Svećenica u šintoističkom svetištu u Meiđi.
Šintoizam obuhvaća religiozne ideje i kult pretpovijesnog Japana. Radi se o animističkoj religiji. Šintoistički kult je kult bogova koji su prisutni u prirodi. Njihovi bogovi mogu prebivati u rijekama, drveću, stijenama, planinama, određenim životinjama i posebno na Suncu i na Mjesecu. Poslije je pridodano čašćenje predaka, heroja i pokojnih careva. Kad je budizam došao iz Koreje, originalna japanska religija šintoizam uspjela se othrvati utjecaju budizma. Potom je nastupilo razdoblje kompromisa i usvajanja određenih budističkih vjerovanja, što je rezultiralo već od IX. st. poslije Kr. sinkretističkom religijom.
Budistička božanstva postala su manifestacija japanskih božanstava a budistički svećenici su preuzeli gotovo sve hramove u Japanu. U moderna vremena šintoizam je uspio steći nezavisnost od budizma. U vrijeme vladavine cara Meiji (1868-1912) šintoizam je postao državna religija u kojoj je poseban naglasak proprimila lojalnost prema japanskom caru. Središta kulta su hramovi i svetišta u kojima prebivaju božanstva. Kult se sastoji od molitava, pljeskanja rukama, čina očišćenja i žrtvovanja. Na svečane blagdane obavljaju se procesije popraćene glazbom i plesovima a svećenstvo moli po hramovima za dobru žetvu i blagoslov za cara. U japanskim domovima postoje mali kućni drveni oltari na kome su pločice s ispisanim imenima predaka kojima se iskazuje štovanje.
Nakon drugoga svjetskog rata odlukom pobjedničkih saveznika Japan više nije šintoistička država. Međutim postoji i sektaški šintoizam koji se sastoji od 13 priznatih sekta koje su ojačale u ovo modernije vrijeme.
|