Kineske zajednice širom svijeta imaju vlastita mjesta bogoslužja. Ovaj taoistički hram je Penangu. Osim konfucijanizma u Kini je uz budizam prisutan i taoizam. Za taoizam je doista teško reći radi li se o filozofiji prema životu, etičkim normama ponašanja ili se radi o vjeri. Mnogi ipak taoizam smatraju religijom koju je, prema tradiciji, osnovao Lao-ce, kineski filozof. Međutim, podaci o njemu su uglavnom legende ali čini se da je živio u III. stoljeću pr. Kr. Mislilac Lao-ce je u biti propovijedao odbacivanje civilizacije i povratak prirodi.
Njegovo glavno djelo je Tao Te Ching koje se sastoji od kratkih poglavlja napisanih u (apostrofskim ritmovima). Središnja tema je riječ tao, što znači put a u dubljem smislu predstavlja princip koji označava realnost ovoga svijeta i manifestira se u prirodi i ljudskom životu. Druga ključna riječ je te (što označava moć). Krepostan čovjek stječe snagu iz činjenice da je apsorbiran u tao, konačnu realnost u neprestano mijenjajućem svijetu. Pasivnošću i ne poduzimajući akcije, ljudsko biće je u stanju živjeti u harmoniji uz prihvaćanje principa koji upravljaju svemirom. Do taoa se ne može doći razumom i znanjem nego unutarnjom tišinom.
Vjerski taoizam je oblik religije koja priznaje božanstva i duhove, magiju i gatanje. U II. stoljeću poslije Krista taoistička je religija imala hramove, kult, svećenstvo, samostane i bila se u stanju oduprijeti utjecaju budizma. Nakon VII. st. poslije Kr. taoistička je religija ozbiljno oslabila. Razdioba na brojne sekte, koje često djeluju kao tajne okultne organizacije, dovela je do toga da je taoizam postao sinkretistička folklorna religija u kojoj su još prisutna neka od starodrevnih božanstava i svetaca.
|