U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 

1. Ha-mim.

2. Tako Mi Knjige jasne,

3. Mi je objavljujemo kao Kur’an na arapskom jeziku, da biste razumjeli,

4. a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.

5. Zar da odustanemo da vas opominjeno zato što svaku mjeru zla prelazite?

6. A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali

7. i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!

8. Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili, a ranije su isticane vijesti o narodima drevnim.

9. A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će sigurno reći: "Stvorio ih je Allah!’ – Da, Silni i Sveznajući,

10. Onaj koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio, stignete kuda naumite;

11. Onaj koji s naba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele- tako ćete i vi biti oživljeni; -

12. Onaj koji stvara stvoranja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete,

13. da se leđima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: "Hvaljen neka je Onaj koji ja dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići,

14. i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!"

15. A oni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. Čovjek je, zaista, očiti nezahvalnik.

16. Zar da između onih koje On stvara uzima Sebi kćeri, a vas da daruje sinovima? –

17. a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila ona koju pripisuje Milostivom, lice mu se pomrači i postaje potišten.

18. Zar one koje u ukrasima rastu i koje su prepirci bespomoćne?

19. Oni meleke koji su robovi Milostivoga ženama nazivaju. Zar su oni prisustovali stvaranju njihovu? – Njihova tvrđenja biće zapisana i oni će odgovarati!

20. "Da Milostivi hoće" – govore oni -,"mi im se ne bismo klanjali." Oni o tome ništa ne znaju, oni samo lažu.

21. Zar smo im prije Kur’ana dali Knjigu pa se nje pridržavaju?

22. Oni čak govore: "Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći ih u stopu mi smo na pravom putu."

23. I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu."

24. "Zar i onda" – govorio bi on – "kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?" A oni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!"

25. I MI smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skončali oni koji su poslanike u laž ugonili.

26. A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate,

27. ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na pravi put ukazati", -

28. On učini riječi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.

29. A ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim da uživaju sve dok im nije došla Istina i Poslanik očevidni.

30. A sada, kada im Istina dolazi, oni govore: "Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!"

31. I još kažu: "Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!"

32. Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.

33. A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju,

34. i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju,

35. i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovom svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.

36. Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;

37. oni će ih od pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na pravom putu.

38. I kada koji dođe pred Nas, reći će: "Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!"

39. Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.

40. Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u očitoj zabludi?!

41. Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili,

42. ili, kad bismo htjeli da ti pokažemo ono čime im prijetimo, - pa Mi njih možemo svakom kaznom kazniti.

43. Zato se drži onoga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na pravom putu.

44. Kur’an je, zaista, čast tebi i narodu tvome; odgovaraćete vi.

45. Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Našim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog, klanjaju božanstvima nekakvim.

46. Još davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim faraonu i glavešinama njegovim, i on je rekao: "Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!"

47. I pošto im je donio znamenja Naša, oni su ih, odjednom, počeli ismijavati.

48. I Mi smo im dokaze pokazivali, sve jedan veći od drugog, i na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali.

49. "O ti čarobnjače!" – govorili su oni – "zamoli Gospodara svoga, u naše ime, na temelju tebi datog obećanja, mi ćemo sigurno pravim putem poćI!"

50. A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili.

51. I faraon obznani narodu svome: "O narode moj," – reče on – "zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, - shvaćate li?

52. I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori?

53. Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?"

54. I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod grešni.

55. A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,

56. i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.

57. A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili

58. i rekli; "Da li su bolji naši kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački.

59. On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili, -

60. a da hoćemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede; -

61. i Kur’an je predznak za Smak svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put,

62. i neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.

63. A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte,

64. Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je pravi put!’

65. Ali su se stranke između sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore!

66. Zar ovi čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a oni bezbrižni?

67. Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti ono koji su se Allaha bojali i grijeha klonili:

68. "O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati;

69. oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili –

70. uđite u džennet, vi i žene vaše, radosni!’

71. Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata. u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti.

72. "Eto, to je džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili,

73. u njemu ćete svakovrsnog voća imati od kojeg ćete neko jesti."

74. A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati,

75. Ona im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati.

76. Nismo in nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.

77. Oni će dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’ – a On će reći: "Vi ćete tu vječno ostati!"

78. Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna.

79. Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti.

80. Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se međusobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.

81. Reci; "Kad bi Milostivi imao sina, ja bi se prvi klanjao!

82. Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji svemirom vlada i koji je iznad onoga kako Ga oni opisuju!’

83. Zato ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti,

84. On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajući!

85. I neka je uzvišen Onaj čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, On jedini zna kada će smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti!

86. Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće moći da se za druge zauzimaju; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.

87. A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?

88. I tako mi Poslanikovih riječi: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!"

89. ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" – ta sigurno će oni zapamtiti!