|
Share to FB |
Danas je mnogim ljudima poprilično jasno, barem onima koji žele da im bude jasno, da su za mnoga svjetska zbivanja odgovorna malobrojna količina pojedinaca, bogatih moćnika koji se nalaze izvan zakona, država i nacija. Njih ne muči novac jer ga oni stvaraju/plasiraju na tržište te komandiraju krize, siromaštvo, glad i ratove. Neki ljudi idu u detaljna istraživanja ovog, naizgled malog, postotka ljudi, kojih je svega 1% na zemlji, a većini je dovoljno znati samo da oni kao takvi postoje.
Priroda psihopata - zataškavanje termina? U opće prihvaćenoj definiciji psihopatije izostavljene su presudne komponente tog termina. Dapače, nove definicije psihopata su sasvim drugačije od onih koje su bile do nedavno. Npr. psihopatija je po definiciji trajni poremećaj ličnosti, odnosno stanje koje se u ponašanju više ili manje razlikuje od prosjeka (psihopatska ličnost). Riječ je o ograničenim ličnostima, na prijelazu duševnog zdravlja i bolesti većinom bez intelektualnih poremećaja, čak intelektualno natprosječnima. Glavne su promjene na emocionalno-voljnom planu ličnosti. No, od nedavno je riječ´psihopat´izbačen iz službene uporabe i zamijenjen je pojmom´sociopat´. Unatoč tome što postoji obilje znanstvenih podataka o psihopatiji, oni se ne populariziraju a knjige na tu temu su iz nekih˝čudnih˝razloga nedostupne. Općem javnom mnijenju je ova tema potpuno uskraćena (očito namjerno) i većini ljudi je ovo potpuna nepoznanica. Čini se da se ciljano s ove teme odvraća pozornost ili se pak u nju unosi tolika konfuzija da postane previše kompleksna i dosadna. Dakle ´sociopat´, prema najnovijoj terminologiji, predstavlja osobu sa ‘anti-socijalnim poremećajem ličnosti’. Interesantna definicija koja normalnom čovjeku ostavlja utisak da se tu radi o nekom hermitu koji živi povučeno i nikoga ne dira, što u suštini, nema veze sa stvarnošću. I inače ljudi i svekolika javnost ima iskrivljeno shvaćanje termina´psihopat´. Na riječ psihopat, većini odmah na pamet pada neki serijski ubojica, silovatelj ili bilo tko s abnormalnim ponašanjem za kojega su idealni lanci i doživotan pritvor. Nasuprot tome, oni su često inteligentni ljudi koji ne dolaze u sukob sa zakonima. Oni ih, dapače, često i pišu. Mogu to biti i mogu čak i predsjednici država, generali, doktori, svećenici, suci, sportaši, glumci itd. Kako je to moguće? Psihopati se dakle dijele na tri skupine;
U klasičnoj definiciji psihopatije stoji i da se klasični psihopat odlikuje potpunim odsustvom savjesti kao jedne važne osobine koju posjeduju normalni ljudi. On će se služiti svim sredstvima da ostvari svoje ciljeve. Radi se o ljudima koji su većinom - po samoj svojoj suštini – zli. Normalnim ljudima savjest na neki način služi kao kočnica, tako da će oni većinu svojih postupaka ‘vagati’, težeći tome da ne povrijede druge prilikom ostvarenja svojih ciljeva. Međutim, nemajući savjest u sklopu svog bića, psihopat se nalazi u situaciji u kojoj on ima veliku ‘prednost’ nad normalnim čovjekom jer ga ništa ne koči, osim možda onih pravila uspostavljenih u okviru pravnog sistema društva. Veliku konfuziju čini to što psihopati imaju dosta osobina koje mnogi normalni ljudi smatraju poželjnim ili zavidnim. Tako ih mnogi doživljavaju´simpatičnima´, ´Šarmantnima´, ´Inteligentnima´, ´Opreznima´, ´Impresivnima´, ´Mogu ostavljati utisak nekoga u koga se čovjek može pouzdati´,´ često ostavljaju utisak jednog nevjerojatno čvrstog samopouzdanja´itd. Međutim, oni su ´neodgovorni´,´rušilački nastrojeni´ i slično. Psihopati boluju od jedne stvarne mentalne bolesti – potpunog i neizlječivog nedostatka osjećaja, savjesti i krivnje. Njihova genetika je u tom segmentu "defektna". Uspješni,˝skriveni˝, psihopati
Američki ugledni psiholog, dr. Harvey Milton Cleckley (1903.-1984.), pionir je s polja psihopatije, u svojoj knjizi´The Mask of Sanity´ govori o tipu psihopata koje slobodno možemo nazvati “skriveni psihopati”. Tu se radi o ‘uspješnim’ psihopatima, tj. o onima koji nikada ne bivaju otkriveni, no ´operiraju´ unutar našeg društva. Naizgled su sasvim normalni, obavljaju svoje dnevne zadatke, itd. Dr. Cleckley ih opisuje na sljedeće načine: Promatrač je suočen sa jednom maskom trezvenosti. Sve vanjske crte te maske su veoma čvrste; ona se ne može pomjeriti, skinuti ili penetrirati uz pomoć pitanja usmjerenih prema dubljim nivoima ličnosti. Njihovi procesi razmišljanja zadržavaju sve normalne aspekte, kod psihijatrijske istrage, kao i kod tehničkih testova koji su specijalno dizajnirani da izbace na vidjelo sve skrivene simptome nekog psihičkog poremećaja.
