Duh vremena Addendum

Duh vremena - ADDENDUM

Stare sklonosti ka rasističkom, ka užarenom fanatičnom nacionalizmu, prestaju djelovati. U svijetu gde 1% populacije posjeduje 40% bogatstva planete. U svijetu u kome 34.000 djece umire svaki dan od posljedica siromaštva i izlječivih bolesti, i gde 50% svjetske populacije živi sa manje od 2 dolara dnevno...Jedna stvar je jasna - Nešto nije u redu.

Bez obzira da li smo toga svijesni ili ne, žila kucavica svih naših institucija, i samog društva, je novac. Zato, razumijevanje politike monetarnih institucija je kritično za razumijevanje naših života onakvih kakvi jesu.

Nažalost, ekonomija se često smatra konfuznom i dosadnom. Beskrajni niz financijskih žargona, zastrašujuće matematike, brzo uspijeva odvratiti ljude od pokušaja da je razumiju. U svakom slučaju, činjenica je: Složenost financijskog sistema je samo maska. Stvorena da sakrije jednu od najparalizirajućih struktura, koju je čovječanstvo imalo.

“Niko nije tako beznadežno porobljen od onih koji pogrešno vjeruju da su slobodni.” Johan Volfgang Gete (1749-1832)

Prije puno godina, Centralna Banka SAD, Federalni Trezor, napravili su dokument pod nazivom "Moderna Mehanika Novca". Publikacija o institucionaliziranoj praksi stvaranja novca stvorene od strane federalnog trezora i mreže globalnih komercijalnih banaka. Na početnoj stranici dokument postavlja svoj cilj. Svrha ovog priručnika je da opiše osnove procesa stvaranja novca u posebnom dijelu bankarskog sistema. Nakon toga, nastavlja se opis tog procesa kroz najrazličitiju bankarsku terminologiju. Iz čega bi se moglo prevesti nešto slično ovome.

Vlada Sjedinjenih Država odlučuje da joj treba novac. Pozove Federalni Trezor od koga zatraži 10 milijardi dolara. Ovi odgovaraju: "Naravno, kupićemo 10 milijardi obveznica od vas".

Tako da američka vlada uzima papir, naškraba nešto po njemu da bi izgledalo zvanično, i to onda nazove "obveznicom". I onda tom papiru zadaje vrijednost od 10 milijardi dolara. I to pošalje Federalnom Trezoru. Zauzvrat, ljudi iz Trezora nabace svoju impresivnu gomilu papira. Samo ovoga puta nazivajući ih “notama federalnog trezora”. Također dajući im vrijednost od 10 milijardi dolara.

Federalci uzimaju te "note" i trguju s njima za obveznice. Onda, kada je ova razmjena gotova, Vlada SAD uzima 10 milijardi tih federalnih "nota", i deponira ih na bankarske račune. I nakon ovog čina ove "note" zavnično postaju legalan novac. Dodajući tako 10 milijardi dolara državnim novčanim rezervama.

I eto ga! Deset milijardi svježeg novca je napravljeno.

Naravno, ovaj primer je banaliziran. Jer, u stvarnosti, ova transakcija bi se obavila elektronski. Bez trunke upotrijebljenog papira. Zapravo, svega 3% novca u SAD postoji u realnim novčanicama. Ostalih 97% u stvarnosti postoji samo u kompjuterima. I sada, vladine obveznice su kreirane da posluže kao instrument zaduživanja. I kada Federalci otkupe te obveznice sa novcem (notama) koji su stvorili od čistog zraka, vlada ustvari obećava da će vratiti taj novac federalcima. Drugim riječima, taj novac je nastao iz duga. Ovaj paradoks od koga vam se smrzne pamet, kako novac ili vrijednost može biti stvoren iz duga, postaće mnogo jasniji kroz slijedeće primjere.

Sada, razmjena je napravljena. I eto, 10 milijardi dolara leži na računima komercijalnih banaka.

Evo gdje stvari postaju vrlo zanimljive.

Kao što je u srži trezorske prakse, ovih 10 milijardi dolara depozita momentalno postaje dio bankarskih rezervi. Kao što i svi depoziti i jesu.

I, s obzirom na zahtjeve trezora, kao što je navedeno u knjizi "Moderna Mehanika Novca" "Banka mora održavati legalno stečene rezerve jednake stvarnom postotku njenih depozita". Zatim to zaokružuje izjavljujući slijedeće: "Po sadašnjim regulativama, provizija trezora prema svim transakcijama iznosi 10%." Ovo znači da 10 milijardi dolara depozita, 10%, ili 1 milijarda se zadržava kao potrebna rezerva. Dok ostalih 9 milijardi dolara se smatra viškom rezervi, i može se upotrijebiti kao osnova za nova zaduživanja. Sada, logično je pretpostaviti, da ovih 9 milijardi je bukvalno proizašlo od postojećeg depozita od 10 milijardi. Međutim, to zapravo ovdje nije slučaj.

