|
Share to FB |
Je li Isus među nama?Ah, ta zloglasna astrologija... Svjestan sam da su mnogi upoznati s nekim poveznicama između astrologije i religije. No nisam siguran da su mnogi upoznati s razlozima zašto je ta astrologija toliko kobna po pitanju religije. Ljudi najčešće imaju predrasude prema astrologiji jer smatraju da je to besmislena zbrka svega i svačega uključujući čitanje horoskopa, tarot, vidovitog Milana i´slične tričarije´. No astrologija je znanost proučavanja nebeskih tijela te njihovog utjecaja jednih na druge te na život na Zemlji. Dok astronomija objašnjava isključivo gibanja i sastav nebeskih tijela. Kršćanske se mase oduvjek učilo da odbace sve oblike astrologije ili´gledanja u zvijezde´kao đavolja posla iliti zlo koje treba izbjegavat pod svaku cijenu. Ljudi su se toliko bojali gnjeva Crkve da čak ni moreplovci nisu gledali zvijezde što je u njihovom zanimanju bilo od ključne važnosti. Ovakvo neprijateljstvo prema proučavanju nebeskih tijela i njihovih međusobnih utjecaja ima samo jedan razlog; spriječavanje ljudi da saznaju istinu o Bibliji koja je prepuna astroloških elemenata. Hebrejski su bogovi, između ostalih bili i astrološka tijela a Biblija je astroteološki tekst. Ono što se na nebu događalo tisućlječima, lokalizirano je i historicizirano na Zemlji. Prava istina jest i da Crkva niz godina prakticira astrologiju. Mnoge crkve kao npr Notre Dame u Parizu obiluju astrološkim simbolima.
Zeitgeist i njegove kobne pogreške
Kako sam već naveo u prošlom postu (link), za pisanje ovog posta nisam koristio Zeitgeist kao izvor informacija. S obzirom da su mnogi ljudi dizali bunu protiv tog filma, posebice u dijelu s religijom, vjerujem, iz razloga da se zamagli njegova osnovna poruka, osvrnuti ću se na te navodne˝fatalne˝pogreške˝monumentalnih˝razmjera koje se pripisuju Zeitgeistu i autoru filma i tiču se tog poglavlja.
Horus(Egipat)3000g.pr.n.e. – uspoređujući Isusa s ovim Egipatskim mitološkim likom, ono što je navodno˝netočno˝jest to što Horusova majka, Izida, Horusa nije začela nevina. Razlika u ovoj radnji jest ta što je za razliku od Isusove Marije, Izida bila božica. S Ozirisom je začela Horusa koji je potom izvodio čuda. Dali su njihove majke bile djevice/smrtnici/božice nije bitno ako je struktura potpuno identična. Horus je´čudom rođen´, te datum njegovog rođenja se poklapa s isusovim rođenjem 25.prosinca.
Atis (Grčka)1200g.pr.n.e. – Navodna greška jest to što Atis nije dođen od djevice. No ako već cjepidlačimo, mit o Atisu započinje s Agdistisom koji je imao muške i ženske spolne organe. Olimpijski bogovi su, bojeći ga se, odrezali njegove organe i bacili ih veoma daleko. Na tom mjestu je izraslo drvo, te kada je njegov plod sazrio, Nana, kći boga rijeke Sangarius je´primila plod s drveta u svoje naručje´te zatrudnijela, rodila je Attisa. Dali samo meni ovo zvuči kao djevičansko rođenje? Atisova smrt, datuma 25.prosinca te uskrsnuće slavljeni su u Rimu godinama kao festivali radosti. Kršćanski pisci 4.stoljeća vodili su sporove protiv pagana koji su tvrdili da je Isus kopija Atisa te da je Atis original. Kršćani su priznali da je Krist došao kasnije, no sličnost između Krista i Atisa kršćani su prozvali´đavoljim djelom´uz pomoć kojega se testira vjera naroda.
