

A Semiramida je, sa svojim suprugom Nimrodom, osnivač Babilona. Nimrod je okrutno vladao teritorem Sumera, Akada, Babilona i Asire. Za njih dvoje se tvrdi da su bili "giganti" ili "titani" (ne čudi da su ih se homo sapiensi plašili). Oni su od antičkih vremena do danas glavna božanstva masonima i ostalim tajnim, elitističkim društvima.

Semiramida je često zvana i "kraljica Raja" (Rea), djevica-majka, My Lady (latinski Mea Domina - Madona). Nimrod je predstavljan kao Bog, Otac, Drakon, Đavo.

Bajkice o nastanku čoveka, Isusu i kršćanstvu, dobru i zlu, ovdje prestaju. I počinje priča o religijskoj i svetovnoj manipulaciji. Koja je i danas na djelu.

"Vječni plamen" kojeg tako često srećemo na grobovima poznatih je naredni elitistički simbol. Kada su ubili predsednika Kenedija, zapalili su plamen koji i danas gori na Arlingtonu. "Potpisali su se!".

Dve male "statue slobode" drže večnu vatru na mestu gdje je princeza Diana ubijena (tunel Pont de L'Alma, u Parizu).

A olimpijski plamen? Koji nam je tako zaustavljao dah. I kada smo ponosno mahali olimpijskim zastavama. Sarajevo 1984? Samo osam godina pre pravog ratnog požara. Slučajnost?

Ili, izbor olimpijskog kandidata na stogodišnjicu Igara. Svi su očekivali da će to biti Grčka. Umesto Atine, mesto održavanja je dobila Atlanta. I to neposredno nakon Los Angelesa. Razlog: masoni kažu da je Atlanta njihov glavni centar za "Istočni sektor" (Denver u Koloradu, pokriva "Zapadni sektor"). I milioni dolara su potrošeni na unapredjenju infrastrukture i puteva da bi Atlanta bila spremna za XXI stoljeće.

Da li se stvarno sve zna unapred? I da li se sve odvija prema unapred utvrđenom scenariju? I da li postoji simbolika za izbor svakog od domaćina najvećeg sportskog događaja u svetu?

Ili se sve, eto, odvija slučajno?

sledeći ključni elitistički simbol je piramida i piramida sa okom.

Najčuvenije mesto tog sveprisutnog simbola nalazi se na novčanici od jednog američkog dolara. Ovaj simbol prisutn je u Evropi od antičkih vremena. Na američku novčanicu ga je "progurao" visokorangirani mason, predsednik SAD Franklin Delano Roosevelt 1933.

Oko simbolizira barem dve stvari:

- prvo, tzv. "treće oko" koje se nalazi u sredini našeg čela; tu je jedna od energetskih čakri u našem tijelu. Ta čakra je važna, jer predstavlja vezu sa našom psihom, duhovnim bićem;

- drugo, oko koje sve vidi, je oko Lucifera ili Horusa (prema egipatskoj legendi, Osirisa je ubio Set, a Horus je ubio Seta pri čemu je izgubio oko).

Latinske reči iznad i ispod piramide najavljuju "dolazak novog sekularnog reda". "Novog svetskog poretka?"

S desne strane piramide je slika orla raširenih krila. Orao je simbol najznačajnije svetske masonske loze (Scottish Rite of Freemasonry). Jednoglavi ili dvoglavi, svejedno. Oba su simboli Nimroda.

Daljnja analiza dolarske novčanice vodi nas ka tajnom broju 13. reč je o drevnom mističnom broju posebnog značenja za elite. Trinaest je zvijezda iznad orlove glave, 13 je slova u latinskom motu (E Pluribus Unum), isto tako u motu (Annuit Coeptis). Orao drži 13 listova u jednoj nozi, i trinaest strela u drugoj...

Na prednjoj strani novčanice je, naravno, "otac nacije", jedan od osnivača masonskog pokreta u Americi, George Washington.

Najveći Internet provajder u svetu je AOL-American On-Line: Njihov simbol? Piramida (trokut) sa stiliziranim okom! AOL je kupio najveći kulturno-zabavno-informativni kompleks na svetu: Time-Warner-CNN. Časopisi, filmovi, vijesti. Ujutro vrtim TV vijesti pre nego što krenem na posao. CBS u donjem lijevom uglu prikazuje svoj simbol. A on je (ovo već postaje monotono): stilizirano oko... Promatraju nas sa Interneta, televizije, radia, časopisa i novina, iz zabavnih parkova...

Obelisk i kupola. Simboli muške i ženske energije. Obelisk je antički simbol za falus i sunčevu energiju. Kupola je simbol maternice i mjesečeve energije.

Američki predsednik sedi u ovalnom ofisu i direktno gleda na obelisk (Washington Monument).

Masoni, "graditelji", su vrlo dobro poznavali moć geometre i fokusiranja energije na jednom mestu. Kupola privlači i zadržava energiju (slično kao i piramida). Kupola, "dome" je na grčkom "Mjesto Bogova". Velike katedrale su građene oko ogromnih kupola. Kupole Svetog Petra u Vatikanu, crkva Svete Mare u Firenci, katedrala Svetog Petra u Londonu i Parizu, zgrada Kongresa u Vašingtonu...

Planovi ulica u vodećim gradovima Zapada su dizajnirani u skladu sa zakonima tajne geometre. Simboli, oblici, uglovi... sve to utiče na generiranje različitih energija. Onaj ko razumije ove principe, može vibrirati energetskim poljima tog grada...

Primera radi, plan Vašingtona je, na zahtjev Jeffersona i Washingtona, kreirao francuski mason Pierre Charles L'Enfant. Centrirano oko Kaptol Hila i Bijele Kuće su astrološki simboli koji odgovaraju zvjezdanim konstelacijama na nebu, heksagrami, masonski kompas... Kongres i Bijelu Kuću spajaju dva trokuta/piramide (heksagram-Davidova zvijezda)... Glavne avenije između ove dvije zgrade su dizajnirane na način da pokazuju mesta gdje Sunce izlazi tokom zimskog i ljetnog solsticija...

Sunce. Simbol elite.

Drevni simboli kruga i krsta su i danas u upotrebi u "tajnom jeziku simbola". Križ u krugu pokazuje sunčev progres tokom 12 mjeseci (znaci zodijaka). Sunce i križ se nalaze posvuda: recimo logo NATO-a ili beđ CIA-e.

Tri simbola elite su plamena baklja, crvena ruža i golubica (simbol Semiramide). Simboli tri glavne političke partije u Velikoj Britaniji su: plamena baklja (Konzervativna partija), crvena ruža (Laburistička partija) i golubica (Liberalni demokrati). Njihova tri lidera početkom XXI stoljeća su: Tony Blair (Bilderberg grupa), William Haig (Bilderberg Grupa) i Paddy Ashdown (Bilderberg grupa).

Koincidencija!?

“Naravno”.

Energetski plan američke vlade za početak XXI stoljeća govori i o novim izvorima energije, očuvanju i štednji postojećih... Ali, ono što je stvarno sadržano u Planu su daljnja eksploatacija naftnih i plinskih izvora. vetar u leđa najmoćnijim naftnim korporacijama sveta.

Pogledajmo simbole naftnih kompanija.

- Chevron - ako se posmatra njihov logo tro-dimenzionalno, zapaža se kutija na vrhu druge kutije. U tajnom jeziku to znači, kontrola nad svim što je tačno i netačno, pozitivno i negativno. Drugim rečima "mi kontroliramo sve".

- Exxon - Francuska srednjevjekovna masonska House of Lorraine imala je na svojoj odjeći i štitovima logo duplog križa. Iz tih vremena potiče fraza "double cross", prevariti nekoga, manipulirati nekoga. Taj dupli križ se nalazi u logu najveće svetske naftne kompanije. Uzgred, ko je iza Exxona? Hm, Rockefeller.

- Texaco - Pentagram u krugu (Suncu).

- ARCO - posmatrano tro-dimenzionalno jasno se vidi piramida sa nedostajućim vrhom

- AMOCO - Plamena baklja. (Nedavno ih je kupio British Petroleum.)

Problem je što upotreba tog znanja može biti pozitivna ili negativna.

Tragom Anasazija

septembar 2004. sjeverni Novi Meksiko

Prošlo je dvadeset pet dana od završetka moje posete četiri države američkog Jugozapada (Novi Meksiko, Kolorado, Juta, Arizona). Sređivao sam bilješke o civilizaciji Anasazija. Četvrtak veče, zvoni mobilni telefon. Na displeju nema informacija ko zove. Javljam se. Prepoznajem Melvinov glas. “Sam, dogovorio sam susret sa svojim poznanikom iz Đikarila Apači rezervata. On ima vrlo važne informacije o Anasazijima za kojima tragaš.” Dogovaramo da se nađemo za dva dana. Na istom mestu kao i u julu, u Bernalilu.

Let do Albukerkija (Albuquerkue), rent-a-car, pola sata vožnje auto-putem I-25 prema sjeveru. Skrećem ka Bernalilu. Na parkingu Taco Bella moj tamnoputi prijatelj. Pozdravljamo se.