Šta se u stvarnosti događa je da 9 milijardi dolara je napravljeno od čistog zraka povrh postojećeg depozita od 10 milijardi dolara.

To je način na koji se novčane rezerve proširuju kako stoji u "Modernoj Mehanici Novca"

"Naravno, oni" – banke u stvarnosti ne vraćaju dugove u novcu, koji dobivaju kao depozit. Ukoliko bi tako radili, ne bi bilo potrebe za stvaranje dodatnog novca. Ono što rade kada zadužuju jeste da prihvaćaju "obećavajuće" bankarske note ugovore o zaduženju u zamjenu za kredit - odnosno – novac tražiteljima (dužnicima) koji posjeduju račune. Drugim riječima, 9 milijardi dolara se može napraviti ni od čega. Jednostavno zato što postoji potreba za takvim zaduženjem, i da je tu 10 milijardi u depozitu kako bi zadovoljili zahteve federalnih rezervi. Sada zamislimo da neko zakorači u tu banku i posuđuje 9 milijardi sveže stvorenog novca. On bi najverovatnije uzeo taj novac i deponovao bi ga na svoj račun u banci. Proces se zatim ponavlja. Jer tako depozit postaje deo bankarskih rezervi. 10% je izolovano i zauzvrat 90% od tih 9 milijardi ili 8.1 milijarda je sada dostupno kao novostvoreni novac za više posudbi I, naravno, tih 8.1 milijarda može biti ponovo depozitirano stvarajući tako dodatnih 7.2 milijarde dolara pa 6.5 milijardi, pa 5.9 milijardi, itd...

Novac stvoren ovim putem tehnički može ići do beskraja. Prosječan matematički

rezultat je da oko 90 milijardi dolara može biti stvoreno povrh početnih 10 milijardi. Drugim riječima: Za svaki depozit koji se dogodi u bankarskom sistemu, oko 9 puta više može biti stvoreno od "zraka".

Novac pleše. Pitajte ljubaznu Banku Amerike za vreću lakog instant novca.

Novac u formi prikladne osobne posudbe.

Sada kada znamo kako je novac stvoren od ove frakcije bankarskog sistema, logično, ali i iluzorno pitanje vam može pasti na pamet.

Šta zapravo daje vrijednost tom novostvorenom novcu?

Odgovor: Novac koji već postoji.

Novi novac u suštini krade vrijednost od rezervi već postojećeg novca jer se ogromna količina novca stvara i povećava bez obzira da li postoji potražnja za robom ili uslugama. I, kako nabave i zahtjevi definiraju ravnotežu, cijene rastu, obezvređujući kupovnu moć svakog dolara u opticaju. Ovo se generalno naziva inflacijom. A inflacija je esencijalno skriveni porez prema javnosti (ljudima)

Koji je savjet koji generalno dobijate? To je: infacija monete.

Ne kažu: podrezivanje monete. Oni ne kažu: obezvređivanje monete.

Oni ne kažu: prevari ljude koji su bogati, oni kažu snizite im kamatu.

Prava prevara je kada prodrmamo vrijednost novca.

Kada stvorimo novac od čistog zraka, nemamo ušteđevine.

Ali i onda tu postoji nešto što nazivamo "kapital".

Moje pitanje se svodi na slijedeće: Kako za ime svijeta možemo da riješavamo problem inflacije?

Odgovor: Povećaj količinu novca, sa još više inflacije.

Naravno da ne može.

Sistem monetarne ekspanzije je elementarno inflatoran. Jer činjenica da povećanje količine novca, bez toga da postoji proporcionalna ekspanzija robe i usluga u ekonomiji, će uvijek skresati monetu. U stvari, brzi pogled na povijest vrednosti američkog dolara, u odnosu na novčane rezerve, dokazuje ovu priču definitivno.

Uzajamna veza je očigledna.

Jedan dolar iz 1913. godine bi 2007. godine vrijedio 21.60 dolara. To je 96% devalvacije od kada postoji Federalni Trezor. Sada, ako ova realnost elementarne i konstantne inflacije se čini apsurdom i ekonomski samoporažavajućom. Zapamtite to. Apsurd je slaba riječ u odnosu na to kako funkcionira naš financijski sistem u stvarnosti. Jer novac u našem financijskom sistemu je zapravo dug, a dug je novac.

