Ovih dana, dok sam bio u jednom njemačkom gradu, imao sam nesretnu priliku posjetiti dvor  u kojem je obitavala nekoć vladajuća kasta te regije. Kao i obično, tu je bio prisutan vodič koji je imao svoj nadahnuti govor, stojeći uspravno i ponosno govorio je o svim tim lozama kraljeva i kraljica, pokazivao nam njihove spavaće sobe, kuhinje, dnevne boravke, sobe za opuštanje, sobe za klanjanje, tronove i ostale statusne tričarije. Čak se dotakao i sluga koje su imale posebne male otvore pored spavaćeg kreveta kraljice i s obzirom da im nije bilo dozvoljeno kretanje po dvoru, izlazili bi iz tih otvora i prilazili debeloj kraljici koja se izležavala u svom krevetu, u sklopu kojega je bio instaliran i toalet. Potom bi joj isti brisali prištavo dupe i prali ju, i zatim se povlačili u svoje rupe u zidovima.

Vodič nas je i odveo iza tih zidova, na inzistiranje turista, i pokazao nam cijeli labirint prostorija i hodnika do kojih nije dopiralo svijetlo jer su se nalazili između kraljevskih odaja, pa nisu imali niti prozore za zrak. Dok su prostorije Kralja bile obložene zlatnim vinjetama, kreveti prekriveni skupocjenim tkaninama, hodnici ukrašeni mramornim skulpturama, zidovi zlatom uramljenim slikama, prostorije sluga su zaudarale na vlagu, bile su mračne, prljave, brodski pod je škripao pod nogama, a stol i stolice su bile od trošnog, ispucanog drveta.

Naravno, ja ovdje uopće ne otkrivam toplu vodu, već dolazim do toga da sam se možda s razlogom osjećao nelagodno u ovom ambijentu. Za razliku od takvih vizita dok sam bio klinac, kad mi je bilo svejedno. Sada, razgledavajući to mjesto, imao sam potrebu zatrčati se u prozor, razbiti staklo i pobjeći. No, što je tu uistinu nakaradno? Nakaradno je upravo to što turisti odlaze na takva mjesta kako bi se uistinu divili ovim utvrdama, plaćaju ulaznice, i ukoliko stavite pod sumnju ideju da to uopće spada pod kulturna obilježja jedne države, tada ste probisvijet, diletant i nepismenjak. Vjerojatno i neobrazovan. No, sve te znamenitosti uistinu ne predstavljaju kulturu. To uistinu nije kultura.

Vodiči govore isključivo stvari kojima se ponosi i sama dotična nacija. To je i logično, jer svrha samog obilaska takvih utvrda i upoznavanja turista s veličinom i snagom kraljeva se radi upravo o tome, da se prezentira nacionalno blago dotične zemlje, ideja koja je vođena žestokim patriotizmom. Tako je ovaj Nijemac, dakako, potpuno izbjegao reći nešto o tome kako je taj dvor funkcionirao za vrijeme drugog svjetskog rata. Taj segment je potpuno zanemaren i taj dio povijesti kao da se nikada nije dogodio. Tu se nalazi rupa u vremenu. Dvorac zasigurno nije bio prazan, već krcat nacistima koji su paradirali po dvoranama i hodnicima. Kazalište koje je služilo kraljevim ulizicama i vladajućoj kasti za razonodu, u vrijeme nacista je bilo prepuno arijevskih loza koje su dolazile na koje kakve nacističke predstave. U tronovima su sjedili nacistički generali i vojskovođe, a u prostorijama kojima su nekoć bile sluge, su vjerojatno bili mučeni i ubijani svi ne-arijevci i neprijatelji sistema. To je bez sumnje bilo tako i za to vam ne treba niti mašta već čista logika. I ako mislite da se svi ljudi uistinu srame svih tih događaja, varate se. Postoji toliko desničara i zagriženih neonacista koji tvrde da su to bila vremena slave, te da je 2.svjetski rat završio velikom nepravdom. Nakon tih događaja, kada su se kosti i trupla zatrpala u dvorištu i potom sve ukrasili s travom i cvijećem, i kada su se izribale nakupine zgrušene krvi na parketima, dvor je spreman za turiste kojima će se pričati hvalospjevi o debelom Kralju i njegovoj pretiloj djeci, te o hvalospjevima njegovih bitaka protiv zlih Turaka.

Svaki grad u svijetu, koji ima ikakve dvorove i utvrde u koje su smješteni kraljevi i nekadašnji vladari ima isti problem. Tj. ljudi su ti koji veličaju iste one bogataške elite koje su osmislili ovaj sistem gdje danas žive. I što je najgore, stvar se uopće nije promijenila. Dapače, danas je potpuno isto kao što je bilo i prije 300 godina.

