Piše: Ehlimana Hardauš
Uzvišeni Allah propisao je ženi muslimanki hidžab koji je čuva od svih vrsta muških strasti i koji čuva čistotu i čednost muslimanske zajednice. Rekao je Uzvišeni: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemiravane biti." (El-Ahzab, 59.) Da li je današnja muslimanka shvatila ozbiljnost odgovornosti naspram ove naredbe ili se neodgovorno ponaša naspram nje?Činjenica je da su muslimanke danas manje-više podložne utjecajima mode i prilagođavanju vremenu u kojem žive pa čak i u svom odijevanju hidžaba.

Danas se mogu vidjeti hidžabi različitih modela, boja itd. Danas je hidžab postao sredstvo kojim se ona krasi, uljepšava, a ne sredstvo kojim ona pokriva svoju ljepotu, svejedno odnosilo se to na njeno tijelo, pokrete, hod, govor i sl. Neke muslimanke misle da je hidžab puko pokrivanje dijelova tijela komadima platna te ne obraćaju pažnju na svrhu zbog kojeg je isti propisan. Hidžab je mnogo širi pojam od tog shvatanja, jer je on vezan za sve ono što može potaći prirodne sklonosti muškaraca prema ženama. Rekao je Uzvišeni: "O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, nemojte usiljeno govoriti, pa da tada žudi onaj u čijem je srcu bolest, i govorite riječi poštovanja vrijedne! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte.'' (El Ahzab, 32-33) Iz  navedenog ajeta vidi se da usiljeni govor može potaći muške osjećaje,  a žene ovoga ummeta slijede žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom propisu. Danas su hidžabi pojedinih muslimanki ukrasi koji je uljepšavaju, poput lepršavih svakojakih mahrama, raznobojnih kompleta, a čak se pojedine natječu u tome koja će obući ljepši komplet i tako proći gradom vjerovatno želeći da pokaže lijep primjer pokrivene žene, a ne znaju da su tim postupkom ustvari izašle iz okvira i granica koje je postavio Šerijat.

Zašto su ashabijke nakon naredbe pokrivanja izgledale kao da su im na glavama vrane!? Zašto nisu izgledale kao da su im na glavama, recimo, papige koje se odlikuju ljepotom i raznim bojama. Zašto baš te crne vrane? Zato što su shvatile svrhu hidžaba koji treba da je učini što manje uočljivijom. Da li su ashabijkama, koje su najbolja ženska generacija ovog ummeta, pored njihovog jakog imana, bili potrebni ovakvi hidžabi, a mi u današnjem vremenu smutnja i slabih imana nemamo potrebu za takvim hidžabima ili smo možda većeg imana od njih pa se možemo sačuvati smutnji? Sigurno ne! Naprotiv, mi smo u većoj potrebi za hidžabima koji će pokriti našu ljepotu u današnjem vremenu kada je sačuvati vjeru kao držati žeravicu u ruci.

Neke sestre, koje ne pokrivaju svoja lica, olahko ukrašavaju lica kozmetičkim sredstvima, vjerovatno misleći da ako je neko od uleme dozvolio otkrivanje lica žene, da joj je samim time dozvoljeno da ga uljepšava. Grdno se vara! U knjizi ''Dar el-Muhtar, koja se bavi hanefijskim mezhebom, stoji: ''Zabranjeno je djevojci da otkriva lice pred muškarcima iz straha od smutnje, kao što je zabranjeno otkrivati ga i ako se ne boji smutnje." Ako je u vrijeme Ebu Hanife, rahimehullah, bilo straha od smutnje, šta onda reći za današnje vrijeme ili šta reći za one koje svoje lice uljepšavaju, a sigurno je da se tako neće spasiti smutnje.

Od Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Ko vuče svoju odjeću zbog oholosti, Allah ga neće gledati na Sudnjem danu.'' Na to Ummu Seleme, radijallahu anha, reče: ''A šta da rade žene sa krajevima svoje odjeće?’’ ''Neka ih puste za jedan pedalj'', reče on. ''Onda će im se otkrivati noge'', primijeti Ummu Seleme. ''Neka ih spuste za jednu podlakticu i neka ne prelaze tu granicu'', odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Neka se Allah smiluje  majci vjernika Ummu Selemi koja je bila na oprezu da se ne vidi dio stopala, a danas nije rijetkost vidjeti muslimanke sa otkrivenim stopalima, koje olahko shvataju ovaj propis i za otkrivena stopala opravdavaju se  vrućinom u ljetnim danima. Zar ashabijkama nije bilo vruće u Medini? Bilo je, ali su bile svjesne da je džehennemska vatra žešća. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: "Da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, vidio žene kao što ih mi (danas) vidimo, zabranio bi im odlaske u džamije kao što je to bilo zabranjeno ženama Izraelćana." Šta tek da vidi današnje žene!

Neophodno je da se muslimanke osvijeste i da sa ozbiljnošću prihvate propis  pokrivanja onakav kakav je, bez imalo negodovanja i pogrešnog tumačenja. Rekao je Uzvišeni: "Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Poslanika Njegova ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta." (El-Ahzab, 36.)

Molimo Uzvišenog da učvrsti muslimanke u nošenju hidžaba onakvog kakvog je On propisao i s kojim je On zadovoljan.

Minber.ba