“Kako tvoje pisanje?” pita.
“Dosta dobro, trebaće mi još dva mjeseca da završim knjigu”, odgovaram.
“Čuj, sa Kenom sam dogovorio da se nađemo oko tri sata popodne, u Dulceu. Odatle nas on vodi ka pećini Anasazija koja će te sigurno interesovati. Zasad ostani na putu broj 550; kasnije ćemo se odvojiti na 537 prema Dulceu.”

Vožnja je ugodna. Septembarsko sunce još uvek ne ispraća leto. Melvin mi pokazuje gde su granice njegovog Santa Ana Pueblo plemena. Ulazak u Zia Pueblo rezervat; zatim Jemez Pueblo rezervat. Priča mi o svojoj familiji, unucima i kako mladi ne pokazuju više interes za stare običaje. Vozim ka sjevernom dijelu Novog Meksika. Zabačeni, nenaseljeni krajevi. Suha, kamena okolina. Nakon sat i po vožnje, odvajanje sa puta 550 na put 537 i ulazak u rezervat Djikarila Apači indijanaca. Melvin mi govori o dva dijela rezervata: južnom, kamenoj pustinji i sjevernom, planinskom i šumovitom. Njegove se teme mijenjaju sa promjenom okoline. Sada mi priča o Apačima. Oni imaju svoj Plemenski savet. Njegov poznanik Arnold Cassador je bio predsednik Saveta koncem 1990-ih. Onda su ga članovi Saveta htjeli smijeniti i tražili su da Cassador zakaže sastanak na kome će glasati o nepovjerenju. Dva dana pre sastanka Cassador daje ostavku i nasljeđuje ga podpredsednik Roger Vicente.

Nekoliko dana kasnije Cassador povlači ostavku tvrdeći da Plemenski savet nije imao kvorum kada je usvajao njegovu ostavku. (Sada me je zainteresirao sa pričom.) Onda Cassador dolazi sa peticijom, koju je potpisalo 30% Đikarila indijanaca, u kojoj se traži opoziv kompletnog Saveta. Podpredsednik Roger Vicente se povlači; član saveta Ron Julian preuzima vođenje Saveta kao privremeni predsednik.

Trakavica se nastavlja; Ron Julian sa ekipom izglasava smenu Cassadora. Istog dana kada je trebao primiti dokument o smeni, Cassadoru umire sestra. On daje ostavku da bi mogao provesti osmodnevni ritual pročišćavanja. Nakon što je prošlo osam dana – povlači ostavku.

Zakazuju se prevremeni izbori, Cassador je glavni kandidat…

Šta se zbiva sa Apačima, mislim se. Suviše su izloženi utjecajima “demokratskih društava” i igrama njihovih političara.

Đikarila je španjolska reč za “malu košaru”. I, mada su Apači poznati kao lovci, ovo, jugoistočno krilo, je bilo poznato po svojim pletačkim sposobnostima kada su prvi Španjolci dolazili u ove krajeve pre skoro 500 godina. Historiografija tvrdi da su Apači, uključivo i Đikarile, došli sa severa, iz Kanade, a pre toga preko Beringovog prelaza, iz Azije. Đikarile (koji sami sebe zovu “Tinde”) tvrde da su na ovim prostorima – oduvek.

Dulce (izgovara se dul-si), napokon. Nepunih tri hiljade žitelja. Jedini gradić u rezervatu. Gotovo svi od 1800 Đikarila Apači žive ovdje, u svom glavnom gradu.

Podsjeća me na Roswell (koji je stotinama kilometara južnije). Dugačka glavna ulica sa načičkanim prizemnim kućama i radnjama. Iza tog prvog reda, čistina, divljina.

Naravno, poređenje sa Roswellom nije slučajno.

Moje informacije o Dulceu su bazirane na postojanju supertajne vojne baze (zbilja, vidio sam nekoliko uniformisanih faca na glavnoj ulici); na brojnim prijavama stanovnika o UFO preletima; o svedočanstvima zaposlenih iz službi osiguranja o postojanju zajedničkih (ljudi i Greysa) genetskih eksperimenata u podzemnim laboratorijama petnaestak kilometara od Dulcea…

Upitao sam Melvina ima li on nekih informacija o postojanju vanzemaljskih civilizacija i njihovom kontaktu sa lokalnim stanovništvom. On nehajno odgovara da je to za Apače dio svakodnevnice.

Govori mi da usporim. U centru sam gradića. Zaustavljam iznajmljeni Ford Explorer (ovaj put pogon na četiri točka) ispred zgrade sa dva visoka stuba. Melvin, po običaju, ne izlazi iz auta, ali gestikulira prema osobi koja se upućuje prema nama sigurnim korakom. Pedesetih godina, guste i duge crne kose, preplanuo. Ulazi na zadnja vrata.

“Ken Tsosie”, predstavlja se.

Rukujemo se. I upoznajemo. (Prva stvar koja mi pada na pamet je pitanje zašto Indijanci uzimaju američka imena?)

“Melvine”, obraća mu se Ken, “očekivao sam da je ovaj tvoj pisac stariji.”

Ja se nasmijem. “Izgled vara”, okrećem mu se. “Izmedju nas nije velika razlika. Meni je četrdeset četvrta.”

“Zašto se interesiraš za Anasazije?” direktno pitanje mi dolazi od Kena.

“Zato što mislim da nauka ne odgovara na suštinska pitanja u vezi Anasazija; kako su se tako iznenada pojavili, odakle tako napredna astronomska i spiritualna znanja, i, napokon, šta se s njima zbilo koncem XIII stoljeća…”, šaljem mu izravne odgovore.

Klima glavom. “U tom slučaju ćeš možda naći neke odgovore na svoja pitanja nakon posjeta pećini Anasazija.”

Spuštamo se putem broj 64 desetak kilometara južno i onda napuštamo asfalt. Tvrdi, zemljani put. Osjećam se sigurno u Fordu. Ken objašnjava Melvinu kako Apači koriste prihode od naftnih i plinskih izvora za kupovinu zemljišta koje graniči sa rezervatom. Dosada su potrošili milione dolara u zadnjih petnaestak godina. I proširili se izvan granica rezervata.

Izlazimo na drugi, nešto uži zemljani put. Iza nas se diže prašina. Zelenilo šuma polako zamjenjuje siva boja kanjona u daljini. Zastajem da slikam predio; oni su nekako suzdržani prema foto aparatu. Nastavljamo dalje.

“Ken, reci mi nešto više o pećini prema kojoj idemo”, obraćam mu se.

“Vidiš, pre tridesetak godina, vodio sam grupu od četiri planinara po ovim kanjonima. U jednom sam im pokazivao ruševine malog naselja Anasazija visoko u liticama. Prilaz ruševinama je bio malo teži, nekoliko uskih prolaza izmedju stijena i strmi uspon. Uglavnom, ja sam znao za njih, ali pre toga nisam prilazio bliže. Ovaj put na nagovor mojih mušterija smo odlučili da odvojimo par sati za ovo mini istraživanje. Kada smo stigli do naselja vidjeli smo samo par niskih zidova, ostatke od možda pet prostorija. Iz naselja je vodio uski put ivicama kanjona. Nakon stotinjak metara smo naišli na duboku pećinu koja je bila vrlo interesantna. Na njenim zidovima smo vidjeli niz piktoglifa, dosta neobičnih. U pećini smo našli nekoliko slomljenih keramičkih posuda. Bile su ukrašene sličnim simbolima kao i zidovi pećine. Zatim par jednostavnih kamenih alata, nekoliko kostiju i… jedan duguljast predmet. Oko njega smo se svi okupili i počeli smo nagađati o čemu je reč. Očigledno da se radilo o nekoj vrsti metala, ukrašene drške i sa nizom nesvakidašnjih simbola, nalik hijeroglifima. Znamo da Anasazi nisu upotrebljavali metal tako da bi bilo logično da je ovo bio produkt bijelog čoveka. Međutim, hijeroglifi su nas upozoravali da je ipak reč o nečemu vrlo starom. Ali, sem spirala i sličnih piktoglifa, drevni Anasazi nisu upotrebljavali hijeroglife. Sve je nekako izgledalo nelogično.”

Iznenada, Ken prekida priču. Traži od mene da usporim, a zatim i da parkiram na malom proširenju.

“Ovdje ćemo izači. Dalje ćemo peške.”

Ken uzima svoj ruksak. Meni je baterija za pasom, digitalni aparat u džepu, šešir na glavi. Sunce je još visoko. Pola sata hoda. Ken nastavlja priču.

“Nakon završene ture, otišao sam u obližnju rendžersku stanicu. Odnio sam im onaj metalni predmet i objasnio gdje sam ga našao. Oni su mi rekli da će ga vjerovatno poslati u Sante Fe na ispitivanje u laboratore Univerziteta Novog Meksika.”

Ušli smo u stotinjak metara široki kanjon. Litice su visoke stotinjak metara. Kao minijaturni Chaco kanjon. Ali, bez znakova da je nekada bio naseljen. Prolazimo znak zabrane kretanja (“Area Closed Beyond Sign”) i nastavljamo dalje.

