Levitacija


PRKOS ZAKONU GRAVITACIJE

Za covjeka, koji je vezan za zemlju, sposobnost ptice da leti uvijek je bio mocan simbol slobode. Jesu li naši preci imali sposobnost da ovladaju levitacijom?

Tri uvažena clana londonskog društva bili su 16. decembra 1868. svjedoci neobicnog dogadaja. Oni su posmatrali poznatog medija Daniela Daglasa Houma kako se uzdiže u vazduh i kako odlazi kroz prozor, a zatim se vraca kroz drugi. Houm je još od ranije bio poznat po cestom levitiranju, a uspjevao je mentalnim putem premještati stvari s jednog mjesta na drugo. Jednom mu je prilikom to pošlo za rukoma i sa teškim koncertnim klavirom!


«VRTOGLAVICE SV.JOSIPA»
Sv. Josip iz Kopertina (1603-1663) dizao bi se u vazduh svaki put kada je bio emocionalno uzbuden. Pošto se lako uzbudiivao, cesto je levitirao u prisustvu mnogih svjedoka. Ovaj sveti covjek iz Apulije, u Italiji, proveo je mladost pokušavajuci da postigne vjersku ekstazu pomocu sredstava kao što je samobicevanje, izgladnjivanje i nošenje odjece od kostrijeti. Postao je franjevac sa 22 godine, a jedne nedjelje - za vrijeme mise - on se podigao u vazduh i odlebdio do oltara, zatim je pao usred upaljeni svijeca, zadobivši ozbiljne opekotine.
Zbog cestih «letova», Josip je tokom 35 godina bio iskljucen iz svih javnih aktivnosti, ali su se price o njegovim «izletima» ipak proširile. Dok je šetao sa jednim benediktinskim svecenikom u vrtu samostana iznenada je uzletio na jednu maslinu. Kako nije mogao da sleti, svecenici su morali donijeti ljestve.
Jedan hirurg, bar dva kardinala i jedan papa (Urban VIII), izmedu ostalih bili su svjedoci Josipovih izuzetnih nastupa, koje je on nazivao "moje vrtoglavice". Proveo je cijeli život u molitvama a crkva je zakljucila da Josipova levitacija mora biti Božije djelo.
Jedan drugi svetac koji je levitirao bila je Sv. Tereza od Avile, koja je umrla 1582. Ova izuzetna žena doživljavala je ista osjecanja kao što mnogi osjecaju za vrijeme "letecih snova". Evo jednog njenog opisa:
«Cinilo mi se da me podiže neka snažna sila. Priznajem da sam osjetila strah, ali se taj osjecaj miješao sa osjecajem blaženstva. Pri tome sam bila prisebna, tako da sam posmatrala kako se dižem u zrak. Nakon što je taj zanos prošao, moje je tijelo bilo toliko lagano da sam, s vremena na vrijeme, bila jedva svjesna toga da mi noge doticu tlo…»

LET PRED SVEDOCIMA

Levitacije Sv. Tereza od Avile bile su tako ceste da je preklinjala sestre da je vuku naniže cim bi osjetila da se približava "napad", ali cesto nije bilo vremena za intervenciju - ona bi se jednostavno izdigla iznad tla i odlebdjela!
Vecina svetih knjiga bilježi epizode koje se odnose na levitiranje i let ljudske duše, a svjedocanstva kazuju da je u svim vremenima bilo nadarenih ljudi koji su uspjevali da lebde ili da se u istom casu pojavljuju na nekoliko razlicitih mjesta. U islamu su poznate paranormalne osobine nekih derviških šejheova i sufija, ali ništa manje uzbudljive epizode nisu vezane ni za neke kršcanske svece, hindu mistike, tibetanske lame ili spiritualiste. Daniel Daglas Houm pripadao je ovoj posljednjoj kategorij.
Roden u Škotskoj, a odrastao u Americi bio je slabašno, umjetnicki nadahnuto dijete. Kada je imao 13 godina ugledao je viziju nekog svog prijatelja Edvina i saopštio porodici svoje tetke da to mora da znaci da je Edvin mrtav. Ispostavilo se da je ovo istina, pa je uskoro zapocela Houmova karijera medija - ali ce tek sa 19 godina biti u stanju da prkosi zakonu zemljine teže.
U augusta 1852. D. D. Houm se našao u kuci fabrikanta V. Genia, gdje je imao zakazanu spiritisticke seansu na kojoj je svojim paranormalnim sposobnostima prevrtao stolove, izazivao kuckanje, zagonetnetne svjetlosti i levitiranje predmeta. Ali dogodilo se još nešto što ce mu gotovo preko noci donijeti slavu. Houm je poceo da lebdi i da se uzdiže sve dok mu glava nije dotakla strop. Medu gostima se našao i urednik «Hartford Tajmsa», koji je vjerno opisao šta se dogodilo:
«Iznenada Houm se izdigao u vazduh. Ja sam ga držao za ruku u tom trenutku i dohvatio mu stopala, koja su od poda bila odignuta 30 cm. On je drhtao cijelim tijelom. Nekoliko puta se izdizao iznad poda, a treci put je stigao do stropa, kojeg je blago dotakao rukama i stopalima…»