Danas je moć centralizirana, pa su sve te krve loze praktički sjedinjene u jednu matičnu kupolu koju možemo nazvati Kraljevina Velike Britanije, majka matica istih krvnih loza koje od Babilona harače po svijetu i huškaju ratove do dan danas.

Tako, svi ti bijednici koji posjećuju ove dvorove i zavide na svim tim zlatnim uzorcima na svilenim posteljinama i uspoređuju iste s onim zlatnim uzorcima koje su imali njihovi kraljevi, posebno ako smatraju da je od velike kulturološke važnosti da budu tamo, zapravo su beskičmenjaci s kroničnim nedostatkom kritičke svijesti. Neki od njih sebe nazivaju intelektualcima i povjesničarima koji se bave tim vidom kulture. No, uistinu, ista politička kasta koja vlada u tim državama, su potomci političara tih vremena, kraljeva, koji su haračili i vodili ratove. A narod su one sluge koje se voze po tramvajima, automobilima i žive u istom (samo u drugom kontekstu) sužanjstvu kao i one sluge unutar mračnih hodnika dvora u spomenutom dvorcu.

Politika danas, na sliku i priliku prošlosti

Da su današnji političari potomci svih tih kraljeva i ostalih političkih elita imamo više dokaza. To je poprilično stara priča. Ljudima je očito teško shvatiti da se razlika nalazi samo u jeziku i kontekstu vremena koji definira vladare. Nekoć su to bili debeli ružni ljudi posjednuti na tronove s zlatnom krunom na glavi, s hrpom služavki oko sebe. Rekreativno su išli u lov, seksualne orgije i hedonističko prežderavanje. Danas su to debeli ružni ljudi koji sjede u saboru, u kravatama i skupim odjelima, imaju sluge od birača koji glasaju za njih i rekreativno idu na domjenke, seksualne orgije i raspojasane zabave. Stvar se nije promijenila.

Banalan primjer je sama krunidba britanskih monarha. Inačica starog Babilona u suvremenom svijetu jest London, a kraljica Elizabeta je nasljednica legendarne osnivačice samog Babilona, božice Semiramide. Čak su i sami rituali potpuno identični onima koji su se koristili tisućljećima u prošlosti. Ulje s kraljičine krune je ista mješavina koja se koristila u drevnom Bliskom istoku. Kruna korištena u kraljičinoj ceremoniji je ista kruna koja potiče iz vremena Eduarda Ispovjednika – izvornog Engleskog kralja koji je izgradio izvornu Westminstersku Opatiju 1065. godine, a sadašnju je kasnije započeo od Templara kontrolirani Henrik III. U Levitskom Egzodusu doznajemo da je Aronov prsni oklop otpočet s 12 dragulja. Istih 12 dragulja se nalaze na kraljičinoj kruni danas. S ovim elementima sličnosti možemo ići u beskonačnost i posvetiti im nekoliko postova.

Tako je i isti Hitler zapravo nasljednik jedne od najvećih krvnih loza, poznate kao Baueri, najozloglašenije crno okultističke loze srednjovjekovne njemačke. Tek u 16 stoljeću postaje preimenovana u Rotschild, crveni štit. Rotschildi su upravo sredili da Hitler dođe na vlast kroz tajna društva Iluminata u Njemačkoj, poput Thule i Vril koje su stvorili kroz svoje njemačke mreže. Rotschildi su financirali Hitlera kroz središnju banku engleske i druge američke i britanske banke kao što je Kuhn Loeb koja je financirala i Oktobarsku revoluciju. Iza svega stoji židovska krvna loza koja tvrdi da štiti židovski narod. I to je ono što mnogi ljudi i dan danas ne shvaćaju. Nije im lako pojmiti kako neka židovska obitelj može prezirati židove. A to je zato što ljudi nisu u mogućnosti stvari promatrati s šire perspektive. Vladari nisu ovdje da služe narodu, već obrnuto. To je sasvim jasno. Vladari gledaju svoje interese.

Svi kraljevi i kraljevne u povijesti, i svi politički vođe u današnjosti su potpuno anacionalni. Oni nemaju nacionalnu svijest unatoč tome što stoje ispred vlastitih stjegova, grbova i zastava. Ti simboli služe isključivo kao opijumi za mase. Jer, potrebna je identifikacija s nekom fiktivnom državom, nacijom i zastavom kako bi ljudi bili podijeljeni i podložni za manipulaciju i stvaranje sukoba. Država ne postoj i ne postoji niti jedan vladar-političar koji vjeruje u postojanje iste.  Isto tako, ovi a-nacionalni ne-ljudi su vas uvjerili da morate vjerovati u nacionalnost i državu, i to se uzima zdravo za gotovo. Ako sumnjate u to, pričate gluposti, klevečete, zaluđeni ste Boljševist, agent koji radi protiv svetinje (države) itd. No, upravo je to srž manipulacije i svatko tko za sebe vjeruje da pripada bilo kojoj naciji, i da je državljanin određene države, trabunja o iluzijama koje ne postoje. To vladari znaju i služe se time kao svojim najjačim oružjem protiv vas samih. Toliko o desničarima, patriotima i kvazi domoljubima. Jasno je koliko ti ljudi žive u fikcijama i troše životnu energiju u ništa.