I, ponovo Ken.

“Punih dvadeset pet godina nije mi se niko javljao u vezi onog pronađenog artifakta. Tako da sam gotovo i zaboravio na ovo svoje iskustvo. I, onda, pre sedam godina (1997.) u Dulceu su tražili da se sastanem sa nekim ljudima iz Washingtona. Iz Vlade.”

Uspinjemo se uskim kamenim putićem. Provlačimo se između stijenja i napredujemo prema sredini litica.

Ken zastaje. Pokazuje rukom ka cilju naše posjete. “Pećina je još pedesetak metara niže. A tamo je stari put koji je vodio od ruševina Anasazija prema pećini.”

Uzbuđenje raste. Mislim se zašto je ova pećina bila tako bitna za rješenje mistere Anasazija? Ovo dosada mi naliči uvodu u nešto mnogo važnije.

ACIO

Severni Novi Meksiko,septembar 2004

Ken, Melvin i ja se približavamo velikoj izbočenoj stijeni. U zemlji zaboden još jedan znak upozorenja da je zabranjeno ići dalje. Zaobilazimo i znak i stijenu: pred nama je blagi pad. Put postaje jedan metar širok. Dvadesetak metara ispred nas se ukazuje nevelika pećina. Sunce sa zapada joj osvetljava ulaz.

“Ne treba se brinuti za ove znakove upozorenja. Rendžeri retko obilaze ovaj kanjon za razliku od pre 6-7 godina. Tada se nije moglo prići”, Ken govori mirnim glasom.

Dolazimo do ulaza.

Na prvi pogled izgledalo mi je da je reč o sasvim uobičajenom usjeku u liticama kakvih sam vidio dosta u svetu Anasazija. I to relativno manjih dimenzija. Ulaz nije bio viši od tri metra, širine pet-šest metara.

Vadim digitalnu kameru da slikam polumračnu pećinu. Međutim, baterija je potrošena. Rezervna mi je u autu. I drugi foto-aparat mi je u autu, pola sata hoda odavde. Batere za digitalne aparate se tako brzo troše. (Sada mi ostaje da se nadam da ćemo se još jednom ovdje vratiti i da ću uspjeti slikati ono što nas očekuje.)

Ken vadi iz ruksaka plinsku svetiljku. Pali je. Vještačko svetlo se miješa sa svetlom dana. Sada mogu osmotriti i unutrašnjost pećine. Svodovi su znatno viši od ulaznih. Možda svojih osam metara. Tlo ravno, zidovi zakrivljeni. Ken prilazi jednom zidu i pokazuje nam petroglif. Spirala. Medjutim, složenija od onih koje sam obično sretao kod Anasazija. Set crtica oko glavnih spiralinih linija. Do spirale, simbola kosmičkog života, stilizirani likovi (kao božični kolačići): po dvije ruke i noge te glava. Povezuje ih linija koja me podsjeća na krivulju grafikona. Ken hoda dublje u pećinu i ponovo prinosi svetiljku zidu. Novi petroglifi. I drugačiji položaji onih “ljudskih kolačića”; ispružene ili skupljene ruke i noge. Između njih i dalje kombinacija spirala, krugova i linija koje kruže oko “kolačića”. “Kada sam ovdje prvi put došao, pre tridesetak godina, u pećini je bio samo jedan petroglif i to onaj na ulazu. Kasnije su nastajali drugi; kao da su dopunjavali neku priču…”, komentira Ken. Ovo mi su učinilo čudnim, ali nastavljamo obilazak pećine. Sad već jasno vidim da je reč o četiri prirodno izvajane komore. Ulaz je nešto manjh dimenzija, ali je druga komora najprostranija. Na nju se naslanjaju dvije manje prostore. Na ulazu u jednu od njih se nalazi plastična zavjesa.

Ken spušta ruksak na tle i sjeda na nižu stijenu. Melvin i ja ga sledimo. Kratka pauza.

“Da vam nastavim priču o artifaktu i posjeti ljudi iz Washingtona. Bio sam iznenadjen kada su me zvali da se nađem sa njima u Dulceu, 1997. godine. Bilo je prošlo 25 godina od mog otkriča pećine i čudilo me da neko pokazuje interes nakon toliko godina. Uglavnom, u Dulceu sam se upoznao sa dr. Nerudom i njegovom asistenticom Samanthom Folten. Doktor Neruda je bio pedesetih godina, a Samantha izmedju 35-40. Zamolili su me da ih odvedem do kanjona i da im pokažem rutu kojom sam došao do pećine. Kasnije sam saznao da oni rade za tajnu Vladinu organizaciju pod nazivom ACIO…”

U mreži javnih i tajnih obavještajnih agencija u Sjedinjenim Državama, NSA (National Security Agency) zauzima posebno mesto. Ova je organizacija skrivena velom tajni koja kontrolira sve komunikacijske tokove od svog osamostaljivanja 1952. godine. Najveći je poslodavac za visokoobrazovane profile stručnjaka; između ostalih, zapošljavaju nekoliko hiljada najnadarenijih matematičara današnjice. Broj zaposlenih, oko 40.000 (mada označen kao tajna) prevazilazi ukupan broj zaposlenih u agencijama CIA i FBI zajedno. Radni dan svakog predsednika SAD (uključivo i sadašnjeg koji se baš ne odlikuje pretjerano revnosnim pračenjem istih) počinje sa izvještajima NSA koji nadgledaju svaku tačku na i oko Planete.

(Prisjećam se Kongresnih ispitivanja generala Haydena, direktora Agencije, i upita zašto špijunira ogromni broj Amerikanaca, od običnih građana do političara kao Hilarry Clinton?)

NSA (“Not such Agency” ili “Never say anything”) kontrolira sigurnost i kompjuterske sisteme svih ostalih obavještajnih agencija, civilnih i vojnih u SAD.

Iz krila takve Agencije je, od njenih najinteligentnijih članova, formirano super-tajno Odjeljenje pod imenom ACIO (Advanced Contact Intelligence Organization). Isključivi zadatak ovog moždanog šlaga Planete je da prikuplja sve informacije vezane za tehnologije vanzemaljaca te da ih adaptira za primjenu, prvo u vojsci, a kasnije i komercijalno.

Zahvaljujući pristupu ovim tehnologijama ACIO je bio u mogučnosti da nove tehnologije ponudi vojno-industrijskom kompleksu. Na taj način su sebi osigurali ogromne prihode koji su ih učinili nezavisnim od vojnog budžeta i osnivača (NSA).

Osamostaljeni ACIO iz redova svojih najgenijalnijih članova formira još užu grupu nazvanu Labirint (Labyrinth Group) 1963. godine. Na njenom čelu je, od njenog osnivanja, 29-o godisnjak poznat jedino kao “Petnaest”. (Petnaest je, inače, najviši mogući sigurnosni nivo u SAD.)

“Petnaest” je imao 22 godine kada se pridružio organizaciji ACIO. Još tada je uočena genijalnost i superiorna inteligencija ovog mladog čoveka koji je htio da kreira kompjuter koji će biti toliko močan da omogući putovanje kroz vreme. Neshvaćen od svojih inferiornih profesora, “Petnaest” završava u laboratorijama Bell Labs koji su čuli za ovog genija i odatle, ubrzo, postaje članom ACIO.

Njegova razmišljanja napokon padaju na plodno tle. Postaje liderom ACIO da bi nakon 7 godina osnovao Labirint grupu sa isključivim ciljem da razvije tehnologiju putovanja kroz vreme. Nazvao ju je BST (Blank State Technology).

Putovanje kroz vreme nije novost civilizacijama na Planeti. Veći broj spiritualnih zajednica i naučnih instituta je ostvarivao putovanje duše kroz prostor i vreme: od sveštenika Tibeta do Maja i Anasazija, od Monrovog instituta do SRV (Scientific Remote Viewing) instituta u Americi. Medjutim, uloga duša na ovim putovanjima bila je pasivna: mogli su samo posmatrati događaje pred njima, a ne i aktivno učestvovati ili ih mijenjati. “Petnaest” je imao plan da razvije tehnologiju koja bi mu omogućila da mijenja historiju na, kako ih on zove, “interventnim tačkama”. reč je o posebnim energetskim koncentracijama koje kreiraju značajne događaje u ljudskoj historiji. Na primer, početak rata ili dolazak diktatora na vlast. Ili, slom Sovetskog Saveza. Ili, početak američkog, sovetskog ili kineskog svemirskog programa. Razlog što je “Petnaest” želio da razvije ovu tehnologiju je želja da se zaštiti od bilo kog vanzemaljskog agresora. Za njega je BST tehnologija “ključ slobode za čovečanstvo”.

Kako?

Pretpostavimo da će se neznana civilizacija pojaviti iz dubina kosmosa nekad u budućnosti i odlučiti da stanovništvo Planete pokori uz pomoć superiornijih tehnologija. Kako se odbraniti od nadmočnijeg neprijatelja?