Krišna (Indija)900g.pr.kr. – Na Zeitgeist je vršen napad i glede sličnosti Isusa i Krišne te da je i to jedna u nizu od Zeitgeist zavjera. Krenimo redom. U drevnoj Indiji, zli Princ Kansa, nakon što je ´s neba´upozoren da će osmi sin njegove sestre Yasode biti ´odabranik´ koji će ga ubiti i osloboditi narod, Kans je odlučio ubijati svu djecu svoje sestre. Kada se rađao Krišna, bilo je to u zatvoru, prostorije su bile obasipane božanskom svijetlošću koja je spriječila Kansa da ubije malog Krišnu. Navodno je i sama božanska energija time zaposjela Krišnu. Tradicionalni datumi krišninog rođenja jesu 18.ili 21.srpanja 3228 godine p.n.e. (ako sam u krivu neka me netko ispravi). Hinduisti vjeruju da Krišna nije rođen putem seksualne penetracije, već putem´mentalnog prijenosa´iz uma Vasudeva(kralja i muža Yasode)u utrobu Yasode što bi ipak izgledalo kao´duhovno začeće´,ne toliko različito od ideje´djevičanskog´u Isusovom.
Dioniz (Grčka) 500g.pr.n.e. – Protuargument sličnosti Isusa i Dioniza da nisu rođeni obojica od majke božice ne funkcioniraju. Njegova majka je bila smrtnica i mala je odnošaj s bogom Zeusom. I Isus i Dioniz su se obojica vratila iz mrtvih te pretvarala vodu u vino. Samo što je to Dioniz činio oko 1500 g.p.n.e. Kršćanska tradicija jedenja tijela kristovog i pijenja kristove krvi također potječe iz Dionizovog kulta štovanja.
Mitra(Perzija)1200g.p.n.e.- U slučaju Mitre, oni koji opovrgavaju izjavu da je Mitra´rođen od djevice´su u pravu jer mit govori da je rođen´iz kamena´, no datum i dalje stoji. U slučaju kada se datumi ovih mitoloških likova poklapaju s mitovima u kršćanstvu, branitelji religije će nastojati ustrajati u tvrdnji da Isus ionako nije rođen 25.prosinca već 6.siječnja. Kako je moguće da se datum rođenja sina Božijeg tek tako može promijeniti jednom odlukom u Rimu u 4.stoljeću? Nije liu neobično da se stvarni datum 6.siječnja tek tako´prešaltao´na 25.prosinac i dalje tvrdeć da to nema veze s ljetnim solisticijem? Dok Kršćanine ´škaklja´ to što Peter Joseph uporno navodi datum 25.prosinac, umjesto˝stvarnog datuma Kristovog rođenja˝6.siječnja, mene više smeta ta nesuglasnost glede nj.rođenja čak i u Kršćana. Možda sam u krivu? Neka mi netko objasni molim vas!
Glede Orionovog pojasa i tri sjajne zvijezde, glavni protuargument tvrdnje da se ove priče o isusu u potpunosti poklapaju s astrologijom (kao i prethodni mitovi) jest taj da ove astrološke značajke nisu bile poznate ljudima u tom vremenu!?! Dvanaest apostola u Bibliji navodno nemaju nikakve veze s dvanaest zodijačkih znakova nego s brojem 12 koji se inače često spominje u knjizi. Ovdje sam također poprilično ostao´ustuknut´tako ˝snažnim˝ protuargumentom.
Ono što ovdje želim naglasiti jest naočigled forsirano nastojanje protuargumentiranja tvrdnji koje, u koliko da se ukažu kao mogućnosti, bitno narušavaju cijelu strukturu vjerovanja. Ono što cijenim kod ovih ljudi koji se toliko nastoje boriti za očuvanje vjerodostojnosti priče o Isusu Kristu jest samo njihova upornost. Kada bi ti vjernici bili toliko uporni u borbi za prava ljudi ili za prava životinja njihova bi upornost urodila plodom umjesto da troše toliko energije i truda za dokazivanje postojanja neke ličnosti koja služi kao obmana i predmet razdvajanja čovjeka od čovjeka.
Sunce – branitelji religije i zagovornici da je Zeitgeist falš tumače da je način na koji se priča o Suncu krivi te da Kršćani nikad nisu govorili da je Sunce, promatrano kao zvijezda, nebesko tijelo - Bog., te da je Sunce slika, znak, pojam koji se pridjeva Bogu. Ovo uopće ništa nema smisla jer nitko nije niti tvrdio da su kršćani Sunce percipirali kao Boga već da su usvojili´obožavanje božanstva´od starih religija koje su započele na ovaj način – obožavajući sunce. Na jednom blogu sam pročitao i argument; ´Kao što život na zemlji nije moguć bez Sunca, tako i za kršćanina život nije moguć bez Boga.´ova izjava je grozota. Sva sreća da tada nisam kršćanin pa da mi život ovisi o postojanju nekog fiktivnog entiteta u oblacima.
