Ljude bi mogli, blago rečeno, podijeliti na one koji: vjeruju i ne vjeruju. One koji vjeruju mogu se podijeliti na one koji tu vjeru prakticiraju ili su njeni blagi simpatizeri.
Vjera i religija ima u raznim oblicima od: animista, New Ager-a, do svjetskih religija koji još uvijek upravljaju milijardama svojih podanika na različite načine, tvrdeći da samo oni i nitko drugi zna pravog „Stvoritelja“ ne obraćajući pažnju da „konkurencija“ s drugačijim imenom i predznakom tvrdi to isto prozivajući sve one koji nisu iz njihovog tabora: bezbožnicima, sektašima, krivokletnicima, fanaticima, fundamentalistima, itd.
Znakovito je, da su sve religije različite u idejama, poslanicama, svetim knjigama i ritualima, neke su monoteističke, neke su politeističke, neke su osnovane na kultu obožavanja prirode, neke na obožavanju predaka itd, tako da tvrdnje njihovih zagovornika i lidera: MI SMO JEDINA PRAVA VJERA; VAŠ PUT SPASA DUŠE, može zvučati dosta zbunjujuće ako se uzme u obzir jednostavna matematička formula. Ako je jedna religija u pravu, druge nisu? Ili po drugoj formuli moglo bi biti: ni jedna religija nije u pravu, zapamtite zbog ogromnih razlika i teozofsko socijalnih razlika, sve religije odjednom, nikako ne mogu biti u pravu.
Istina je da religije imaju i nešto na očigled nevažno, ali zajedničko. Čvrstu hijerarhijsku strukturu piramidalnog oblika gdje na vrhu religije stoji neprikosnoveni lider – apsolutista koji ima pravo krojiti ili prekrajati sve unutar religije bez volje ili znanja većine vjernika. Jasno je da se ovdje radi o tipičnoj strukturi moći ili OPS (okrenuti prema sebi) standardu u kojem je jedna ili nekolicina osoba obožavana od strane većine. Tipičan sifon energije ili isisavanje energije.
Druga stvar koja se tiče religije je: vjerovanje. Pastva i vjernici moraju vjerovati (a ne znati i racionalizirati) nešto što dolazi u paketu s odabirom vjere. Slijepo vjerovanje i ispunjavanje rituala su osnova svake religije bez obzira na njezino ime ili strukturu.
Religija ne dozvoljava kritičke osvrte ili neistomišljenike i gledajući u prošlost, mnogi ratovi su se vodili i mnoga se krv još uvijek proljeva zbog tih istih religija ili protiv tih istih religija.
Religija čovjeka oblikuje po : VJEROVANJU. Kritički i otvoren um nije dobrodošao ni u jednoj od današnjih religija, a gledajući u prošlost, shvatit ćemo da je: progon vještica, mučenje neistomišljenika, Inkvizicija i slično bio osnovan i jedini način na koje su se religije obračunavale sa „nepoželjnim elementima.“
Mnoge religije opravdavaju sakaćenje tijela djece i odraslih, počevši od: mutilacije ženskih spolnih organa u određenim muslimanskim dijelovima Afrike i Azije do sakaćenja muških spolnih organa kod židova i muslimana, do nekih animista i javnog bičevanja i kažnjavanja na određenim procesijama u Španjolskoj ili pribijanja na križ u nekim dijelovima Filipina i na mnogim javnim mutilacijama i mučenju u slavu bogova u Indiji itd. O žrtvenom ubijanju ljudi, kanibalizmu (koji se još uvijek događaju u određenim dijelovima Južne Amerike i Afrike) nećemo ni pisati, isto kao što se nećemo doticati ritualnog pijenja krvi i ubijanja životinja te korištenja dijelova mrtvih tijela ljudi i životinja u procesijske i beatifikacijske svrhe.
U svakom slučaju ljudsko biće ima izbor, je li mu potreban posrednik do boga i svojeg “višeg ja,” može sam odlučiti.
