|
Share to FB |
Krvoprolića i nasilno pokoravanje svijeta
Konačno sam olučio napisati post o temi koja se u zadnje vrijeme mnogo povlači, posebice na internet portalima, ali isto tako I u društvenim raspravama. Religija.
Ako se bilo tko od vas našao u situaciji da raspravlja o religiji s nekim religijoznim čovjekom, vjerujem da se, ukoliko ste načeli temu srednjeg vijeka, inkvizicije iliti ´mračnog doba čovječanstva´, vaš sugovornik obranio odrješitim stavom da to bilo veoma davno, ili pak da su to bila ´drugačija vremena´ te da je crkva ´činila greške´ za koje se, uostalom i ispričala. u ovom postu ću pisati o načinima kojima se kršćanstvo služilo kako bi u konačnici ostvarilo svoj cilj. Ti putovi su bili prepuni nasilja, mučenja, turture I krvoprolića kakvo čovječanstvo, u tolikoj mjeri, rijetko viđa.
Za izvore ne koristim nikakav Zeitgeist film. Iako je autor tog filma imao pravilne namjere i ciljeve, postoje sitne greške u njegovim tvrdnjama. Greške, koje su još sitnije naspram tolikih nedjela Crkve kroz povijest.
Ovaj blog se zalaže za istinu te ju nastoji razotkriti i naglasiti na svim slojevima ne samo u religiji. Ako se netko osjeti uvrijeđen zbog informacija koje ću iznijeti, neka ima na umu da one nisu moj osobni stav već činjenica, većinom povijesna, koja je zaslužila svoje mjesto u ovim postovima iz prostog razloga jer je iz nečijih zavjereničkih interesa (protiv vas samih, bili vjernik ili nevejrnik) bila ignorirana ili´gurana pod tepih´. UVOD
˝Ne vjeruj zato što tako kažu neki stari rukopisi, ve vjeruj zato što je nešto općeprihvaćeno mišljenje, ne vjeruj zato što su te od djetinjstva tjerali da vjeruješ, nego prosudi istinu I kao što je pažljivo ispitaš I raščlaniš uvudiš da će svima činiti dsobro, živi u skladu s njom I pomozi drugima da čine isto.˝ – Buda
Dok je blagosljivljao mirotvorce, pozivao na ljubav I praštanje neprijateljima I prijestupnicima, ˝blagi˝ Isus je istovremeno I paradoksalno izjavio sljedeće;
Iako će neki radije vejrovati da je religija dobra I neophodna, te da je bez nje život nemoguć, činjenica jest da niti jedna ideologija ne izaziva takve razdore kao što to čini religija, rascjepljujući čovječanstvo na razne načine, od ekstremnog rasizma, seksizma, specizma (diskriminacije bića na temelju vrste). Religija je ovisna o podjelama jer iziskuje neprijatelja, bilo zemaljskog ili nekog drugog u nekoj drugoj dimenziji. Religija obvezuje da su neki ljudi posebni ili izabrani, a drugi nemoralni ili zli, često ističe da je dužnost onih izabranih da unište one potonje. Svome božanstvu, religija daje lice krajnje sektaško, seksističko I rasističko, prikazujući tako, na primjer, muškog boga nekog određeog etničkog podrijetla. Rezultat toga je višestoljetna potpuna podjela čovječanstva I odvajanje od prirode I života oko sebe do te mjere da se nalazi na rubu kaosa. Vjerosipovjest na temelju etničke I geografske pripadanosti Rodimo li se u protestantskoj zemlji, takve smo I vjere. Da smo rođeni u Rimu, bili biste revni katolici, da ste se rodili u židovskoj četvrti Alepa, osuđivali biste Krista kao varalicu, u Carigradu biste zazivali´Allah, Bog je velik a Muhamed njegov prorok!´. Rođenje, mjesto I obrazovanje vam daju vašu vjeru. Gotovo da ne postoje ljudi koji su ispitali dokaze autentičnosti svoje vjere I donijeli primjeren sud ovdašnjih svjedočanstava. Često je ´začahurenost´ rezultat ne poznavanja sebe, ne poznavanje pojma apsolutne slobode duha ili je to rezultat stroge manipulacije putem institucije ili odgoja što je ponovno vezivano uz strah. Istina o širenju kršćanstva
Mit govori da je kršćanstvo počelo s ´Pricom mira´te da su prvi kršćani bili´nježni Jaganjci´koje su đavolski Rimljani servirali kao svoje mučenike. Isto tako, rasprostranjen je mit I da se kršćanstvo širilo jer je predstavljalo ideju koja je svijetu bez nade I vjere bila očajnički potrebna. Govori da je ideja kršćanstva bila toliko briljantna da se proširila poput neobuzdanog požara u izgubljenom svijetu ogoljenom duhovnog prosvjetljenja. Kršćanski povjesničati (a tko drugi?) tvrde da su europski barbari s oduševljenjem pozdravljali novu vjeru, koja je pružala nadu u besmrtnost I dobrodušnu etiku. Govori se da se kršćanstvo širilo I zbog ˝mučeništva˝ svojih sljedbenika, zbog kojih su se mnogi crkveni otaci odricali svojih poganskih korijena I prihvačali ˝pravu vjeru˝.