Što je više novca, više je i duga.

Što je više duga, to je više i novca.

Drugačije rečeno. Svaki dolar u vašem novčaniku je posuđen od nekoga za nekog.

Zapamtite: Jedini način da novac postoji u realnosti jeste dug ili kredit.

Stoga, kada bi svako u zemlji bio sposoban da vrati novac uključujući i državu,

novca ne bi ni bilo u opticaju.

"Kada ne bi bilo duga u našem sistemu, ne bi bilo ni novca".

Ustvari, posljednji put u Američkoj povijesti kada je nacionalni dug bio otplaćen je bilo 1835.godine nakon što je predsjednik E. Jackson ugasio Centralnu Banku. Zapravo, Jacksonova cjelokupna politička platforma je bila skoncetrirana na zatvaranje Centralne Banke. Izjavljujući jednu stvar: "Značajni napori koje je sadašnja banka uložila da bi kontrolirala vladu su samo predviđanja sudbine koja čeka američki narod koji će biti zaveden od strane ove institucije ili samog establishmenta." Nažalost ova poruka je kratko živjela. I tako su međunarodni bankari uspjeli osnovati drugu centralnu banku 1913.godine tj. Federalni Trezor. I sve dok ova institucija postoji vječni dug je zagarantiran.

Do sada, pričali smo o stvarnosti u kojoj se novac radi od dugova i posudbi. Ovi dugovi su bazirani na bankarskim rezervama, a rezerve su proistekle od depozita

i kroz frakcijalni sistem rezervi svaki depozit može stvoriti devet puta veću vrijednost od početne. Zauzvrat, režući postojeće novčane zalihe i dižući cijene u društvu. I s obzirom da je sav ovaj novac napravljen od duga, i da nasumično cirkulira kroz trgovinu, ljudi bivaju odvojeni od svog prvobitnog duga. I nejednakost nastaje tamo gde su ljudi natjerani da se bore za posao kako bi izvukli dovoljno novca i pokrili svoje troškove života.

Kako god sve ovo čudno izgledalo, još uvijek postoji jedna stvar koju smo ovdje izostavili. A to je element strukture koji otkriva pravu "lopovsku" prirodu samog sistema.

class=MsoPlainText align=center style='text-align:center'>

Kada vlada posuđuje novac od Federalnog Trezora, ili kada osoba posuđuje novac od banke, u većini slučajeva se taj novac vraća uz ogromnu kamatu. Drugim riječima, skoro svaki dolar koji postoji mora biti vraćen bankama, Ali, ukoliko se sav novac posuđen od Centralne Banke koji se širi uz pomoć komercijalnih banaka koje daju posudbe, jednostavno se naziva "principom" kreiranim od novčanih zaliha.

Ali onda, gde je onaj novac koji treba pokriti kamate?

Nigde.

Ne postoji.

Komplikacije koje iz ovoga nastaju su zapanjujuće.

Količina novca koju banke trebaju vratiti dajući kredite i posudbe ljudima će uvijek prijeći količinu novca koja je u opticaju. Zbog toga je inflacija konstanta u ekonomiji. Jer sviježi novac je uvijek potreban da pomogne da se pokriju deficiti koji su umjetno umetnuti u sistem. Prouzročeno potrebom da se naplati kamata. Ovo takođe znači da je bankrot, matematički, ugrađen u sistem. I da će uvijek postojati siromaštvo u društvu i da će neko uvijek izvući deblji kraj.

Analogija ovome bi bila "igra glazbenih stolica": Jer kad glazba prestane, neko ispada iz igre. I u tome je poanta. Uvijek će bogatstvo pripasti pojedincima i bankama. Jer, ukoliko ste nemoćni da platite hipoteku, oni će vam oduzeti imovinu. Ovo je naročito uznemirujuće kada shvatite da ovo nije jedina neizbježnost u praksi federalnog trezora. Ali, takođe i zbog činjenice da novac koji vam je banka posudila zapravo uopće nije ni postojao.

1969. godine sud u Minesoti imao je slučaj sa izvjesnim Jerom Dalijem Kome je trebala biti oduzeta kuća koju je kupio zahvaljujući kreditu koji mu je banka dodijelila. Njegov argument je bio da ugovor obaveže obje strane koje bi morale da staviti legitiman oblik imovine u zamjenu. U pravnom jeziku se to zove "konsideracija" (osnova ugovora, ugovor zasnovan na razmjeni jedne forme za drugu)

G. Dali je objasnio da novac, ustvari, nije vlasništvo banke. Jer je stvoren ni iz čega onog trenutka kada je sporazum o pozajmici potpisan.

