Miran um možemo razviti i zadržati promjenom svog uma iz negativnih stanja u pozitvna stanja kroz upuštanje u čiste duhovne prakse. Time možemo promeniti svoj život iz nesretnog stanja u stanje čiste i večne sreće.

Sreća i patnja su delovi uma s tim da je sreća radostan osećaj a patnja neugodan osećaj. Budući da su sreća i patnja delovi uma, ukoliko želimo izbeći patnju i pronaći istinsku sreću trebamo razumeti prirodu i funkcije uma. Na prvi pogled ovo može izgledati očigledno, jer svi imamo umove i svi znamo u kakvom nam je stanju um – je li sretan ili nesretan, jasan ili zbunjen, i tako dalje. No, ako bi nas neko upitao kakva je priroda našeg uma i kako on funkcioniše, verovatno ne bismo mogli dati precizan odgovor. Ovo pokazuje da nemamo jasno razumevanje uma.

Jako je važno moći razlikovati nemirno od mirnih stanja uma. Kao što je objašnjeno prethodno, stanja uma koja remete naš unutarnji mir, kao što su ljutnja, ljubomora i željna vezanost, zovu se „zablude”; i one su glavni uzroci sve naše patnje. Možda mislimo da našu patnju uzrokuju drugi ljudi, loši materijalni uslovi, ili društvo, ali zapravo ona dolazi iz naših zabludnih stanja uma. Bit duhovne prakse jeste smanjiti, te na kraju potpuno iskoreniti svoje zablude i zameniti ih trajnim unutarnjim mirom. To je stvarni smisao našeg ljudskog života.

Mi obično sreću tražimo izvan sebe. Pokušavamo ostvariti bolje materijalne uslove, bolji posao, viši društveni položaj i tako dalje; ali bez obzira na to koliko uspešni bili u poboljšavanju svoje spoljne situacije, još uvek proživljavamo mnoge probleme i nezadovoljstva. Nikada ne doživljavamo čistu, trajnu sreću. Ovo nam pokazuje da sreću ne bismo trebali tražiti izvan sebe samih, već je umesto toga utemeljiti iznutra pročišćavanjem i kontrolisanjem svog uma kroz proces iskrene duhovne prakse. Ako vežbamo na taj način, možemo biti sigurni da će nam um uvek biti miran i sretan. Tako ćemo uvek biti mirni i sretni, nezavisno od toga koliko nam teške bile spoljnje okolnosti.

U našem običnom životu sreća nam uvek izmiče, iako vrlo naporno radimo kako bismo je pronašli, dok se čini da patnja i problemi dolaze sami od sebe, bez ikakvog truda. Zašto je to tako? Zato što je uzrok sreće u našem umu – unutarnji mir – jako slab i uzrokuje svoju posledicu samo ako primenimo veliki trud, a unutarnji su uzroci patnje i problema – zablude – vrlo jaki i uzrokuju svoje posledice bez ikakvog truda s naše strane. To je pravi razlog zbog kojega problemi dolaze sami od sebe, dok je tako teško pronaći sreću. Iz ovoga možemo zaključiti da su glavni uzroci i jednog i drugog, i sreće i problema, u umu, a ne u spoljašnjem svetu. Kada bismo mogli po čitav dan održavati um spokojnim i smirenim, nikada ne bismo proživljavali nikakve probleme ni mentalnu patnju.

Na primer, ako nam um uvek ostaje miran, čak i kada nas vređaju, kritikuju, ili okrivljuju, ili kada izgubimo posao ili prijatelje, nećemo postati nesretni. Bez obzira na to koliko se naše spoljne okolnosti otežale, dokle god zadržavamo spokoj i mirnoću uma, one za nas neće predstavljati problem. Stoga, ako želimo biti oslobođeni od problema, samo je jedna stvar koju možemo učiniti – naučiti održavati smireno stanje uma sledeći duhovni put. Najvažnija poenta razumevanja uma je da se oslobođenje od patnje ne može pronaći izvan uma. Trajno se oslobođenje može pronaći jedino pročišćavanjem uma. Zato, želimo li se osloboditi problema i postići trajan mir i sreću, trebamo ovladiti svojim umom.

Na ovom stepenu poznavanja života, eto, toliko!