Rossella Lorenzi
Discovery News
Gotovo polovina Novog Testamenta je krivotvorina, tvrdi se u provokativnoj novoj knjizi koja zaključuje da je Apostol Pavle autor samo dijela poslanica koje su pripisane njemu, dok Apostol Petar nije napisao ništa.
Knjigu je napisao Evanđelist i sada agnostički profesor religijskih studija na Univerzitetu Sjeverne Karoline, Chapel Hill-a Bart Ehrman, knjiga tvrdi da otkriva „jednu od naj-uznemiravajućih ironija rano kršćanske tradicije:“ to jest korištenje prevare da bi se promovirala istina.
„Biblija ne samo da sadrži neistine slučajnih pogrešaka, već također sadrži ono što bi gotov svatko danas nazvao lažima, Ehrman je napisao u: Writing in the Name of God — Why the Bible’s Authors Are Not Who We Think They Are:
Prema biblijskim skolastičarima, barem je 11 od 27 knjiga Novog Testamenta, krivotvorina, dok samo 7 od 13 apostolskih poslanica koje su pripisane Pavlu, su možda napisane od njegove strane.
„Gotovo su se svi skolastičari složili da su 7 Paulinskih pisama autentični: Rimljanima, Korinćanima 1 i 2, Galaćanima, Filipljanima, Solunjanima 1 i Filemonu,“ rekao je Ehrman.
Osobe su tvrdile da su Pavle i oni su napisali: Timoteja 1 i 2, Titusa, Solunjane 2, Efežane i Kolosijance, dodaje Ehrman.
Kontradiktorni pogledi, anomalije u jeziku i izboru riječi u knjigama koje se pripisuju Pavlu, su dokaz ovog krivotvorenja, dodaje autor.
Ehrman-ove analize knjige o Efežanima pokazuju da tekst, popunjen dugačkim Grčkim rečenicama, ne odgovara specifičnom Pavlovom Grčkom stilu pisanja, koji se sastoji od kratkih rečenica.
Biblijski skolastičari, koji također osporavaju autentičnost Evanđelja po Mateju, Marku i Ivanu, osporavaju pretpostavku da je Apostol Petar napisao Petrove Apostolske Poslanice ili bilo što drugo.
Za razliku od Pavla, Petar ribar, odgajan u ruralnoj Palestini, je zasigurno bio nepismen. To isto je bio i Apostol Ivan, koji nije mogao napisati Evanđelje koje nosi njegovo ime, rekao je Ehrman.
Ali zašto bi ijedan autor tvrdio da je Apostol ako to nije bio? Odgovor je vrlo očigledan prema zaključcima skolastičara.
U ranim stoljećima crkve, kršćani su se osjećali napadnuti sa svih strana. „Bili su u konfliktu sa Židovima i paganima zbog osporavanja punovažnosti njihove vjere… ali naj-žešća debata se vodila sa drugim kršćanima, jer su se svađali o stvarima koje su prave za vjerovanje i pravog načina življenja,“ rekao je Ehrman.
Kršćani koji su imali za cilj autorizaciju stanovišta su željeli da to prihvate i drugi, i zato su pisali u ime Apostola, „izmišljajući, falsificirajući i krivotvoreći dokumente,“ rekao je Ehrman.
„Ako je tvoje ime bilo Jehoshaphat, i nitko nije imao ikakve ideje tko si ti, onda baš i nije najbolja ideja staviti svoje ime na knjigu,“ rekao je Ehrman.
„Nitko ne bi uzeo za ozbiljno Evanđelje po Jehoshaphat-u. Ako ste željeli da ih itko čita, onda ste se potpisivali sa Petrovim imenom. Ili Tominim imenom, ili Jakovljevim. Drugim riječima, lagali ste o tome tko ste zaista,“ zaključio je Ehrman.
Prema skolastičarima, ideja da je „pisanje u nečije drugo ime“ bila uobičajena i prihvaćena praksa u antici, je netočna. Krivotvorenje je onda kao i sada bilo neprihvatljivo, nepodobno i laž, rekao je Ehrman.
Kao što se očekivalo njegova knjiga je podigla vruću debatu.
„Knjiga je više provokacije nego uvid,“ napisao je Catholic Herald.
Oni su se složili da „neke knjige Novog Testamenta vjerojatno nisu napisali ljudi koji se tradicionalno znaju kao autori,“ Katolička web-stranica spominje da Ehrman „gotovo uopće nije spomenuo koncept oralne tradicije.“
„Dakle čak i ako specifične poslanice nisu bile napisane od strane Petra ili Pavla, mogle su biti zapisane os strane neke druge osobe jer se oralna tradicija prenosila sa jedne na drugu osobu,“ piše ma Katoličkoj web-stranici.