U stvarnosti, ovo su notorne laži I besmislice, a istina je u obliku tisuću milja dogačke krvave mrlje, nastale u razdoblju kojeg nemali broj ljudi naziva´besramnim dobom´.
Iako će povijest reći da križarski ratovi nisu u potpunosti uspjeli, to je također neistina jer su križarski ratovi, kojih je bilo sve skupa 9.,odradili svoj posao u više ogranaka. Križarski ratovi su omogućili nagli razvoj trgovine I jačanje robno-novčanog gospodarstva. Dok je pomorska trgovina bila do tada u Arapskim rukama, nakon ratova njihova prevlast je potpuno skršena a dvije najveće pomorske sile su postale Mletačka Republika I Republika Genova. Italija je postala država koja najviše napreduje te postaje posrednik u trgovini triju kontinenata. Križarski ratovi su omogućili crkvi da naveliko prakticira vojnu doktrinu, dapače, da crkva postane vodeća vojna sila, dapače, Papa je imao svoju vlastitu vojnu silu. Pod krinkom svoje politike zahtjevao je formiranje crkveno-viteških redova među kojima su bili I Templari koji su vladali osvojenim državama.
Crkva je postala veoma bogata I posjedovala je večinu posjeda. Također, novo stanje je omogućilo da svećenici postanu iznimno bogati. Ovaj standard se stoga nastoji održati I do dana danas. Trebam li stoga spomenuti i današnju infiltraciju crkve u politiku? Papino blagoslivljanje vojnika koji se šalju u Afganistan? primjera je u nedogled u mnogim ostalim ratovima. Povrh svega, Kršćanska dominacija svijetom je bilo primarni cilj. Cilj koji će omogućiti neprekidan profit za bezgranične crkvene apetite koji su postal moć, dominacija I profit. Cilj je I stvaranje svijeta u kojem će njihove krvave doktrine biti zaboravljene I u kojem će se vjerničku masu koja će neupitno I bez pogovora podržavaju diktaturu I fašističku hijerarhiju uzvišenog Boga koji im sudi nakon smrti, te uz to plačaju porez I ostale novčane doprinose takvoj fašističkoj ustanovi. Crkva koja je toliko duboko ufiltrirana u društvo I tradiciju sada je uspjela dirigirati živote svojih vjerskih robovlasničkih sljedbenika, znajući da će iduće generacije nasljeđivati doktrine ove vjere. Kulture toga doba su navelike već posjedovale svu mudrost, ispravnost I praktički sve ostalo što je kršćanstvo smatralo da jedino ono nudi. Imali su vlastitu nadu u besmrtnost I vlastitu etiku koja je u mnogim pogledima bila dobronamjernija od one kršćanske, nametnute silom. Barbari koji su se opirali kršćanstvu bili su čak I daleko napredniji od kršćana koji su npr. za irske Frence, čije je pravilo bilo da nikada ne vrijeđaju žene, rečeno dad a su završili u paklu zbog osporavanja kršćanskih antifeminističkih doktrina. Treba uzeti I u obzir da je sredinom 3. Stoljeća, procjenjuje se, na kršćanstvo otpadalo tek 2% ukupnog stanovništva. Stoga je bilo potrebno mnogo krvlju natopljenih stoljeća da se protivnici kršćanstva I njihove loze u dovoljnoj mjeri unište kako bi ono moglo preoteti mjesto vladajućoj ideologiji. Poganski Europljani borili su se protiv njegove nemilosrdnosti svim mjerama kako bi očuvali vlastitu kulturu I autonomiju pred naletom krvoločnih mučitelja – propagandista ove religije. Krvavi pohodi u ime Isusa Krista I Boga svemogućega
Pod Papinom naredbom za oslobođenje Svete Zemlje (Jeruzalem) od muslimana, te ucjenom da će tada vojnicima križarima biti oprošteni grijesi, započeli su krvavi pohodi I širenje a učenja koja su bila drugačija od crkvenih, ili sui m se protivila, proglašavana su krivovjerskim ili herezama. Osnovan je I crkveni sud za kažnjavanje heretika – inkvizicija. Inkvizicije su osnivane u svim državama, a najzloglasnije su bile rimska I španjolska. Kada prijetnje paklom nisu uspijevale, kršćanski su urotnici započeli pojačavanje pritiska uvođenjem zakona koji zabranjuju poganske blagdane, svećenike I ´praznovjerja´. Njihove su imovine I hramove potom počeli uništavati, a ljude koji su prakticirali´idiotariju´su bjesomučno ubijali. Krvoproliće I nasilno pokoravanje svijeta je počelo.