Robert Hare je u knjizi pod nazivom: , Without Conscience, napisao:´Psihopati su društveni predatori, koji šarmiraju, manipuliraju i bezobzirno upravljaju svojim putem kroz život, ostavljajući široki trag slomljenih srca, slomljenih očekivanja i praznih novčanika. Potpun nedostatak savjesti i osjećaja prema drugima, oni sebično uzimaju što žele i rade što žele, kršeći socijalne norme i očekivanja bez najmanjeg osjećaja krivnje ili žaljenja.´
Osjete li nepravdu i neprirodnost prizora ubijanja, nesreća i ljudske muke gledajući neki video dokumentarac o ratnim zbivanjima? Osjećate li se slabo i otužno gledajući kako druga bića pate? Pretpostavljam da da, barem većina vas. To se događa iz prostog razloga; ratovi, ubijanja, klanja, silovanja , nanošenje boli i patnje jedni drugima nisu u ljudskoj prirodi. Ali, upravo to jest u prirodi psihopata. Psihopatija i nedostatak emocije Istraživanja na području genetičkog nasljeđivanja pokazala su statističke rezultate koji bi mogli izazvati žestoke socijalne i političke reakcije. Stvarna tendencija čovjeka da posjeduje određene psihopatske karakteristike djelomično potiče iz krvi, možda čak i do nekih 50%.
Checkley navodi da je psihopatija sasvim uobičajena u ljudskom društvu, te da isti psihopati normalno rade kao biznismeni, doktori, pa čak i – psihijatri! Oni u svakom pogledu izgledaju kao normalni ljudi - samo što im nedostaje duša. U ovoj tvrdnji, Checkley nije sam. Ljudi bez duha Iznimno je bitno napomenuti da je pojam duša, već odavno protjeran iz moderne psihologije što nam govori da se psiholozi danas bave svim aspektima čovjekovog bića, osim onog – najvažnijeg. To je stvarno na neki način šokantno, s obzirom da postoji toliko diskusija na tu temu baziranih na nečemu što liči na kliničke dokaze, tj. da stvarno postoje ljudska bića koja su po svojoj suštini “mehaničke” prirode i uopće nemaju svoje suštinsko ili više “Ja”.