Upravo ova perspektiva, neshvatljiva narodu, daje mogućnost Rotschildima da na visokim razinama rade na političkim malverzacijama zajedno s drugim vladarima koji u javnom mnijenju jesu predstavljeni kao njihovi neprijatelji. Rotschildi u stvarnosti gnjusno preziru židovski narod, kao što to čine i svi  drugi vladari s svojim vlastitim narodom, koji svejedno svaki puta izlazi na izbore i glasa za iste ljude koji ih preziru. Identična stvar se događa i kod nas i morali bi biti potpuno slijepi da to i sami ne primijetite. Naši političari, također predstavnici bogataških obitelji koji, kao takvi, nikada nisu imali priliku okusiti glad i neimaštinu, predsjednici vladajućih stranaka, preziru vas. Samo pogledajte Jadranku Kosor, mutivodu Josipovića, pijanduru Karam Marka ili glavonju Milanovića, pitajte se, mare li oni zaista za ikoga osim za svoju vlastitu fotelju? Naravno da ne mare za nikoga. Svaka njihova gesta upravo govori o tome da njih nije briga za otkaze, prosvjede i sirotinju. To daju do znanja prilikom svakog javnog istupanja, sučeljavanja i izjava, gdje se ne gnušaju biti arogantni i iznositi unaprijed naštrebane političke šablone izgovora i laži za koje su trenirani na specijalnim obukama prije kandidiranja za vlast. To vrijedi za sve političare.

U svom tom preziru, vladara/političara protiv naroda, narod je stoka koju treba istrijebiti i iskoristiti kao za globalnu kontrolu populacije i ostvarivanje globalnog plana centralizacije moći. Ista krvna loza Rotschilda dala je četrdeset i dvojicu američkih predsjednika, George Washinghtona, Goergea W. Busha, zatim vođe iz drugog svjetskog rata, Roosevelta, Churchila, Staljina, itd. postoji toliko izvora i analitičara koji govore isto i nije samo ´prezreni´ David Icke jedini koji o tome stalno trubi. Psihoanalitičar Walter Anger je u svojoj njizi The Mind Of Adolf Hitler: The Secret Wartime Report napisao sljedeće:

Adolfov otac, Alois Hitler bio je vanbračni sin Marie Anne Schicklgruber. Postoji austrijski dokument koji dokazuje da je Marie Anne živjela u Beču kad je zanijela i u to vrijeme je radila kao sluškinja brauna Rotschilda Johanna Goerga Healera.  Kada se uspostavilo da je Marie Anne trudna, protjerana je iz dvora i tada je rođen Alois.

Postoji veliki broj istražitelja koji su ustanovili istu stvar te tvrde da je Hitler potomak Rotschilda. Između njih, njegovo podrijetlo nije tabu.  Rotschildi su znatno pridodali pozornost Hitleru i ne gnušaju se činjenice da je ovaj čovjek sposoban doprinijeti njihovim planovima, tim više jer je sam dio njihove loze.

http://www.trionfopublishing.com/cache/bloodlines.htm

Stoga, sve je uzajamno povezano i ne postoji drugi način nego na sve kraljevne utvrde gledati kao na poprišta najkrvavijih pohoda i ubijanja kroz povijest. U školi se nameću dogme i sprovodi odljev mozgova kako bi se svijet promatrao iz ptičje perspektive, vjerovalo se u krutu stvarnost, šablone koju nameće politika, država, religija itd. Točnije, upravo školi možemo zahvaliti to što nam je danas tako teško pojmiti drugačiji pogled na sve stvari koje nas okružuju, te na posjedovanju osjećaja odbačenosti ako počnemo pričati o tome da država ne postoji i da je nacija nametnuta iluzija. Kako je moguće ne pripadati naciji? Pa ja sam ponosni Hrvat, Srbin, Bosanac, Mađar, Slovenac, Američanin, ili tko god.