Prema “Petnaest” jedina odbrana je izmijeniti historijski tok. Izviđačke brodove superiornije civilizacije skrenuti na drugu rutu pre nego se upute ka našem sićušnom Sunčevu sistemu, na periferiji galaksije Mliječni put.

E sada da vidimo kakva je veza futurističkih (?) planova “Petnaest” i elitističkih organizacija Planete sa zabačenim kanjonima Novog Meksika, drevnim Anasazijima i mojim indijanskim prijateljima.

“Na parkingu su stajala dva crna Chevy Suburban kombija. Uz doktora Nerudu i Samanthu upoznao sam još tri člana tima. Doveo sam ih pred pećinu”, nastavlja Ken sa pričom. “Iz torbe šefa tima se začulo tiho zujanje. On je zastao i izvukao, meni poznati, predmet. reč je bila o artifaktu kojeg sam pronašao 25 godina ranije. Neruda je bio iznenađen. Kaže da su artifakt ispitivali raznim metodama i ovo je prvi put da počinje reagirati. Kasnije mi je rečeno da je ovaj predmet izrađen od kombinacije titanijuma i berilijuma. Ona se ne sreće u prirodi. Kada se tome dodaju čudni znakovi/hijeroglifi izgledao je potpuno vanzemaljski. Neruda mi je kasnije priznao da niti su mogli karbonskom metodom odrediti starost predmeta niti su ga u laboratoriji uspjeli uključiti, niti dospjeti do unutrašnjeg kontrolnog mehanizma. Različite spektrum analize, uključujući x-zrake, nisu dale nikakvog rezultata. Jednostavno, nisu se uspijevali probiti dalje od površine predmeta. Pošli smo nekoliko koraka prema unutrašnjosti pećine. Artifakt je počeo zujati intenzivnije. Lider male grupice uputio se ravno prema zidu jedne od manjih prostorija u unutrašnjosti. Nepunih 25 metara od ulaza završavala je prirodna pećina.” U tom momentu Ken pokazuje Merlinu i meni u pravcu zastora na zidu. “Grupa od pet naučnika je sa mnom tada stajala ispred ovog zida. U to doba je na mestu ovog zastora bila kamena ploča, dugačka dva i po metra i debela dvadesetak centimetara. Na prvi pogled se činilo da pećina tu završava. A opet, nešto nam je govorilo da ima nešto iza one ogromne kamene ploče. Pokušali smo je pomeriti, medjutim bila je isuviše teška.”

Gledam prema onom zastoru i zamišljam radoznalost ACIO ekipe iz Washingtona. Šta bi se moglo kriti u unutrašnjosti pećine? Prolaz? Tunel? Zašto bi ga neko zatvarao? Možda sve to i ne bi bilo toliko interesantno da nije bilo onog čudnovatog predmeta koji je, kao kompas, navodio članove ekipe prema kamenoj ploči.

Melvin ovaj put ne govori mnogo. Čini se da su ovo i njemu nove informacije.

Ken nastavlja: “Dva člana ekipe su se vratila sa velikim maljevima i nekoliko alatki. Počeli su razbijati kamenu ploču. Kameni komadi su letjeli po pećini. Baterijska svetlost je bila uperena prema napukloj ploči. Napokon, nakon dva sata, tim uspijeva očistiti tlo i zid od ostataka kamene ploče. Očekivanja su se pokazala opravdanim. Pred nama se ukazao tunel, metar širok. Uzeli smo svoje stvari i počeli se provlačiti kroz tunel. Ja sam bio na začelju. Tunel je išao ravno da bi pri dnu zaokrenuo formirajući oblik slova “J”. Izbili smo pred spiralne stepenice. Lider nas je upozorio da budemo oprezni, jer je ova lokacija možda još uvijek “aktivna”. Sišli smo niz stepenice. Ispred nas dvije uklesane glave u stijeni… koje formiraju ljudski profil… jedna nasuprot drugoj. Simbolika je bila jasna: sada smo pred ulazom…”

“Petnaest”

Ken polako pomiče zastor, saginje se i istura plinsku svetiljku napred. Poziva Melvina i mene da ga sledimo. Ja palim svoju baterijsku lampu. Posmatram zidove okruglog tunela. Glatki su. Očigledno, nekom razvijenom tehnologijom je kamen probijen. Pitam se zašto autori nisu napravili promer veći od jednog metra da se može komotno hodati, a ne puzati.

Apsolutna tišina. Kao da nas tunel vodi u sasvim novi svet. Zrak je osvježavajuće prohladan. Oči mi se privikavaju na polumrak. Dodirujem zidove. Fino obrađeni, gotovo polirani. Nema sumnje, ovo nije plod prirode već ljudskih ruku, odnosno… nečijih ruku. Nakon dvadesetak metara tunel zaokreće. I tada izbijamo na proširenje. Pred nama su spiralne stepenice. Po izlasku iz tunela odmah uočavam petroglif uklesan u kamenu. Ovo je nešto znatno drugačije od svega što sam dosad vidio. Perfektne linije, kao laserom usječene u tvrdi kamen. Silazimo niz stepenice. Pod ove prostore je čist. Nema kamenčića, pijeska, prljavštine. Premazan je nekom masnom bojom ili gumiranom masom. Kenova svetiljka daje dovoljno svetla; vidim da je ona masna boja i na zidovima, ali i na svodovima pećine. Ako ovu prostoriju uopće možemo nazvati “pećinom”. Jer, neko je uložio veliki trud da izbuši zidove ovog kanjona i napravi ove vještačke prostore. Ken nas, laganim i sigurnim korakom, vodi napred. Podiže svetiljku. Pred nama su profili ljudskih likova uklesani (ili dodani) zidovima pećine. Formiraju poluotvorenu kapiju. Spajaju svod sa podom.
Zakoračili smo iz jednog u sasvim novi svet.

“Petnaest” je visok 180 cm, rođen je 1934. godine. Osijedjela srebrna kosa mu je do ramena; najčešće je nosi svezanu u rep. Prodorne smeđe oči. Rođen je u Španjolskoj. Čitav život je potpuno posvetio radu na razvoju tehnologije putovanja kroz vreme. Radni dan mu traje 20 sati; spava samo četiri sata noću. Perfektno je fokusiran i ne gubi vreme na razvoj drugih projekata koji nemaju veze s njegovim. U ACIO organizaciji uvek ima nekoliko takvih projekata i “Petnaest” se ne uključuje u njih. Ali zato, u užoj Labirint grupi, svaki projekat ima veze sa tehnologijom putovanja kroz vreme.

“Petnaest” je svoje prve sijede vlasi dobio u dvadesetim godinama. I dok je većina studenata razmišljala o djevojkama i zabavama on se posvećivao svojoj životnoj misiji. Doduše, tokom 1950-ih putovanje kroz vreme je smatrano traćenjem vremena u akademskim krugovima. Stoga se “Petnaest” sukobljavao sa svojim profesorima koji su se osjećali pod pretnjom kada su razgovarali s njim. Jednostavno je bio nadmočno kreativniji i bolje potkovan znanjem. Usto i tvrdoglav. Kada bi ga profesori upućivali da se bavi nečim drugim on bi im odbrusio da su limitirani.

Izbačen je sa fakulteta; ali su do njega došli iz Bellovih laboratorija. Njegova istraživanja o kvantnim objektima (elektroni i neutroni) i kako svijest može na njih da utječe su im se učinila interesantnim. Medjutim, tvrdnje “Petnaest” da je Ajnštajnova teorija relativiteta nedostatna, jer ne uzima u obzir utjecaj svijesti na kvantne objekte, je prihvačena kao hereza u naučnim krugovima.

U to vreme “Petnaest” nije mogao matematički dokazati svoje tvrdnje, ali je u tajnosti nastavio raditi na njima. Tada su ga zapazili u supertajnoj ACIO obavještajnoj agenciji. Tadašnji njihov lider je prepoznao snagu intelekta “Petnaest” i superkreativnost. Postao je članom organizacije; njegov identitet i svi podaci iz života su izbrisani.

sledi uspon ka poziciji direktora razvoja u ACIO. Kasnije je izložen specijalnom procesu pojačanja inteligentnih i memorijskih potencijala (Corteum intelligence accelerator technology). Svaki član Labirint grupe je prošao kroz taj process jačanja mentalnih sposobnosti. Ipak, najdjelotvorniji utjecaj je bio upravo na “Petnaest” čime je on dodatno odskočio od ostalih.

S razlogom se “Petnaest” smatra najinteligentijim živim ljudskim bićem.

Ovaj briljantni um je na čelu dvije najnaprednije organizacije na Planeti: ACIO i Labirint Grupe.

Ken zastaje između dva ljudska kamena profila i okreće nam se:
“Kada sam pre sedam godina sa grupom od pet istraživača iz ACIO organizacije sišao niz stepenice i došao do ove kapije, desilo se nešto interesantno. Artifakt kojeg je nosio lider grupe i koji se tajanstveno aktivirao u pećini, i čiji se zvuk pojačavao u onom uskom tunelu, najedamput je počeo da biva sve tiši. Kada smo došli do ove tačke, potpuno se ugasio.”
Melvin i ja ga slušamo sa pažnjom. Nekako nam se čini da je svaka informacija dragocjena.