Georgies Ivanovich Gurdijeff (1877. - 1949) armensko je grčki mistik i filozof, školovan u brojnim istočnjačkim manastirima s uporištima u ezoteriji, koji je svojedobno i obilježio početak nove duhovne ere Zapada. Jedan je od pobornika˝ideje˝ da postoje ljudi koji su potpuno odsutni prisustvovanja duše. Tvrdio je, između ostalog, da ljudi ne percipiraju realnost kakva ona jest, te da nismo svjesni sebe, već da živimo u stanju hipnotičkog "budnog sna"s čim bi se mnogi danas mogli složiti. Tu je i znakoviti peruanski antropolog i guru Carlos Castaneda, koji je također pisao o tome da je odsustvo duše moguće. Kako da nazovemo tu višu komponentu svijesti koja nedostaje nekim ljudima? Ona se obično naziva dušom, međutim, ovo je u prošlosti izazivalo dosta zabune. Mnogi pod pojmom ´bezdušan´ smatraju nekoga tko je ´potpuno lišen svijesti´, dok u stvarnosti to podrazumijeva ´nedostatak individualizirane svijesti´. No oni imaju neku vrstu energije duše samim tim što su živi, međutim, duša je protkana s jednom višom iskrom koja podrazumijeva istinska osjećanja i samosvjesnost. onaj stalni aspekt nečijeg bića koji predstavlja njegovo istinsko Ja. Da bi bilo jasnije što govorim, treba razlučiti to da se duša se sastoji od dvije komponente, eterične i astralne. Eterična komponenta je jedno kvantno određeno polje koje štiti fizičko tijelo od entropičke dezintegracije, ili jednostavnije rečeno, to je životna-energija koja štiti tijelo od truljenja. Njena astralna komponenta je više apstraktna i neopipljiva. Ona služi kao sjedište svjesno doživljenih osjećanja i patnji. Osjećanja nisu samo kemijske reakcije u mozgu, niti su ona apstraktne misli uma. Ona su više živahne energije koje se nalaze negdje između, a ta tampon-zona između potpuno fizičkog i potpuno metafizičkog je astralna komponenta duše. Tu je i ezoterijsko objašnjenje postojanja ljudi´bez duše´. Ono tumači da se ljudi dijele na dvije skupine; adamične ljude (ljude s dušom) i pre-ademične ljude iliti antropoide (ljude bez duše). Ti pre-ademični ljudi se zovu još i organski portali, koji kao takvi mogu poslužiti kao´nastamba´entitetima iz viših denziteta. Njihov način funkcioniranja savršeno opisuje pojam psihopatije. Psihopatija stoga predstavlja mentalni sklop antropoida u svojoj krajnosti. Više o organskim portalima na ovom linku. Upravo taj nedostatak karakteristika duše, što ih čini veoma efikasnim "mašinama", omogućava im da budu istovremeno briljantni i ugledni. Oni mogu pisati znanstvene radove i emitirati riječi pune emocija (veoma su uspješni glumci), no, s vremenom postaje jasnije da te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem. Ove efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnogi psihopati su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon dužeg vremena njihovi kolege i suradnici postaju svjesni činjenice da je njihov uspjeh i napredak zasnovan na gaženju drugih ili kršenju njihovih prava. Iz tog razloga dolazi potreba za stvaranjem cehovskih udruženja, koja funkcioniraju po pitanju ´tajnih društava´ - to je način njihove ekspanzije koja će potpuno ograničiti pristup normalnim ljudima njihovoj blizini. Upravo je to jedna od osnovnih funkcionalnih svrha ovakvih društava. ´Pod svaku cijenu´
Kada u ovom kontekstu promatrate političare na domaćoj sceni, pa i na političkoj sceni uopće, trebalo bi biti jasno o kakvim profilima ljudi je riječ. Naši političari su vrsta psihopata koja spada u prvu, drugu ili treću grupaciju gore navedenih. Takvi psihopati, ponajviše zbog kompleksa svoje malenkosti naspram pravih uzora koji vladaju na vrhu hijerarhije, uporno će pretendirati na izbore i imati tendenciju zgrtati što veću moć. To su ljudi koji teže ka ostvarenju svog cilja POD SVAKU CIJENU. Pri tome da je jasno u kojem kontekstu. To je urnebesna žeđ za novcem, koji kada im počne pritjecati u rijekama, dovodi do zasićenja, te niti sam novac, do kojega se došlo krađom, pronevjerama, privatizacijama, pljačkama i lažima, više nije dovoljan. Tendencija´pod svaku cijenu´ostvarenja njihovih vlastitih ambicija pod kriminalnu štetu na račun naroda savršeno ilustrira primjer histeričnog guranja nacije u ponor Europske unije samo kako bi psihopati na vlasti osigurali svoje mjesto u foteljama svjetske patokracije (ovaj pojam ću objasniti kasnije), te zajedno s njima uživali blagodati beskrajne moći. Oni se istinski dive patokratima i metodom´pod svaku cijenu´moraju dostići njihov stupanj vladavine. Ovoga se sjetite svaki puta kad ih ugledate na TV-u, na jumbo plakatu predizborne kampanje ili na bilo kojem drugom mediju.