Sve kreće od jedne točke

Sve u svemu, prošlo je dosta vremena od kad sam počeo voditi ovaj blog i mogu reći da su se moji stavovi oko nekih stvari dosta promijenili. Sjećam se prvih nadobudnih tekstova o tajnim vladarima svijeta i iluminatima koji tlače ljudsku većinu. Smatrao sam kako se vrši velika nepravda, te da su svi ljudi, uključujući i desničare, zapravo jadnici koji su žrtve manipulacije. 

Sjećam se sastanaka s raznim borcima za istinu koji su tolikom žari pričali o zavjerama, urotama protiv čovječanstva, kako trebamo u ustanak, kako trebamo mijenjati svijest drugim ljudima, kako trebamo ovo kako trebamo ono. Svi su bili prepuni raznih ideja, ponosni svojim sposobnostima da razotkrivaju zavjere, iluminate, da spoznaju njihovu mrežu, znaju tko su, s kim su u dosluhu, kako im se zovu organizacije, koje su glavne, itd. Ali, postoji nekoliko stvari kojih se ti ljudi nisu dotakli. Što ti svi ljudi rade u svom životu u pogledu rada na samom sebi?

Na kraju, ustvrdio sam da su upravo ljudi, iliti narod, kriv za postojeću situaciju u svijetu. Mi nismo nikakve žrtve, već glavni razlog svega što se događa. Možda prije 20 godina jest bio jak argument da se nije moglo do informacija. No, danas je sve unutar mreže i svatko ima jako velike šanse doći do informacije. Točnije, svakom pojedincu se alternativa trlja na nos.

Primjerice, na ulici dotičnog europskog grada, okupili su se prosvjednici vodeći povorku protiv militarizma, jer su im u školu počeli dolaziti vojni činovnici i djecu regrutirati u vojsku, uvjeravajući kako je to dobro plaćen posao, kako je pred njima velika karijera i kako je časno služiti američkoj vojsci i NATO-u u mirovnim misijama. No što je velika tragedija, od toliko ogromnog grada, na prosvjedu je sudjelovalo oko stotinjak ljudi koji su se kretali kroz centar. Bili su ignorirani od svih prolaznika, među kojima su bili mladi ljudi, studenti, penzioneri pa i sami roditelji. Koliko je moguće biti mentalno osakaćen ne osjećati svoju moralno dužnost pridružiti se tim aktivistima koji se bave jednim od najvećih problemom. Dakle, te ljude uopće ne interesira budućnost njihov vlastite djece i svih mladih naraštaja? U centru grada su lokalni break-danceri izvodili perfomance  i bili su okruženi s 4 puta više ljudi nego što ih je bilo prisutno na prosvjedu. Ne znam za vas, ali ja mislim da je to jednom riječju bolesno. To je bolest našeg društva. Kronična ignorancija i lijenost.

Tome nisu krivi niti iluminati, niti masoni niti itko drugi. Ljudi su ti koji daju valjanost vladarima i koji ih održavaju na vlasti. Ljudi se dijele na desničare i ljevičare, nacije, ideologije, rase i sami vjeruju u nametnute gluposti o domoljublju, vjeri i naciji. Sami idu na izbore, glasaju za političare i za Europsku uniju na referendumu. Došao sam do točke kad mislim da ne treba žaliti nikoga tko je na bilo koji način sudjelovao ili ne sudjelovao na političkim izborima, osima križanja listića. Svi ostali su direktno upleteni u današnju situaciju  i sami su krivi. Tim gore, ne samo da su osakatili sebe, već su naštetili svim drugim ljudima koji su razmišljali i ne podržavali sistem parlamentarne demokracije. Glasanje (uključujući i ne izlaženje na izbore) jest podržavanje sistema. O tome da se ignoriraju prosvjedi ne moram govoriti. Ništa nisu bolji borci za istinu koji pišu idiotarije na blogovima i forumima, ne rade ništa, neki od njih dijele koje kakve letke, dok smeće u svom dvorištu još nisu počistili. 

Ljudi su ti koji imaju moć promijene i izmijeniti ne samo vlast, već kompletan sistem. Sve što treba jest imati kritički svijest prema svemu i u svim pogledima raditi na sebi, a ne samo u onim pogledima koji ne škode vlastitim navikama.Treba samoorganizirati se.  Ako se zalažete za ljudska prava, ona podrazumijevaju i prava radnika.  Ako se zalažete za prava istospolnih zajednica, tada se morate zalagati i za prava životinja i ne nasilje. Ako se borite za prava žena, morate se boriti i za prava etničkih manjina. I obrnuto.  Svatko od vas ima moć djelovati a na njemu je da odluči hoće li pokrenuti konkretne korake ili će samo pričati o tome. Svi su krivi. A najmanje vladari. Oni su rezultat naše lijenosti i inercije koja se proteže stoljećima u prošlost. Sada je vrijeme za konkretne promijene.

The choice is yours :)