“Tada smo znali da je uloga tog artifakta, odnosno uređaja, odigrana”, Ken nastavlja. Nije bilo slučajno da smo ga pronašli na ulazu u pećinu. Niti je bilo slučajno da se uključio i postajao sve glasniji kada nas je navodio na pravi put. U momentu kada smo došli do ove kapije, više nam nije trebao.” U tom momentu se Ken okreće i polazi napred. Prolazi pored onih izbočenih profila. Ulazi u prostoriju ispred. Melvin i ja ga sledimo. Ken podiže plinsku svetiljku u zrak. Stali smo. Ukočeni. Zaleđeni atmosferom koja ne pripada ovom svetu. Ovo su trenuci kad čovek osjeća da se našao na mestu koje je djelo naprednije civilizacije. Respekt i radoznalost. Ne znam koliko je ovaj prvi susret sa napoznatim i naša ukočenost trajala. Ken je strpljivo držao svetiljku visoko i lagano kružio oko sebe. svetlo je padalo na obrise ove nevelike kružne prostore. Možda četiri metra radijusa, ali dosta visoke; vjerovatno šest metara. Bila je uklesana u jednom dahu, planski, pravilna, premazana onom gumiranom zaštitom.

Ono zbog čega nam je zastao dah je bio ogroman zidni crtež nastao kombinacijom jarkih i tamnih boja. Prijatna plava uokviruje crtež. (Pada mi na pamet ona posebna plava boja Maja.) Unutra su nepravilni kružni oblici: smeđi, ljubičasti, žučkasti, svetlo smeđi, crveni mjesec na svetlo plavoj pozadini… U dnu crteža je isturena bijela površina (u obliku čizme) na kojoj su hijeroglifski znakovi: spirale, nešto nalik na ženski i muški simbol, stilizirani lik muškarca (glava sa osam crtica umesto četiri na koje smo navikli), cik-cak linija koja završava sa kružićem u malo većem krugu (muška spolna ćelija?)…

Trideset metara iza nas je ulaz u pećinu i svakidašnji život. A mi smo ovdje pred morem pitanja u djeliću sveta o kome ne znamo gotovo ništa.

Ken se polako kreće u prolaz koji vodi u drugu prostoriju. Šta nam ona donosi?

Na ulazu u kompleks je kapija na kojoj je skroman natpis: “United States Government Experimental Weather Center: Restricted Access.” Dakle, Vladin eksperimentalni centar za upravljanje vremenskim prilikama, sa zabranjenim prilazom običnim smrtnicima. Zbilja, jedanaest naučnika na površini radi na utjecaju i kontroli vremenskih prilika. I za taj posao dobijaju sredstva iz američkog proračuna. Naravno, to je samo fasada za ono što se zbiva ispod zemlje.

ACIO je informativni centar Planete. Izmedju ostalog, u nihovoj biblioteci se nalaze sve knjige poznatih, a osobito javnosti nepoznatih, proroka u zadnjih nekoliko hiljada godina. Ove knjige su decenijama otkupljivane iz biblioteka širom sveta. Interesantno je da većina proročanstava govori o tajanstvenoj civilizaciji iz dubina kosmosa koja će iza 2012. godine uzurpirati vlast na Planeti.

Unutar ACIO agencije postoje informativni i sigurnosni nivoi. Svi naučnici koji, od 1969. godine, imaju dvanaesti i viši nivo postaju članovi ekskluzivne Planetarne skupine: Labirint grupe. Njih je ukupno 66. Svi oni prethodno prolaze različite metode kojima se pojačavaju njihove intelektualne sposobnosti (fotografska memorija, pristup tajnim znanjima, višestruko intenziviranje inteligencije i kreativnog razmišljanja, parapsihološke sposobnosti, itd).

Kao sigurnosni mehanizam svako od njih ima ugrađen mali odašiljač (veličine zrna riže) u potiljku. Ova naprava pojačava energetsko zračenje organizma. (Svaki čovek zrači drugačijom frekvencijom; to je ACIO otkrila koncem 1950-ih godina. Nešto slično otiscima prstiju koji su različiti za svako živo biće.) Pomoću satelita se prati kretanje svih ACIO naučnika tako da dosada ova Agencija nije imala prebjega. (Osim… hm, o tome kasnije.)

Na čelu Labirint grupe je Upravni odbor direktora koji se sastoji od 7 članova koji imaju sigurnosni nivo 14. Redom: Li-Ching, direktor komunikacija i protokola, James Louden, Operativni direktor, Leonard Ortman, direktor istraživanja i razvoja, Lee Whittman, direktor svih veza sa ACIO projektima, Jeremy Sanders, direktor Specijalnih projekata i James Evans koji je na čelu sigurnosti i zaštite (inače nekada pripadnik elitne mornaričke Navy Seals jedinice).

Ovaj kolegij je najbliži krug saradnika jedinog čoveka na Planeti koji ima sigurnosni nivo petnaest. I koji je jednostavno poznat svom krugu saradnika kao “Petnaest”.

Plate ovih izabranih naučnika su u proseku po pola miliona dolara godišnje (dvostruko veće od plaće predsednika SAD). I to bez odbijanja poreza, jer zvanično ovi ljudi ne postoje sa identitom pod kojim su rođeni. Velika većina živi u naselju nedaleko od laboratorija. Skromne trosobne kuće i polovna auta ne odaju male “bogataše”. Zapravo, niko ne živi luksuzno niti se razbacuje novcem. Većina donira novac dobrotvornim organizacijama.

Kenova lampa osvetljava drugu prostoriju. Melvin i ja smo bez reči. Kao ljudi koji prvi put dođu u velegrad i vide sve one nebodere i koji ne zatvaraju usta od čuđenja i iznenađenja.

Labirint Grupa

Severni Novi Meksiko, septembar 2004

Između prve i druge prostore dijelio nas je uski prolaz dužine desetak metara. Blago je zaokretao. Kenova svetiljka je obasjala svodove druge prostore. Ponovo okrugla soba, četiri metra radijusa, sa svodovima visokim šest metara. Perfektno uglačani zidovi. I, naravno, nova slika na zidu. Nebesko plava boja dominira pozadinom. Izduženi krugovi se uklapaju jedan u drugi. spoljni omotač je ispisan hijeroglifima. U dnu slike je krajolik koji podsjeća na kamene pustinje Novog Meksika. Mjesec u gornjem desnom uglu. Kenovo svetlo i moja baterijska lampa idu prema slici. A onda mi se učini da svetlo isijava iz slike. Da li se ove slike kreću? To više nije samo osjećaj dubine kada posmatram ove naslikane zidove. Oni krugovi, koji se pretapaju jedan u drugi, podjsećaju na prolaz… iz novomeksičkog krajolika prema noćnom nebu…

Profesor Stevens predaje arheologiju na Univerzitetu Novog Meksika. Njemu je, svojevremeno, predan artifakt, pronađen u kanjonu, na analizu. Vrlo brzo je ustanovio da je reč o predmetu vanzemaljskog porekla: nedostupni materijali od kojeg je napravljen, hijeroglifi kakve dosada nije sretao, oblik i karakteristike uređaja koji se nije mogao analizirati ni na koji način dostupan modernoj nauci. Stevens je putem e-mailova o otkriču obavijestio niz kolega i prijatelja. S obzirom da je u svojim pismima upotrebljavao reč vanzemaljski (“extraterrestrial”) alarmiran je centralni američki obavještajni program koji čita i analizira sve e-mailove na Internetu. Zbog svoje sadržine, e-mail je poslan na analizu u ACIO. Odatle ga je “Petnaest” prosledio šefu osiguranja Evansu. Samo 36 sati nakon što je profesor Stevens dobio artifakt, Evansova ekipa mu je bila na vratima kancelare. Predstavili su se kao članovi NSA (National Security Agency), artifakt proglasili predmetom od “nacionalnog interesa”, zaplijenili ga i odnijeli u svoje sjedište u Kaliforniji.

Crvenokosa, lepuškasta (i pomalo bucmasta) Samantha Folten je zaposlena u ACIO odjeljenju Remote viewinga. Sa trideset pet godina odlikuje se razvijenim parapsihološkim sposobnostima. Metode Remote viewinga (“mentalnih projekcija na daljinu”) su razvijane u nizu instituta i obavještajnih agencija (CIA, FBI, NSA, ACIO, KGB, MI itd.) od 1970-ih godina do danas. Putem tih mentalnih projekcija “duše” agenata su u mogućnosti da odu na bilo koju tačku u prostoru i vremenu na Zemlji ili u svemiru i donesu informacije (audio i vizuelne). U razvoju ove tehnike najdalje je otišao kalifornijski ACIO i Labirint grupa, jer su njihove posjete i izvještaji bili puno precizniji i detaljniji od ostalih. Samanthin sigurnosni nivo na kome se nalazi je unapređen sa pet (pre novomeksičkog projekta) na sedam.