Sjetite se šta je "Moderna Mehanika Novca" rekla u vezi posudbi? Šta oni rade, kada zadužuju nekoga, jeste da traže da potpišete mjenicu kada uzimate kredit. Rezerve ostaju nepromijenjene tijekom tih transakcija. Ali, depozitni krediti konstituiraju nove dodatke ukupnom depozitu bankarskog sistema.

Drugim riječima, novac ne dolazi od njihove postojeće imovine. Banke ga jednostavno inoviraju, ne dajući od sebe ništa svoje, osim fiktivnog povjerenja na papiru (potpis ili pečat...)

Kako je slučaj napredovao, oglasio se i predsjednik tog suda g.Morgan. I u svom osobnom memorandumu, on podsjeća da Plaintiff - predsjednik banke - priznaje da je u suradnji sa Federalnom Bankom, kreirao novac i kredite prema svojim knjigama i izvodima. Novac i kredit su nastali onda kada su ih oni stvorili, g.Morgan priznaje nije bilo zakona ili statuta koji su mu davali pravo da to čini. Zakonita "konsideracija"mora postojati i da ima mjenicu. Porota smatra da nije bilo zakonske konsideracije, i ja se tu slažem. Takođe je poetično dodao, "Samo Bog može stvoriti nešto ni iz čega".

I nakon ovog otkrića sud je odbacio bančni zahtjev za oduzimanje imovine, tako da je Dali zadržao svoju kuću. Implikacije ove sudske odluke su bile velike. Jer svaki put kada pozajmite novac od banke, bez obzira da li je u pitanju stambeni kredit, keš kredit ili kreditna kartica, novac koji vam je dat, ne samo da je krivotvoren, već je nezakonit oblik "konsideracije", odnosno svojine. Iz tog razloga, besmislen je ugovor o otplati, jer banka nikada nije ni imala novac niti imovinu s kojom bi započela. Nažalost, takvi pravni postupci su potisnuti i ignorirani.

Dok igra beskrajnog bogaćenja i beskrajnog zaduživanja se nastavlja. I to nas dovodi do ultimativnog pitanja: Zašto?

Tokom američkog građanskog rata predsjednik Lincoln je odbio visokokamatne kredite koje su mu ponudile Europske banke i odlučio napraviti ono što su osnivači američke nacije oduvijek prakticirali. Jeste da kreira nezavisnu i od duga slobodnu - monetu koja se zvala "Grinbek". Ubrzo nakon što je ova mjera stvorena, interni dokument se pojavio na relaciji privatnih britanskih i američkih interesa, u kome piše: Ropstvo je posjedovanje radne snage i nosi sa sobom brigu za radnike, dok je Europski plan bio da kapital kontrolira radnike tako što će kontrolirati njihove zarade. To se može učiniti kontrolom novca.

Neće dopustiti stvaranje Grinbenka...jer to ne možemo kontrolirati.

Politika trezora, inicirana od strane Federalnih rezervi koja se proširila u praksi većine banaka u svijetu, je ustvari sistem modernog ropstva.

Razmislite, novac se stvara iz duga. Šta ljudi čine kada su u dugu? Podrede se poslu kako bi ga otplatili.

Ali ako novac može biti stvoren samo iz posudbi, kako društvo može ikada biti slobodno od duga?

Ne može. I u tome je bit.

I tu je strah od gubitka imovine, u kombinaciji sa borbom za opstanak, sa konstantnim dugom i inflacijom ugrađenom u sistem, pomiješano sa neizbježnim nedostatkom u samim novčanim zalihama, proisteklim iz kamata koje se nikada ne mogu otplatiti. To održava sistem "ropstvo za platu". Trčeći kao hrčak u kotaču sa milionima drugih.

Za efekat, dajući moć carstvu koje ima najveću korist, eliti na vrhu piramide. Jer, na kraju dana, za koga vi zapravo radite?

Za banke!

Novac se stvara u bankama, i neizbežno završava u bankama.

Oni su pravi gospodari, zajedno sa korporacijama i vladama koje ih podržavaju.

Fizičko ropstvo podrazumijeva da ljudi imaju za hranu i krov nad glavom.

Ekonomsko ropstvo podrazumijeva da se ljudi sami hrane i snalaze za krov nad glavom.

To je jedna od najgenijalnijih prijevara za društvenu manipulaciju ikada kreirana. I u biti svega toga, je nevidljivi rat protiv populacije.