U starim religijama mit o Suncu stvarao je drame velikog značaja za narode. U tim religijama sadržan je sveprisutni mit, arhetipska priča koja personificira nebeska tijela i njihov međusobni odnos. Ova bajka je potom počela s naraštaja na naraštaj prenositi informacije od ključne važnosti za život na Zemlji (jer je on ovisio o Suncu). Ovo su neke od značajki Sunca koje su opisivali drevni narodi i drevne religije;
Povijest o Isusu Kristu
Tijekom kršćanske povijesti Isus je nebrojeno mnogo puta bio drugačije prikazivan. U doba Konstantina, kada su biskupi zauzimali svoja mjesta u crkvi Isus je bio prikazivan kao dobar pastir. Nakon Konstantina je prikazivan kao pobjednik i vladar svijeta. Nakon srednjeg vijeka i šokantnih i krvavih previranja u glavama očajnika je postao milosrdni, ljudski učitelj moralnosti jer je bilo očito da nikako nije mogao imati nadnaravnu vlast u svoje ime nad crkvom kada je ona vršila mučenja i pokolje nad milijunima ljudi (link na post o toj temi).
Nakon političkih previranja u 20st. Isus je postao herojski revolucionar, komunist koji se bori protiv ugnjetavanja. Kada su popularni postali gurui i jogiji Isus je smješten u indiju ili Tibet. U doba procvata psihodelije, postao je čarobna gljiva. U New Age pokretu koji je započeo preporodom spiritualizma postao je ´kozmički Krist´i´Kristova svijest´. Postao je i crnac, bijeli supremacist, homoseksualac, žena, mediteranski seljak, cinički mudrac, suprug Marije Magdalene te otac brojne djece, od koje potjeću kraljevske obitelji, postao je čak i vanzemaljac neobićnih moći i ostale razno razne fikcije no dali jedan ortodoksni Kršćanin ima pravo ismijati i jednu od ovih navoda? Nema, jer sve ove verzije Isusa nose i svoje sljedbenike koji u njega kao takvoga i vjeruju(kao i svaki drugi Kršćanin) stoga svatko od njih ima pravo reći za onoga drugoga da je njegov Isus lažnjak te da je samo jedan pravi (vanzemaljac, pastir, crnac, itd,itd).
Neka vješti zagovornici Kršćanstva koji će smatrati da je ovaj blog djelo´izgubljenog Kršćanina´daju odgovor na ovo pitanje; što je s prizorima vojnika koji se mole Bogu i traže Isusa da im da podršku prije bitke i masovnog ubijanja u Iraku? Što bi taj Bog ljubavi trebao imati protiv njihovih suparnika? To je tor za um, destruktivnost, proturječje, samoobmanjivanje. Još radikalniji primjer jesu sportske momčadi koje se mole za pobjedu prije meča – znači li to da su njihovi protivnici heretici koji ne zaslužuju pobjedu i što ako se i oni istovremeno mole u svojoj svlačionici? Očito Isus nema pametnijeg posla kada se bavi time.
Fizički dokazi o postojanju Isusa Krista
Rani kršćanski oci priznali su da je Isusov izgled nepoznanica. Augustin je prema Katoličkoj enciklopediji o Kristu rekao sljedeće; ´u njegovo doba nije postoja autentičan portret Krista i njegove crta lica nisu utvrđene, tako da nemamo apsolutno nikakvog saznanja o njegovom izgledu.´ Nije li teško zamislit da ukoliko je psotojao, da ga nisu vidjele toliko mase kojima se prikazivao? Mnogi ljudi misle da je standardna slika, kakom su ga vidjeli rani Isusovi sljedbenici, tamna, duga kosa. No najraniji prikazi Isusa ga prikazuju kao dječaka bez brade, ponekad plave kose. Kršćansko raspelo je izvorno nosilo sliku janjeta umjesto čovjeka sve do 8. Ili 9. Stoljeća kada se Isusa pokazivalo kao mladok poganskog boga. Isusov izgled je bio proizvoljan, alegorijski, nehistorijski i neutemeljen na ikakvom određenom pojedincu.
Kovanice su se proizvodile u to vrijeme i oduvijek su prikazivale događaje i ličnosti neposredno nakon njih. Na žalost kršćanskih propagandista, kovanica koje opisuju ove događaje iz 1.,2.,ili 3. stoljeća nema. Predpostavimo iz razloga jer su oni bili literalna fikcija.