Kao individue bez savjesti, a često prilično inteligentne, veoma su prodorne na svim društvenim hijerarhijskim ljestvicama, uključujući i one religijske, naravno. Osim na pozicijama religijskih vođa, nalazimo ih i među vjerskim fanaticima koji su sposobni svojim fanatizmom "zaraziti" druge, te potom manipulirati njima kako im to odgovara. Kad se psihopat, npr., zadesi u okviru neke religijske hijerarhije, njegove osobne želje i ciljevi automatski se pretvaraju u Božje, a kad je ostvarenje Božjih ciljeva u pitanju, onda se to radi pod SVAKU cijenu i sva sredstva su dozvoljena. Takve individue su u stanju da na vješt način manipuliraju čovječanstvom i nanesu mu strahovite štete. Inkvizicija je samo jedan od primjera na osnovu kojeg se može vidjeti koliko daleko to može ići. Chris Rooty Britanski novinar i istraživač odlučio je otići korak dalje u otkrivanju psihopatije religije te je otkrio: ´Ovaj kult mora biti jedna od najzločestijih organizacija koje smo ikada sreli, djeca u tom kultu su primorana na viđenje grafičkih prikaza gotovo golog čovjeka koji je mučen, njima se govori da jedu njegovo meso i piju njegovu krv što je neka vrsta njihove karte za raj!´ rekao je šokirani Chris Rooty. Više o psihopatiji i religiji na ovom linku.
´U 70. godinama prošlog vijeka pedofilija se smatrala nešto sasvim normalnim među ljudima čak i među djecom´, ´Ona je održavana čak i u Katoličkoj teologiji – da takvo što nije zlo već je u stvari dobro. Ništa samo po sebi nije loše ili dobro.´ rekao je papa Benedikt XVI u božićnom obraćanju kardinalima 2010.godine. Linkovi na više o tome; Link1 Link2 Psihopati su tijekom naše povijesti dolazili, i još uvijek dolaze na politička prijestolja po pravu nasljeđa, kao što je to slučaj s tzv. "kraljevskim lozama" ( "plava krv"). Ova vrsta psihopata pripada i trećoj grupaciji psihopata, ali i onoj četvrtoj. Postoje indikacije da se često radi o kombinaciji obje; genetske predispozicije te defektnog odsustva duha što se vrlo jednostavno može kontrolirati putem DNA, iliti međusobnim križanjem unutar loze. Činjenica i javna stvar jest da su se pripadnici kraljevskih loza i bogatih obitelji oduvjek križali međusobno. Ovo je jedan od razloga zašto je to tako. Ti´ĺjudi´ su socijalno, duševno i emotivno oboljeli, opsjednuti vlašću i bezobzirno gaze sve na svom putu do nje. Patokracija i politička ponerologija Došli smo konačno i do najvažnijeg dijela posta u kojemu ćemo se ugrubo upoznati s Andrzejom Lobaczewskim, poljskim znanstvenikom i psihijatrom koji se uhvatio u koštac s jednom od najvećih enigmi na našoj planeti - podrijetlu zla, njegovim oznakama, utjecajima na naš život i nemogućnost da se od njega obranimo. Łobaaczewski je napravio interdisciplinarnu studiju o uzrocima i periodima socijalnih nepravdi. Znanstvena studija – ponerologija, kako ju je Lobaczewski nazvao, koristi podatke skupljene na polju: psihologije, psihopatologije, sociologije i povijesti da bi dotakao i objasnio uzroke mnogih svjetskih i sveprisutnih zala kao što su fenomeni agresivnih ratova, etničkog čišćenja, genocida i policijskih država. Originalna teorija i istraživanje je prvotno bilo obavljeno od strane psihologa i psihijatara koji su radili u Poljskoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj u godinama prije uspostave komunizma u tim zemljama, u tim istraživanjima su prednjačili: Kazimierz Dąbrowski i Stefan Blachowski i Stefan Szuman.