Za vladavine ´velikog kršćana´ Konstantina, sljedbenici Mitre proganjani su tolikom žestinom da se više nitko nije usudio pogledati u Sunce, a seljaci I pomorci se nisu usuđivali promatrati zvijezde iz straha da će biti optuženi za herezu. Vladari poput cara Julijana, koji su tolerirali sve ostale religije osim kršćanstva, bili su ubijani. Metode kojima se promovirala ova ´etička I dobronamjerna religija´ su bile sljedeće;
Po nalogu Konstantina, u Maloj Aziji, pravo na obred su imale žene I njihova djeca, koju su otimali iz naručja roditelja I prijatelja, usta su im držali otvorenim posebnim drvenim napravama dok se posvećena hostija silom gurala niz grlo; prsa nježnih djevica su se palila užarenim ljuskama jajeta ili ih se neljudski pritiskalo između oštrih I teških ploča.
Za vladavine Olafa Tryggvasona, kršćanskog kralja Norveške, Norvežani koji su se protivili, bivali su mučeni na smrt zlotvornim divljaštvom a njihovi posjedi uništeni. Ovo su razlozi zašto se kršćanstvo proširilo.
Isprika za ova mučeništva jest čišćenje svijeta od zla, preobračavanje poganih na pravu vjeru. Metode tog preobračavanja kojeg su katolici primjenjivali protiv muškaraca žena I djece uključivali su paljenje, vješanje I mučenja svih vrsti. Ženama I djevojkama užarene bi žaraće gurali u rodnicu nakon što bi ih svećenici mukotrpno silovali. Muškarcima I dječacima su drobili, trgali Ili rezali penis i testise. Vežući ih za stropove, bivali su analno silovani uz pomoć golemih drvenih klinova.
Muškarcima I ženam starosnih skupina su trgali kožu užarenim klještima, čupali im jezike I stavljali ih u monstruozne sprave konstruirane za najkrhkije dijelove tijela kao što su zglobovi, koljena, laktovi I vršci prstiju te ih potom gnječili I drobili. Noge I ruke su lomili čekićima I ukoliko bi nešto na kraju ostalo od njih, spalili bi ih ili objesili.
Kršćanski svećenici kao što su to bili Mark i Aretuzi bili su poznati kao "hram razarači". Pogani su uskračivani za sva prava. Ubijani su filozofi poput Sopatrosa koji je pogubljen na zahtjev kršćanske vlasti. Svijetski poznati filozof Hypatia Aleksandrijski bio je rastrgan sa staklenim fragmentima dok je sa strane događaj podupirala histerična kršćanska rulja na čelu s svečenikom.
Jeruzalem je bio osvojen s preko 60.000 žrtava (Židova, Muslimana, muškaraca, žena I djece). Nadbiskup iz Tira, ocevidac, je napisao: "Bilo je nemoguce gledati ogroman broj ubijenih bez užasa; svuda su ležala ljudska tijela, a tlo je bilo potpuno prekriveno njihovom krvlju. To je naličilo na spektakl bez glave I tijela osakaćenih udova razbacanimh u svim smjerovima koji su pobuđivali užas. Još je strašniji bio pogled pobjednika (kršćanskih urotnika), koji su natopljeni krvlju od glave do pete upirali prijeteće poglede koji je donosio teror I strah svima koji su ih susreli.˝
Križarski rat vođen u Cariradu odnio je nekoliko tisuća ljudskih žrtava, nadalje je brojka iznosila I 20 milijuna žrtava.