Mnogi ukazuju na Isusovu grobnicu na brdu Kalvariju, postaje križnog puta i druga mjesta u Jeruzalemu kao dokaze da se tamo nešto moralo dogoditi. No do sada ništa konkretno nije dokazano i do dan danas ona su samo turistička središta na koja mnogi očajnici putuju, mnogi željeći da ih se tamo razapne. Ista ova religijska mahnitost pogodovala je i raztućem biznisu s relikvijama,turizmom i svetim mjestima od kojih zna se tko ima najveću zaradu. Za neke Kašmirska dolina u Indiji polaže pravo na grobove Isusa i Mojsija. Međutim, ´Yuz Asaf´,kao i´Josip´je bila svećenička titula, te su mnogi svećenici obitavali na tom područiju.
Povjesničari o Isusu Kristu
Isus Krist je toliko intenzivno utisnut u kulturu našeg društva da se mnogi ljudi i dalje drže minimalne pretpostavke da je´barem negdje davno možda postojao dobar čovjek po imenu Isus´. Unatoč rapidnom povećanju ateista, te filmova i knjiga koje poprilično zorno razotkrivaju urotu religije koja je skrivana od očiju javnosti, ljudima je veoma teško pomisliti da takva osoba nikada nije niti postojala. Dapače, nastoje se oslanjati na povjesničare.
Čitajuć knjige Acharye S. Koja je opsežno istraživala djela povjesničara, pošto je i ona sama povjesničarka, doznao sam za postojanje nekih povjesničara koji su živjeli u to vrijeme za koje se grčevito drže kršćani. Josip Flavije, židovski povjesničar (37.-oko 95.n.e.). Njegov otac je bio ugledni i učen svećenik koji je živio u Jeruzalemu u to vrijeme i fascinantno je to što on svojem sinu nije prepričavao bizarne i veličanstvene događaje koje opisuju evanđelja. Dok je služio u Galileji, zar je moguće, ako je vjerovati djelima apostolskima, da tu zemlju nisu preplavile priče o razapetom galilejcu? Bizarno je da nitko na svojim putovanjima nije naišao na trag. Tu su mnogi povjesničari koji su rođeni više desetljeća nakon Isusove smrti i stoga njihovi izvori dolaze iz druge ruke. No čak su i njihove sveske mnogi učenjaci pa i kršćani ipak proglasili krivotvorinama.
Maleni ulomak iz djela rimskog povjesničara Svetonija mnogi branitelji kršćanstva vole držati kao dokaz za postojanje navodnog bogočovjeka. No, kako moji izvori govore, Isus Krist nije bio u Rimu unatoč tome što se u Svetonijovim zapisima nalazi netko pod imenom˝Chrestus˝ili˝Chrestos˝. No upravu tu titulu˝Chrestusa˝ili˝Chrestosa˝, što znači dobar i korsitan, nosili su kao ime mnogi ljudi u Rimu a naručito oslobođeni robovi pa i razni bogovi. Mnogi se mahnito drže židovskih tekstova koji govore o ljudima koji su živjeli u tom razdoblju te bili kamenovani, razapinjani ili vješani. Ti tekstovi upravo govore o ´ljudima´ jer su ritualna ili sudska smaknuća u tom obliku tada bila uobičajena. U rabinskoj literaturi se Isus ne spominje prije početka 2.stoljeća i to ne postojanje ranijih referenci nije nimalo čudno. Gdje se nalaze povjesničari tog vremena? Njihova šutnja snažno svjedoči protiv kršćanskih historicista. Čak i da postoje veće autentičnosti oko svega ovoga, one bi nas mogle odvesti ništa ranije nego do vremena u kojemu su pisana evanđelja te bi tada posvjedočili legendama o Isusu ali ne i o njegovoj povijesnosti.
˝Izuzetne tvrdnje zahtjevaju izuzetne dokaze˝. Međutim konkretni i izuzetni dokazi u ovom pogledu nikada nisu iznijeti niti se nadziru na vidiku.
Očito je da je Isus mitska figura koja se temelji na razno raznim bogoljudima iz drugih religija jednako kao što su to mitovi grčke, egipta, engleske, indije, rima, sumera itd. Postojanje i identitet ovih misterioznih likova, koji djele ovolike sličnosti, skrivano je od ljudi kao jedan dio globalne kršćanske urote. Isus, dragi moji, nikada nije niti postojao.
Izvori;
|