link na službeni web site; http://ponerology.com/ link na download knjige u pdf-u; http://www.dreambandclub.com/polit_ponero.pdf Patokracija je, dakle, oblik vladavine u kojoj pojedinci s psihološkim poremećajima (naročito psihopatskim poremećajima), zauzimaju vladajuća mjesta u društvu i politici. Ovi znanstvenici su shvatili su da taj oblik vladavine proizlazi iz totalitarnog sustava kada se vladajući okrenu protiv svog vlastitog naroda. Łobaczewski je adoptirao termin patokracije tako što je uzeo dio istraživanja iz teologije koja se bavi zlom (starogrčki: poneros i logos: svijet). Zarazni aspekt psihopatije Kada anomalijske osobe infiltriraju bilo koju instituciju ili državu, preobražavajući moralne norme prema sebi i perverzno ih izokrećući na svoj lik i djelo, tada dvoličnost, podvorenost, spletke i izokrenuta vizija etike, morala i normalnosti počinju cirkulirati društvom. Isto psihopatsko društvo uzvraća, iliti daje´feedback´nazad te održava taj sistem prihvaćajući takva načela pod normalnima. Društvo tada postaje psihopatsko i patokratsko. Psihotična načela postaju dogme i normalan standard svakodnevnice. Karakteristika toga jest upravo prihvaćanje i ´pod svaku cijenu´ branjenje nametnutih psihotičnih radnji i obrazaca na koje smo naviknuli od malih nogu putem odgoja, obrazovanja i tradicije. To su stvari koje bi svakom civiliziranom biću bile iracionalne i psihopatske. Može se reći da većina nas već sada u sebi nosi taj "virus"psihopatije. On se očituje svaki puta kada nekome ciljano naudimo, kada nekoga uvrijedimo ili ga omalovažavamo. Taj´demon´nas uvjerava da smo različiti jedni od drugih, te da oni ´drugačiji´ nemaju ista prava. On nas potiče na mržnju, predrasudu, homofobiju, seksizam, rasizam, specizam, fašizam, šovinizam, sadizam, nacizam, itd. Navodi nas na zavist prema ljudima koji imaju više od nas i na mržnju kvaliteta koje imaju drugi ljudi, a mi nemamo. Time činimo zlo ljudima koji nas podsjećaju na ono što nam fali. Mnogi će reći;´ja nemam takvih problema sa sobom, niti imam ˝taj virus˝´, no svatko od nas je, manje-više, obolio i ja i vi i vaš prijatelj/prijateljica, roditelj, itd., putem cirkuliranja psihopatije unutar odgoja, obrazovanja i pravila koja nas uče da je kultura nasilja, ubijanja, agresije, kultura dokoličarenja, rastrošnosti, pohlepe, konzumerizma, loše prehrane, nešto prirodno, normalno i nužno. Tko uistinu čini takve stvari? Mi ljudi.
Kada postanemo frustrirani jer ne kontroliramo naše osjećaje, iskaljujemo se na slabije od nas, na sve koji mogu poslužiti kao katalizatori naše nesigurnosti, zbunjenosti, agresije, mržnje i psihopatije. Ti katalizatori mržnje su najčešće sve druge životinjske vrste. One su savršene jer su bespomoćne i ne mogu se braniti. Stoga je kultura nasilja i izrabljivanja´životinjskog soja´utabano u psihopatsku ljudsku svijest kao nešto normalno, što treba opravdavati i održavati ´POD SVAKU CIJENU´. To kontinuirano nasilje prema životinjama jest odraz naše psihopatije kojom smo zaraženi; egocentričnošću, sebičnošću, nedostatkom empatije, osjećaja krivice ili kajanja. Što može objasniti toliki nedostatak suosjećanja prema životu općenito, naročito prema kompletnim populacijama koje su uzgajane isključivo kao roba? Psihopatija.
Takve katalizatore i egzekuciju moramo održavati ´pod svaku cijenu´ jer ćemo u suprotnom početi primjećivati tog demona u sebi. No ´demona´izbjegavamo jer se ne želimo suočiti s njime. Upravo zato inzistiramo na kulturi straha, užasa i terora koja nas zaokuplja. Ona je projekcija naše nesigurnosti, egocentričnosti i agresije. Odgovaraju nam ekonomske krize, ratovi, krah burze, kolapsi ekonomije, sve kako se ne bi morali suočiti s kaosom u nama samima. Pogledajte oko sebe i zapitajte se tko održava ovakav sistem? Mi ljudi. ´Psihopati´postoje zbog nas. Ljudi će radije pristati na stotinu napada poput onoga 9/11, radije će pristati na novi rat i nova ubijanja, nego da se suoče s samima sobom i s psihopatijom koju nose u sebi. Prema procjeni Łobaczewskog, sva društva variraju između perioda prosperiteta i uništavanja, te jasno daje do znanja da sretno društvo i prosperitet pretpostavlja onemogućavanje psihopata da dođu do vlasti i upravljanja državama, te da stoga ljudsko društvo mora iskusiti njihov jaram da bi se moglo boriti protiv njih i da bi ih se moglo prepoznati. Łobaczewski smatra i da je svaka patokracija osuđena na propast zbog korijena zdravog društva koji je sadržan u instinktivnoj infrastrukturi velike većine populacije. Do našeg imunog sistema uvelike zavisi da li će se i u kojoj mjeri to oboljenje manifestirati, a isto tako da li ćemo ga uspjeti kompletno iskorijeniti iz našeg mentalnog sistema. Od našeg poznavanja ove problematike i osobne volje da mijenjamo svoje navike, zavisit će to koliko će naš zaštitni sistem biti jak, odnosno, u stanju da se uspješno bori protiv ove vrste pošasti. Za one koji žele više;
|