FASCINANTNA KARIJERA

Houmova karijera je brzo napredovala. Obožavali su ga kako na gradskim seansama tako i na kraljevskom dvoru. Kuda god je išao javljali su se bizarni fenomeni: vjetar je zavijao u tihim sobama, svježe cvijece je padalo sa plafona, cula su se tajanstvena kuckanja, vrata su se otvarala i zatvarala sama od sebe, vatrene lopte su krivudale po sobama, a Houm je levitirao!
Senzacionalni dogadaj kada je odlebdio kroz jedan a vratio se kroz drugi prozor, još uvijek je predmet žucnih rasprava, narocito od kada su taj dogadaj potvrdili i poštovanja vrijedni svjedoci. Jedan od njih, vojvoda od Kroforda, napisao je: «Sjedio sam sa gospodinom Houmom, lordom Aderom i jednim njegovim rodakom. Tada je gospodin Houm pao u trans i u tom stanju je odlebdio kroz prozor da bi se uskoro u sobu vratio kroz drugi prozor. Culi smo kako se prozor u susjednoj sobi otvara i neposredno poslije toga ugledali smo Houma kako lebdi u zraku ispred našeg prozora. Jasna mjesecina sijala je u sobu; ja sam bio ledima okrenut prema svjetlosti, i na zidu sam ugledao sjenku prozorske daske i Houmova stopala oko 15 cm iznad nje. On je ostao u ovom položaju nekoliko trenutaka, a zatim je otvorio prozor i kliznuo u sobu nogama naprijed. Zatim je sjeo kao da se ništa nije dogodilo.
Skeptici poput Frenka Podmora i Džona Sladeka pokušali su da opovrgnu ovu levitaciju, mada nijedan od njih nije bio medu ocevicima, ali u tome nisu uspjeli. Houm je ostao uspješan levitator preko 40 godina, a medu ocevicima njegovih «letova» bili su Naopoleon III, Džon Raskin i stotina drugih uglednika. Šta više, tokom vremena, Houm je svoju paranormalnu sposobnos demonstrirao na mnogim javnim mjestima i usred bijela dana.
Mada je u svojim zrelim godinama Houm mogao levitirati kad bi god to zaželio, on je ocito ponekad levitirao spontano i nekontrolisano a da toga nije bio ni svjestan. Jednom prilikom, kada ga je njegov domacin upozorio da lebdi iznad sjedišta fotelje, Houm je bio iskreno iznenaden. «Više ne znam da li sjedim ili lebdime!», rekao je duhovito.

PROTIV SVIH ZAKONA

Do kraja svog života Houm je bio uvjeren da ga dok lebdi zrakom nosaju duhovi, koji na taj nacin demonstriraju svoje postojanje i iskazuju svoje prijateljstvo. On je levitaciju opisao ovako:
«Ne osjecam neke ruke koje me podržavaju, i od samog pocetka nikada nisam osjecao strah; mada, ako bi se desilo da padnem sa stropa nekih soba u kojima sam lebdio, ne bih mogao izbjeci ozbiljne povrede. Obicno se uzdižem okomito; ruke su mi cesto ukocene i dignute iznad glave, kao da se hvatam za nevidljivu silu koja me polako podiže sa poda…»
U svojoj knjizi «Misterije i magija u Tibetu» (1931.), Aleksandra Dejvid - Nil, Francuskinja koja je provela cetrnaest godina na Tibetu i oko njega, prica kako je nekom prilikom naišla na golog covjeka privezanog teškim lancima. Njen pratilac joj je objasnio da su njegova misticna vježbanja ucinila da mu je tijelo postalo tako lako, da kada ne bi imao te željezne lance on bi odlebdio.
Covjek bi pomislio da gravitacija baš ne vlada nama onako kako su nas ucili. Ser Viljem Kruks, poznati naucnik i parapsihološki istraživac, rekao je ovo o D. D. Houmu:
"Fenomeni koje sam spreman da potvrdim su tako izuzetni i tako direktno suprotni najutemeljenijim naucnim uvjerenjima -izmedu ostalih suprotni i sveprisutnom i nepromjenljivom djelovanju zemljine teže da, cak i sada, prisjecajuci se pojedinosti onoga cega sam bio svjedok, u mojoj svijesti postoji antagonizam izmedu razuma koji tvrdi da je to naucno nemoguce, i svijesti da me moja cula - kako dodira tako i vida - ne lažu!…»




portalIzlaz na portal         Predhodna stranica         Na pocetak ove stranice