Bernard Liertaer - kreator Europskog Monetarnog Sistema

Moje ime je Žak Fresko, ja sam industrijski dizajner i socijalni inženjer. I vrlo sam zainteresiran u društvo koje bi razvijalo sistem koji bi bio podnošljiv za sve ljude. Prije svega, korupcija u svijetu je uzrok monetarnog sistema, to devijantno ponašanje, ponašanje koje je destruktivno i loše po dobrobit čovječanstva, ili se suočavamo sa ljudskim ponašanjem a ljudsko ponašanje čini se da je determinirano sredinom što znači, ako ste rođeni kao indijanac, nikada niste vidjeli ništa drugo držite se te vrijednosti i to tako važi i za nacije, individue, za obitelji koje pokušavaju indoktrinirati svoju djecu u određenu vjeru u njihovu zemlju i da ih natjeraju da se osjećaju kao dio te zemlje i oni sagrade društvo, koje oni zovu "osnovano" oni ustanove djelotvoran način gledanja i namjeravaju to održati bilo gdje.

Sva društva su nastala, ne osnovana boreći se za nove ideje koje će se razlikovati od onih koje establishment zastupa i provodi.

Vlade čine sve da zadrže moć, narod nije izabran na izborima da bi donosio odluke i mijenjao stvari oni su postavljeni tamo, da bi održavali stvari onakvim kakve jesu. Tako da vidite, osnove korupcije su u našem društvu  neka bude jasno: sve nacije su u osnovi korumpirane jer održavaju postojeće institucije ne mislim da ovdje uzdižem ili spuštam bilo koju naciju, ali komunizam, socijalizam, fašizam, sistem slobodnog tržišta i sve druge pod-kulture su iste u osnovi su svi korumpirani najfundamentalnija karakteristika naših društvenih institucija je težnja za samo-očuvanjem, bilo da se radi o korporaciji, religiji ili vladi, najviši interes je da se očuvaju institucije.

Na primjer, zadnja stvar koju bi jedna naftna kompanije željela je stvaranje novog oblika energije koji bi bio van njene kontrole Jer tu kompaniju čini manje

relevantnom na tržištu.

Isto kao i hladni rat i kolaps Sovjetskog Saveza je bio, u stvarnosti, način da se očuva i održi ekonomska i globalna hegemonija SAD.

Slično tome, religija čini ljude da se osjećaju griješnim zbog svojih prirodnih nagona, svaka nudeći svoj jedini put za oproštajem i spasom.

U srcu ovog institucionalnog samoočuvanja leži monetarni sistem. Jer novac je taj koji osigurava sredstva za moć i opstanak. Stoga, samo siromašna osoba može biti prisiljena da krade kako bi preživjela, to je prirodni nagon da napravite bilo što da bi ste preživjeli u svijetu institucija i profita.

Ovo dodatno čini još težim da se profitno orjentirane institucije promjene, jer ne samo da ugrožavaju time opstanak velike grupe ljudi, već takođe strasni materijalistički životni stil asociran sa bogatstvom i moći.

Stoga, spriječavajući neophodnost da se institucije promjene bez obzira na njenu

socijalnu relevantnost u čijem je korjenu potreba za novcem, ili profitom.

 “Šta imam ja od toga?" ljudi mogu pomisliti.

I ako čovjek zarađuje novac prodavajući određeni proizvod, i boriće se protiv postojanja drugog proizvoda koji ga može ugroziti. Zato, ljudi ne mogu biti korektni. I ljudi ne mogu vjerovati jedni drugima.

Prići će vam čovjek i reći će: "Imam kuću za vas koju baš tražite"... on je trgovac.

Dok će doktor reći: "Mislim da će vam jedan bubreg otkazati". Ne znam da li taj doktor pokušava da otplati njegovu jahtu ili će meni zaista otkazati bubreg.

Teško je vjerovati ljudima u monetarnom sistemu.

Ako dođete u moju prodavaonicu i ja vam kažem "Ova svjetiljka koju ja prodajem je vrlo lijepa, ali ona u susjednom dućanu je puno ljepša", ne bih dugo opstao u

tom poslu. Tako ne ide.

Ako sam moralan, neće ići.

I kada kažete 'industrija brine o ljudima' - to nije istina. Oni si ne mogu priuštiti etičnost.

Tako da vaš sistem nije kreiran da služi općtem dobru i ljudima. Nezaposlenost ne bi postojala u tim razmjerima kada bi oni stvarno brinuli o ljudima.

Industriju to ne brine. Oni zapošljavaju ljude samo zato što još nisu automatizirali svoje tvornice.

Zato ne pričajte o poštenju i etici, tako nečeg nema u biznisu.

Važno je naglasiti bez obzira na društveni sistem, da li fašistički, socijalistički, kapitalistički ili komunistički, mehanizam je isti, a to je novac, rad i trka za profitom.

Komunistička Kina nije ništa manje kapitalistička nego Amerika. Jedina razlika je stupanj državne intervencije u privredi.

Stvarnost je da je "Monetarna doktrina", da tako kažemo, osnovni mehanizam koji predvodi interese svih zemalja na planeti.

Najagresivnija i zato najdominantnija varijacija ove monetarne doktrine je sistem slobodnog poduzetništva.

Osnovna perspektiva koju su istakli prvi ekonomisti slobodnog tržišta poput Adama Smitha, je da vlastiti interes i konkurencija vode ka društvenom napretku, dok sama konkurencija predstavlja poticaj koji motivira ljude da traju.

Međutim, ono što se prešućuje je kako ekonomija koja je bazirana na konkurenciji (neminovno) vodi strateškoj korupciji, omogućava nagomilavanje bogatstva, socijalno raslojavanje, tehnološku paralizu, zloupotrebu rada i na kraju prikrivenu formu diktatorske vladavine bogate elite.

Riječ "korupcija" često je definirana kao - moralna perverzija.

Ukoliko kompanija baca toksični otpad u ocean da bi uštedjela novac, ljudi to prepoznaju kao korumpirano ponašanje.

Na malo suptilnijem nivou, Kada Walmart dođe u mali grad i natjera mala poduzeća da se ugase jer su nemoćni u utrci, stvara se siva zona. Jer što u stvari Walmart radi krivo?

Zašto bi brinuli o nekoj maminoj i tatinoj prodavaonici koju su uništili?

I još suptilnije, kada ljude otpuštaju sa posla zbog novog stroja koja obavlja posao za manje novca, ljudi to prihvaćaju zdravo za gotovo. Ne vide korupciju i

nehumanost u takvom potezu. A činjenica je: bilo da bacaju toksični otpad, bilo da imaju monopol nad poduzetništvom ili da smanjuju radnu snagu motiv je isti!