U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. O čemu oni jedne druge pitaju? –

2. O vijesti velikoj,

3. o kojoj oni različita mišljenja imaju.

4. To nije dobro, oni će saznati sigurno!

5. I još jednom, to nije dobro, oni će saznati sigurno!

6. Zar Zemlju posteljom nismo učinili,

7. i planine stubovima,

8. i vas kao parove stvorili,

9. i san vaš počinikom učinili,

10. i noć pokrivačem dali,

11. i dan za privređivanje odredili,

12. i iznad vas sedam silnih sazidali,

13. i svetiljku plamteću postavili?

14. Mi iz oblaka vodu obilno spuštamo

15. i činimo da uz njenu pomoć raste žito i bilje,

16. i bašće guste.

17. Dan sudnji je, zaista, već određen,

18. Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti,

19. i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati,

20. i planine će se zdrobiti i priviđenje će biti.

21. Džehennem će zasjeda postati,

22. nasilnicima mjesto povratka –

23. u kome će zauvijek ostati:

24. u njemu svježine neće osjetiti, ni pića okusiti,

25. osim vrele vode i kapljevine,

26. kazne prikladne.

27. Oni nisu očekivali da će račun polagati

28. i dokaze Naše su pretjerano poricali,

29. a Mi smo sve pobrojali i zapisali –

30. pa trpite, mučenje ćemo vam sve gorim učiniti.

31. A onima koji su se Allaha bojali želje će se ostvariti:

32. bašće i vinogradi,

33. i djevojke mlade, godina istih,

34. i pehari puni.

35. Tamo prazne besjede i neistinu neće slušati,

36. Gospodar tvoj će ih darom obilnim nagraditi,

37. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Milostivi, kome neće smjeti niko prvi riječ prozboriti

38. na Dan kada Džibril i meleki budu u redove poredani, kada će samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu će reći.

39. To je neizbježan Dan, pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći.

40. Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: "Da sam, bogdo, zemlja ostao!"