Četrdesetsedmogodišnji, prerano očelavjeli, Darius McGavin je direktor odjeljenja Specijalnih projekata u okviru NSA (National Security Agency). Pošto je NSA osnovala ACIO početkom 1950-ih godina (za proučavanje i primjenu pronađenih vanzemaljskih tehnologija) i to u okviru odjeljenja Specijalnih projekata, formalno gledajući, Darius McGavin je pretpostavljeni ACIO direktoru, moćnom “Petnaest”. Medjutim, ACIO vrlo uspješno skriva svoje prave namere od svog osnivača tako da ni NSA ni Darius ne znaju obim ni dubinu njihovih projekata. Nekoliko puta su se pokušali infiltrirati, ali ih je ACIO specijalnim metodama (tehnikama parcijalnog brisanja memore) vrlo brzo neutralisao.

Darius McGavin je bio briljantan student gdje god je studirao: kao diplomac na Air Force Academy, na MIT-u (čuveni Massachusetts Institute of Technology) i kao doktorant na Yaleu. NSA ga je uzeo pod svoje kad je imao samo 23 godine. Za samo 11 godina Darius je dospio do moćnog položaja šefa Specijalnih projekata i hiljada naučnika i niza obavještajnih agencija ispod njega. Prema informacijama kojima Darius raspolaže on je svjestan da “Petnaest” prodaje “čiste supertehnologije” (razvijene od strane superiornijih civilizacija) eliti financijskih plutokrata koji vladaju svetom i financijskim tržištima, kao “svetska vlada” u sjeni.

Inkunabula je definicija za financijske vladare Planete. Izabrana grupa najbogatijih ljudi koji u svom posjedu drže najveći dio zlatnih rezervi, platine, dijamanata, ostalog dragog kamenja; kontroliraju izvršne funkcije u američkim Federalnim rezervama, Međunarodnom monetarnom fondu, Svetskoj banci; posjeduju najveće svetske banke; osnivaju i upravljaju elitnim organizacijama poput Bilderberg grupe, Trilateralne komisije ili Saveta za međunarodne odnose (britanskog i američkog); uz pomoć tehnologija i softvera dobijenih od organizacije ACIO i “Petnaest”, potpuno kontroliraju glavna svetska financijska tržišta i usmeravaju ih u željenom smeru. Poznato je da posjeduju tehnologiju kontrole vremenskih prilika (“Pabulum seed”).

“Petnaest” ih je snabdjeo i sa nizom drugih visokotehnoloških igračaka koje im pomažu da se igraju sa granicama država i pomeraju političku moć iz jednog centra u drugi. Zauzvrat, “Petnaest” ima neograničeni pristup financijskim resursima i političku zaštitu koji su mu potrebni za neometan razvoj tehnologije “putovanja kroz vreme”. Sastav Inkunabule je nekada bio selektirana grupa vladara i kraljeva; iako plava krv i dalje igra ključnu ulogu, vrata su povremeno otvorena i za selektirane samostvorene bogataše. Inkunabula, doduše, nema apsolutnu moć na Planeti. Povremenu konkurenciju im prave neki aktualni političari koji nisu njihovi članovi, dijelovi obavještajnih službi, pojedine velike korporacije.

Doktor Neruda Jamisson je briljantni poliglota koji govori 30 različitih živih jezika i dvanaest izumrlih. Najveći je svetski ekspert za dekodiranje petroglifa i hijeroglifa. Član je ACIO i Labirint grupe sa sigurnosnim nivoom trinaest. Rodjen 1949. godine u Boliviji, u Ameriku je došao sa svojim ocem, takodje sjajnim naučnikom, koji je 1952. pronašao ostatke vanzemaljske letjelice u Boliviji. S obzirom da je uzeo dijelove motora sa letjelice, to mu je poslužilo kao oruđe za pregovore sa Amerikancima, koji su mu (i njegovom sinu Jamissonu) dali državljanstvo i zaposlili ga u ACIO.

Doktor Neruda je bio na čelu projekta “Antička strela” od 1996. koji je istraživao čudni artifakt i pećinu pronađenu u Novom Meksiku, koje je iza sebe ostavila napoznata superiorna civilizacija. Nakon komparacije sa pismom i jezikom kultura Sumera, Maja i Anasazija, doktor Neruda uspijeva dešifrirati hijeroglife te stupiti u kontakt sa tom civilizacijom sa željom da javno objavi istinu. Te njegove namere onemogučava Labirint grupa; njegov nadređeni Jeremy Sanders ga udaljava sa tog projekta i raspoređuje na drugi.

U strahu da će na njemu primijeniti tehnologiju parcijalnog brisanja memore, dr Neruda se odlučuje na bijeg. U proljeće 1997. dr Neruda postaje prvi ACIO član koji bez traga napušta ovu supertajnu organizaciju. Uspijeva izvaditi odašiljač/čip iz ramena tako da ga ne mogu više lako pratiti. Život posvećuje traženju preostalih šest pećina - “vremenskih kapsula”, sličnim onoj iz Novog Meksika. One su razbacane na svim kontinentima i kada se sve pronađu dobiće se odgovor na pitanje kako razviti tehnologiju za odbranu Planete od prorokovane invazije 2011 godine.

(Svaki put kada e-mail krene u Internet mrežu, komparira se tekst pisma sa ključnim rečima koje su interesantne obavještajnim agencijama. Tako, na primer, ovaj današnji tekst obiluje imenima i nazivima tehnologija koje mogu izazvati paljene crvenog svetla.)

Prateći putanju komete na noćnom nebu 1773. Charles Messier je otkrio galaksiju koja danas nosi kataloški naziv M 51. Osam godina kasnije, njegov prijatelj, astronom Pierre Mechain je zapazio da tu galaksiju dodiruje nešto manja galaksija koja je katalogizirana pod nazivom NGC 5195. Trebalo je doći do sredine sledećeg, XIX stoljeća i nešto sofisticiranijih teleskopa, kada je lord Rosse utvrdio da je galaksija M 51 spiralnog oblika.

To je bila prva spiralna galaksija koju je naša civilizacija “otkrila”.

Daljnjim proučavanjem utvrđeno je da je susjedna galaksija NGC 5195 takođe spiralna. Dakle, jedna veća i jedna manja spirala. Na udaljenosti od tridesetak miliona svetolosnih godina od naše Planete.

Naravno, do danas smo otišli nekoliko koraka dalje u proučavanju kosmosa. Pretpostavljamo da poznati kosmos ima oko 20 milijardi takvih galaksija. A svaka pojedinačno, kao recimo M 51, imaju, u prosjeku, po 100 milijardi solarnih sistema.

Ipak, među svim tim beskonačnim opcijama, ostaje činjenica da su naši teleskopi kao prvu spiralnu galaksiju otkrili baš M 51 koja ima svog manjeg spiralnog pratioca.

Na ulasku u Čako kanjom, impresivna visoravan Fajada Butte, pri svom vrhu, ima uklesane petroglife Anasazija. reč je o dvije spirale: manjoj i većoj, koje prate kretanje sunca i putem igre svetlosnih zraka tačno određuju dane zimskog i ljetnog solsticija.

Da li je reč o koincidenciji?

Ili su Anasazi, hiljadu godina pre “zvaničnog otkrića” duple kosmičke spirale, znali za galaksiju M 51, koja nije vidljiva ljudskim okom?

Ako su znali za te galaksije da li su do tih informacija njihovi vidovnjaci dolazili prilikom spiritualnih izleta?

Ili se rješenje, ovog puta, kre u ovom, materijalnom realmu? Da li su Anasazi imali pristup tajanstvenoj pećini, podignutoj od strane nepoznate, superiornije civilizacije, na čijim su se zidovima mogle naći iste takve uklesane spirale sa nizom hijeroglifskih objašnjenja?

Pećina je bila udaljena samo nekoliko desetina kilometara od Čako kanjona i Pueblo Bonita. Srca sveta Anasazija. Odakle je sve počelo. Godine 850.

Ken, Melvin i ja napuštamo drugu komoru i ulazimo u mračni hodnik. Nakon desetak metara polukružnog uskog tunela ulaz u novu, treću komoru. Identična je po svom obliku prethodnim. Kružna sa visokim svodovima. Na zidovima nova slika. U lijevom gornjem uglu stilizirani Kokopeli sa frulom i zvukom koji se radijalno širi u svim smerovima. U gornjem desnom uglu lik čoveka sa raširenim nogama i rukama. Odmah prepoznajem simbole koji su se nalazili na kamenim zidovima u naseljima Anasazija, njihove zaštitnike. Ponovo zvjezdano nebo u pozadini, mjesec. Trokut, spirala, kružna kapija sa hijeroglifima…

Na moja pitanja i odgovore u vezi Anasazija se baca novo svetlo. Znao sam odranije da njihova kultura nije nastala sporim evolutivnim putem kao što to oficijelna nauka pokušava dokazati. Oni su se jednostavno iznenada civilizacijski digli sredinom IX stoljeća u kanjonima Novog Meksika. Njihovo poznavanje astronomije, korištenja energetskih tokova zemlje i sunca, upotreba frekvencije u svakodnevnom životu… sada postaje objašnjiva. Tok misli mi prekida Melvin. Pita Kena da li je nešto drugo pronađeno u ovim komorama kada su prvi put kročili u njih.

