U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif Lam Mim.
2. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi
vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni?
3. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah
sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.
4. Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše
prosuđuju!
5. Onaj ko se boji susreta sa Allahom – pa, doći će, sigurno,
Dan obećani; a On sve čuje i sve zna!
6. A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah
sigurno može bez svih svjetova biti.
7. Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno, preko
rđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili, doista, ćemo ih najljepšom nagradom
nagraditi.
8. Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima
svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne
znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili
obavijestiti.
9. One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji
su dobri uvrstiti.
10. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" – a
kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i
Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: "Bili smo
uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim?
11. Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su
dvolični.
12. Nevjrenici govore vjernicima: "Slijedite naš put, a mi
ćemo nositi grijehe vaše!’ – a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo
lažu,
13. ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu
odveli nositi, i za laži koje su iznosili, doista, će na Sudnjem danu odgovarati.
14. Mi smo Nuha narodu njegovuposlali i on je među njima ostao
hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge
ravnim smatrali.
15. I Mi smo njega i one što su bili u lađi – spasili, i
poučnim primjerom svjetovima je učinili.
16. A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjate" –
govorio je on narodu svome – "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.
17. Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni
kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od
Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se
vratiti." –
18. Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje
poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
19. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz ničega stvara? On će to opet
učiniti; Allahu je to, zaista, lahko.
20. Reci: "Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega
stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;
21. On kažnjava onoga koga On hoće i milost ukazuje onome kome On
hoće, i njemu ćete se vratiti.
22. Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, a nemate,
mimo Allaha, ni zaštitinika ni pomagača.
23. A onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s
njime, njima nije stalo do Moje milosti – njih čeka patnja nesnosna."
24. Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili
spalite!" – ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod
koji vjeruje.
25. "Vi ste" – reče on – "mimo Allaha
kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose
održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete
proklinjati, vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći."
26. I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: "Ja se selim
onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."
27. I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim
vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep pomen sačuvali, a na onom će,
doista, jedan od onih dobrih biti.
28. I Luta. Kada narodu svome reče: "Vi činite takav razvrat
kakav prije vas niko na svijetu nije činio:
29. s muškarcima opčite, po drumovima presrečete, i na skupovima
svojim najodvratnije stvari činite", - odgovor naroda njegova bijaše: "Učini da
nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!"
30. "Gospodaru moj," – reče on – "pomozi
mi protiv naroda grešnog!’
31. I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše:
"Mi ćemo uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."
32. "U njemu je Lut" – reče Ibrahim. –
"Mi dobro znamo ko je u njemu" – rekoše oni – "mi ćemo njega i
porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu
iskusiti.
33. I kad izaslanici naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i
uznemiri. "Ne boj se i ne brini se" – rekoše oni -, "mi ćemo tebe i
porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.
34. A na stanovnike ovog grada spustićemo strašnu kaznu s neba
zbog toga što su razvratnici."
35. I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu
pameti imali.
36. A u Medjen brata njihova Šuajb: "O narode moj,"
– govorio je on – "Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete
dobiti nagradu na onom svijetu, a po zemlji, nered praveći, zlo ne radite!"
37. Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni
osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.
38. A i Ada i Semuda, - ostaci domova njihovih su vam vidljivi -,
šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od pravog
puta odvratio;
39. I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio,
ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.
40. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar,
pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke
potopili. – Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.
41. Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji
sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!
42. Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju
ništa ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!
43. To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni
shvaćaju.
44. Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista,
pouka onima koji vjeruju.
45. Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavaljaj molitvu,
molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je
najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.
46. I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, -
ne i sa onima među njima koji su nepravedni -, i recite: "Mi vjerujemo u ono što se
objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo."
47. Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih
kojima smo već dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a
dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.
48. Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom
rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.
49. A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a
Naše ajete samo nepravedni osporavaju –
50. i govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nisu neka čuda
poslana?" Reci: "Čuda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem."
51. A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im
se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.
52. Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve
što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su
izgubljeni.
53. Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije
određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće
predosjetiti.
54. Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a džehennem će
sigurno sve nevjernike obuhvatiti
55. na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, melek rekne;
"Ispaštajte za ono što ste radili!"
56. O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato
se samo Meni klanjajte!
57. Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije
vratiti.
58. One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestićemo u
džennetske odaje, ispred kojih će rijeke teći, u njima će vječno boraviti. Kako će divna
biti nagrada onima koji su se trudili,
59. onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali!
60. A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih
hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.
61. A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je
Sunce i Mjesec potčinio?" – sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda
odmeću?
62. Allah u izobilju daje hranu onome kome hoće od robova Svojih,
a nekome i uskraćuje; - Allah, zaista, zna sve.
63. A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu
zemlju oživljava?" – sigurno će reći: "Allah!" a ti reci; "Hvala
Allahu!" ali većina njih ne shvaća.
64. Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a
samo onaj svijet je - život, kad bi samo oni znali!
65. Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do
kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju
66. da bi pokazali nezahvalnost prema onome što im Mi dajemo, i da
bi uživali. A znaće oni!
67. Zar ne vide da smo Harem svetim i bezbjednim učinili, dok se
svuda okolo njih otima i plačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagodatima su
nezahvalni?
68. I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja
laži ili poriče Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u džehennemu?
69. One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima
koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čIne!
|