“Da. U svakoj komori je bio po jedan artifakt. U prvoj je, na primer, bila posuda koja je očigledno pripadala Anasazijima. U drugoj je bio kristalni pravougaoni objekat…”

Nastavljamo dalje. Imam osjećaj kao da se stalno spuštamo niz ove hodnike i komore. Hodnici su mračni, vijugavi. Komore svaki put zasjaju svojim bojama i osjećajem da su slike više nego trodimenzionalne; četiri, pet dimenzija?

Prolaz prema drugom svetu, njihovim tajanstvenim kreatorima…?

Napokon smo došli do poslednje prostore. Dvadeset treće po redu. Slika je na glatkom zidu, ali sve ostalo je drugačije. Pod je nedovršen. Nema one gumirane mase. Da li su se originalni graditelji našli u vremenskom škripcu pa nisu dovršili ovu komoru?

Ili je ona namerno ostala nedovršena? U ćemu bi mogla biti simbolika ovog kompleksa.? Dvadeset tri prostore, povezane tunelima, u obliku spirale…

Naša DNK ima 23 para kromozoma. Ova pećina ima 23 prostore i imala je 23 artifakta… što daje 23 para.

Oblik ovog pećinskog kompleksa je spiralni… identičan spiralnoj DNK kromozomskoj liniji. Ono što našu vrstu čini posebnom u kosmosu je naša DNK. Zašto je onda dvadeset treća komora nezavršena?

Da li je naša DNK, simbolično gledajući, nedovršena? Što bi to bilo što nedostaje našem genetskom kodu? Unapređenje vrste? I, ako jeste, u kom smeru unaprediti vrstu? Misli mi smjenjuju jedna drugu. Znam da našoj civilizaciji nedostaje da postanemo svjesni njene kosmičke komponente. I da dopunimo naša materijalna čula (pet osjeta) sa spiritualnim. Čini mi se logičnim da nam se ostavlja poruka kojom nas upozoravaju da naš genetski sistem nije završena priča. I da se nalazimo pred genetskim skokom koji će unaprediti vrstu.

U povratku pitam Kena da li su vršena ispitivanja o starosti ovih komora i slika. Reče da se sa doktorom Nerudom vidio još samo jedamput. Tom prilikom mu je Neruda rekao da je karbonsko određivanje datuma utvrdilo da su slike na zidovima nacrtane 850. godine.

Osamsto pedesete godine! Time je odgovorio na niz mojih pitanja. Anasazi su, dakle, imali uzore koji su im pomogli da formiraju naprednu civilizaciju u središtu kamenih pustinja i kanjona.

Melvin je bio u pravu kada me je pozvao na ovaj put. Rasvetljavanje mistere Anasazija je započelo.

Teorije zavera

"Teore zavjera" imaju interesantnu putanju. Atentat na Kenedija se smatra klasičnim primerom u kojem sistem svesno obmanjuje svoju javnost. "Sistem" u ovom slučaju predstavlja vrh FBI-a, korporacijske, medijske i bankarske magnate, nekolicinu iz političke elite (na čelu sa tadašnjim potpredsednikom), dijelove policije i nekoliko korisnih grupica (anti-kubanske i mafiju). Javnost se obmanjuje tomovima ne-istinitih izvještaja i "kontroverznim" filmovima. Stvarni svjedoci nestaju: iz straha ili zauvijek. Sam naziv "konspirativne teore" nije došao od nezavisnih istraživača, već iz užih krugova establišmenta. Razlog: ako imaš nešto da sakreš, nazovi to teorijom, izloži negativnoj medijskoj kamapanji i, na koncu, preti, ridikuliziraj i ukloni onog ko hoće da pronađe put do istine. Naravno, Kenedijevo ubojstvo nije vrhunska zavjera. reč je više o nekoj vrsti "unutarpartijskog obračuna" u kome jedna od izabranih familija strada, a druge preuzimaju teritoriju.

Istinske zavjere su znatno sofisticiranije, a mi smo njihov objekt već dugo vremena.

Hiljadama godina se izgrađivao ovaj sistem u kome su strogo utvrđena pravila ponašanja. Iskočiš li iz tih okvira, onda se većina pobuni i izolira te. Savršen mehanizam. Crnu ovcu eliminiraju ostale bijele ovce. Ne pas čuvar, ne pastir. Već ostale ovce koje i nisu svesne zašto se treba ponašati na određen način.

Pojavi li se novinar sa ekskluzivnom pričom o zavjeri, šanse su da se ona neće objaviti. Prvo, jer ni sam ne vjeruje svojim očima. Drugo, kolege bi ga ismijale. Treće, urednici to ne bi propustili. Četvrto, posljedice nisu nimalo prijatne (gubitak posla i sl.). Peto... Priča čak i ne treba doći do vlasnika medijskog carstva koji bi je svakako zabranio. Jer, mehanizam savršeno radi i na nižim nivoima.

U međuvremenu, većina misli da je slobodna. I zašto bi se bunili protiv sistema ako su slobodni. Perfektno zamišljeno. Ako nemaš diktatora ispred sebe da ga rušiš, znači da je sve u redu. E, tu se kriju istinske zavjere. Koje nisu samo "teore". Jer nam se događaju dnevno i stotinama generacija unatrag.

Otkriće da je homo sapiens nastao genetskim inžinjeringom i miksom sa drugom, ne-Zemaljskom, civilizacijom se nije odrazilo na naše školske knjige. I dalje nas se uči da je čovekov jedini predak majmunoliki čovek.

Otkriće da je život na Planeti nastajao kontrolirano ništa ne mijenja u udžbenicima Zapadne civilizacije. I dalje se tvrdi da smo mi slučajni plodovi prirode.

Mnogobrojni dokazi o postojanju i besmrtnosti duše, o planetarnim duhovnim omotačima, reinkarnaciji i slično, kao da se ne dotiču (većine) religija i Bogobojaznih institucija. Oni i dalje "obnašaju Zemaljsku vlast".

Primeri savršenijih civilizacija i djela arhitekture, astronomije, građevinarskih čuda koja su davno prethodila našem ciklusu civilizacije, i dalje netaknute ostavlja enciklopedije koje tvrdoglavo tvrde: čovekova civilizacija je stara pet do šest hiljada godina. To što su kameni monumenti stari deset i petnaest hiljada godina ispred naših noseva, kao da ne golica istraživački duh čovekov. A dokazi koji su stari pedeset ili osamdeset hiljada godina? Njih je, valjda, bolje i ne pominjati. I ne rušiti nam idiličnu sliku.

Elitne organizacije se brinu da se događaji odvijaju planiranim tokom. I da ima dovoljno ratova, ljudske bijede i nevolja, straha i neizvjesnosti, negativne energije. A sve to zamotaju u celofan svoje, navodne, brige za čovečanstvo.

Našu vezu sa našim produhovljenim predacima iz Lemure i Atlantide sijeku u korenu. Jer pre Sumera, pobogu, "nije bilo ništa". Samo primitivni pećinski čovek.

To su prave zavjere protiv slobodnih ljudi.

Frekvencija ljubavi

Greg Braden je uvažavan autoritet na području spiritualne filozofije. Dosada je objavio tri knjige: “Awakening to Zero Point”, “Walking Between the Worlds” i “The Isaiah Effect”.

U “Buđenju u nultoj tački” Greg analizira trenutne promjene na svim nivoima naše Planete. Druga i treća knjiga su mu bazirane na skorašnjim prevodima is tekstova čuvenih “Dead Sea Scrolls”, a osobito učenja drevne “Esenske škole” (www.greggbraden.net).

Slede navodi iz prve knjige:
“…Emocija ljubavi ima kratke i brze valne dužine, sa visokom vibracijom. Na drugoj strani, emocije straha vibriraju nisko, na dugačkim valnim dužinama….”

Genetski materijal čovečjeg tijela je sofisticirani primalac i pošiljalac različitih frekvencija… Eksperimenti su dokazali da, kada se stavi dio DNK, dakle našeg genetskog koda, u tubu sa elektronima, onda se elektroni u okolini postavljaju u isti položaj kao što ga ima i DNK. Čak, štaviše, i kada se DNK skloni, elektroni još uvijek drže isti položaj. Drugim rečima, DNK konstantno utiče na energetsko okruženje… Naše raspoloženje, odnos prema svetu, razmišljanje… sve to ostavlja traga na našu okolinu.

U našim tijelima imamo seriju “mikroantena”, koje nauka naziva amino acidima. Ove antene “komuniciraju” sa DNK. Postoje 64 potencijalna ljudska genetska koda. Dakle, 64 potencijalne ljudske antene koje mogu da šalju i primaju različite frekvencije. Ali, samo ih je 20 aktivno!” Ovo je vrlo značajan naučni prilog tezi da svoje duhovne i mentalne kapacitete koristimo samo delomično. Činjenica je da su 44 tjelesne antene “isključene” i ne komuniciraju sa okolinom. Iz istog razloga mi samo manjim dijelom koristimo naš mozak.

Rezultati Instituta se nastavljaju na Bradenova istraživanja.

Dokazali su da se DNK antene aktiviraju ili iskjučuju sa valnom dužinom emocija koje konstantno prolaze kroz DNK. S obzirom da je emocija straha (iz koje nastaju sve negativne emocije) duga i spora valna dužina, ona može probuditi samo nekoliko naših potencijalnih antena.

Emocija ljubavi je osnova za sve pozitivne emocije.

Kako smo vidjeli, reč je o brzim i kratkim valnim dužinama. One uključuju u akciju mnogo više ovih DNK Antena. Na taj način se spajamo sa našim multidimenzionalnim bićem. Naši potencijali postaju bezgranični. Naše tijelo se otvara prema energiji prirode, barere padaju.

Kad našim organizmom dominiraju negativne emocije, zatvaramo se u vlastitu energetsku školjku.

Kada se duhom i emocijama otvorimo, ponovo postajemo dio beskrajnog mora kosmičke svijesti i razuma.

Ovo možemo opisati i na sledeći naćin (spajajući rezultate moderne fizike i drevnih istočnjačkih mudrosti):

Naša svijest je serija međuprepletenih energetskih polja. Imamo naš intelekt, emocije, duh… i svi oni rezoniraju na različitim frekvencijama. Oni se isprepliću u našem tijelu kroz energetske virove poznate kao “čakre” (sanskritska reč koja znači “točkovi svetlosti”).

Kroz čakre se prenose nasi emocionalni poremećaji na mentalni nivo, a odatle na fizički nivo. Upečatljiv primer za rad čakri je kako stres (emocija) utiče na naše mentalno tijelo, i, na koncu, izaziva reakciju (bolest).

Sedam je osnovnih čakri na našem fizičkom tijelu (ukupno 13 u širem predjelu aure). Čakre su raspoređene od osnovne (dna leđa) do one na tjemenu glave. Prve tri čakre su spojene sa Zemljom, materijalnim svetom. Gornje tri predstavljaju našu vezu sa duhom, sa kosmičkim razumom, “okeanom”.

U idealnom stanju, čovek bi, preko svojih otvorenih čakri, trebao biti veza izmedju fizičkog i duhovnog. Zemlje i Neba. Materijalnog i spiritualnog.

Tačka balansa je srčana čakra u kojoj se ispoljava emocija ljubavi, ili emocija straha. Ljubav je najviša tačka čakrine frekvencije. Strah (mržnja, žuđ za vlašću nad drugima, itd.) predstavlja samo dno ove frekvencije. Kada ispoljavamo ljubav u istinskom i čistom obliku, onda se ova čakra otvara kao cvet. Čitav organizam, uključujući i donje tri čakre, počinje da vibrira na frekvenciju ljubavi.

I obrnuto. Kada srčanom čakrom dominira strah, organizam se zatvara, protok energije prestaje. Postajemo prizemni, materijalistički, prikovani uz zemlju. Odvojeni od našeg istinskog Ja. Odvojeni od Univerzalnog znanja, okeana ….

David Icke (“The Biggest Secret”, 1999.) je to vrlo lijepo formulirao. “Konstantni ratovi, konflikti, teroristički ispadi, financijske brige i bezbrojni drugi negativni događaji… su dizajnirani da održavaju čovečanstvo u stanju straha… limitirajući ga i odvajajući od istinske ljudske prirode. Ohrabrivanje i poticanje mržnje, osveta, osuda (sve su ovo manifestacije straha) samo stvaraju uvete za nove konflikte.

Strah se u ogromnim količinama stimulira sa religijom. Strah od “Boga”, strah od smrti i strah od “Sudnjeg dana”…

Isto je i sa “naukom” i strahom koji ona stvara, od smrti i ništavila. čovečanstvo je preplavljeno sa strahom i različitim izvedenim izrazima ove negativne emocije. Zato smo i odvojeni od našeg stvarnog Ja…

…Pobrinuli su se da čovečanstvo ostane neobaviješteno kontrolom svega što se uči u školama i na univerzitetima, institucijama “nauke” i medijima. čovečanstvo provodi svoj život gledajući film vjerujući da je to stvarnost… dok stvarni svet ostaje skriven….

…Masovna kontrola uma i emocija je na djelu. Kroz farmaceutske kartele i proizvođače hrane napada se na ljudsko tijelo i njegove mentalne procese. Droge, vakcine, dodaci hrani, genetski izmjenjena hrana, flourid u vodi ili zubnoj pasti, zaslađivači (na primer aspartam u gaziranim pićima)… svi oni predstavljaju oružje u borbi protiv čovekovog slobodnog mišljenja. Ovi aditivi su i izmišljeni da onemoguće mozak i ćelije da prihvataju više, pozitivne frekvencije…

Naravno, radnici u proizvodnim pogonima ili ljekari koji daju vakcine po Africi ili Americi, nemaju pojma šta rade… Odluke se donose na mnogo višem nivou…

Tehnologija svemirskog antiraketnog oklopa američke armije je samo dio elektromagnetne mreže oko Planete koja služi da se generalna svijest čovečanstva održava na niskim frekvencijama. Ekstremno niskofrekventni odašiljači šalju signale diljem sveta. Mikrovalne transmisije u našim kuhinjama…Celularni telefoni…Mikročipovi…Konvencionalna električne energija radi u smeru obrnutom kazaljci na satu… I to je direktno u suprotnosti sa našim tjelesnim čakrama. Elektrokablovi u našim kućama rade na 60 ciklusa u sekundi čime se svjesno oštećuje naše tijelo i valovi moždane aktivnosti...

…Živimo u pulsirajućem elektromagnetnom okeanu koji neprestano utječe na naše emocionalno, mentalno i duhovno zdravlje…

…Obrazovni sistem je struktuiran na taj način da čoveka zatvori unutar njegove lijeve moždane polovine. Poznato je da je lijeva polovina mozga sjedište logike, intelekta i čula fizičkog sveta (ono što vidimo, dodirujemo, čujemo i mirišemo). S druge strane, desna polovina mozga je centar inspiracije, umjetnosti, bezgranične ljubavi i veze sa dušom…

Obrazovanje i mediji su nastrojeni tako da su profesori i nastavnici, novinari i naučnici, zarobljenici lijeve moždane polovine… I oni se obraćaju lijevoj polovini mozga svojim učenicima i slušaocima. Desna polovina se isključuje. Obrazovanje puni lijevu polovinu mozga informacijama, “školskim gradivom” koje je najčešće netačno i onda se putem testova učenike prisiljava da samo tu polovinu mozga koristi. Ako se ponašate kao roboti, onda ćete proći test. Ako filtrirate informacije kroz desnu polovinu mozga i kažete “ovo je glupo ili netačno”, onda test nećete položiti. Nema veze što ste u pravu…

…Tek otvaranjem našeg srca i uma aktiviraćemo desnu polovinu mozga, srušićemo zid koji je dijeli od lijeve polovine. Intelekt će se spojiti sa intuicijom i inspiracijom, a onda i sa kosmosom…”

 

Da li su čovečanstvu, svakom od nas, začarani i otupljeni, mozak i emocije?

Da li smo programirani i manipulirani, evo, već hiljadama godina?

Da li smo odvojeni od naših bezgraničnih multidimenzionalnih potencijala i 
operiramo li samo na dijelu najnižeg, fizičkog?

Sve je energija. Energetska polja. Različite energetske vibracije stvorene mišljenjem i emocijama.

Energetske forme su bezgranične. I kao što se voda može manifestirati kao tekućina, oblak, para, led… i pri tome izgledati vrlo različita… ona je još uvijek voda u različitim formama.

Isti je slučaj i sa energijom. Manifestira se kao čovekovo fizičko tijelo ili kao čovekov um ili kao čovekov duh ili, pak, kao ptica, biljka, životinja…

Na nivou čiste energije, sve je spojeno. Ne postoje Oni i One. Postojimo samo Mi i Ja.

Tako gledajući, mi posjedujemo potencijal da se spojimo sa svim bićima i procesima u prirodi putem zajedničke energije od koje smo nastali. Da se spojimo i sa Univerzalnom, kosmičkom, kreativnom pra-energijom.

Kreatorom.

Koliko ćemo koristiti naše potencijale zavisi samo i isključivo od nas.

Naš vlastiti izbor je koliko ćemo biti “uključeni” ili “isključeni”.

Možemo i dalje pristajati biti manipuliranima… i misliti da smo obični i nemoćni… i biti rukovođeni strahovima i brigama… bez snage da preuzmemo kontrolu nad svojim životima.

Ili, pak, otvoriti um i srce… slomiti ovu umjetnu školjku i moždane barere… i prihvatiti da smo više od jednog kratkog i besmislenog života… i posmatrati ovaj život kao samo jedan od bezbrojnih… na našem vječnom evolutivnom putu…

 

Pogledajte:

http://www.bilderberg.org/;
http://www.cfr.org/;
http://www.co-masonry.org/;
http://www.heartmath.org/;
http://www.riia.org/;
http://www.trilateral.org/;