Bog je tada imao na svojoj strani zvjeri koje su bez osjećaja samilosti ubijali i klali žene. Djeca nisu bila pošteđena kako prikazuje i ova ilustracija na kojoj se žena nadvila nad svoju djecu nebi li ih zaštitila.
Na zapovijed Pape Inocenta III (najveci pre-nacistički masovni ubojica) u Bezirsu (danas Francuska) svi stanovnici su bili zaklani. U narednih 20 godina rata, pola stanovnika juga Francuske je istrebljeno. pa do gotovo svih katara (vjerojatno pola stanovnika današnje južne Francuske) bili su istrijebljene.
Većina sekta poput Waldensians, Paulikians, Runcarians, Josephites, i mnogi drugih su istrebljene. Neke su preživile do danas no trpile su preko 600 godina od progona. Procjenjene su barem stotina tisuča žrtava.
Španjolski inkvizitor Torquemada je sam navodno odgovoran za 10.220 spaljivanja. Jana Husa, kritičar o papinoj nepogrešivosti i oprostu, je bio spaljen na lomaci .Sveucilišni profesor B. Hubmaier je spaljen na lomači u Beču. Giordano Bruno, dominikanski redovnik, nakon što je zatvoren na sedam godina, bio je spaljen na lomači zbog hereze na Campo dei Fiori (Rim).
Od početka progona, u inkviziciji, poubijano je više tisuća vještica. Organizirani lov na vještice/heretike, koji je bio veoma unosan posao ih je istrijebio paljenjem, gušenjem u vodi I vješanjem. Od toga su 80% bile žene. Onaj tko je bio optužen za heretika, morao je priznati herezu pod teškim inkviziranim mukama. S tim da su ljudi bili prozvani vješticama po volji svećenskog suda. Osuđenicima se pljenila sva imovina zbog čega se crkva I država brzo bogatila. Čak ukoliko se netko u politici htio riješiti protivnika, jednostavno ga je proglasio heretikom.
U 4. i 5. stoljeću, nebrojeno je sinagoga spaljeno od strane kršćana. Najviše ih je uništeno pod zapovjedništvom nadbiskupa Innocentius od Dertona u sjevernoj Italiji I biskupa Kallinikona. U Toledu židovi su bili robovi, njihova imovina zaplijenjena, a njihova djeca su se prisilno krstila. Ukupno oko tisuću Židova je zaklano, a ubijeno oko 12 000 sve skupa. Ovih zapisa ima u beskraj kao I brojki mrtvih. Tolike žrtve nije premašio ni Auswitzch koji je nastojao prenijeti ovu krvavu doktrinu.
Do sada ovo prijezira vrijedno nasljeđe I zločini protiv čovječanstva su ostali neosvješteni, a krivci su još uvjek nekažnjeni! Ne samo to, nego svi ovi principi I dan danas uživaju trajnu I beskrajnu potpuru stotina milijuna ljudi, uključujući lječnike, odvjetnike, znanstvenike. Ovaka prešućivanja su rezultat višestoljetnog razaranja I degradacije kultura predaka današnjih religijoznih ljudi – vjernika! Istrebljujući sve ostale kulture, kršćanski su urotnici I beštije uništili bezbrojne knjige I gomilu znanja, uživajući nepismenosti I neznamnje koje je pomoglo širenju kršćanstva.
Biblija je stoga postojala samo na hebrejskom, grčkom I latinskom, pa mase o njoj nisu znale ništa osim onoga što su čuli od svećenika, koji su im govorili da moraju vjerovati ili će mučeni ili ubijeni u ovom životu , a zauvjek biti prokleti u ognju pakla nakon smrti. Rezultat svega navedenog vidimo danas. Ljudi bez pogovora prihvačaju prastare spise te imaju naviku ne postavljati pitanja I neistraživati ništa kako nebi dovodili u upit svoja zastarjela vjerovanja koja datiraju iz ovakvih krvavih vremena. No unatoč tome, treba reći ´svaka čast´ na tako uspješnoj propagandi.
Zar sve ove stvari nisu dovoljne da vas upozore na neizreciva zla učinjena u ime vaše religije, posebno kada se vašem Bogu ljubavi pridodaju okrutne I osvetljive strasti zabludjelog čovječanstva, kada se čini da krv u njegovim nosnicama zamiriše slatko, a uzdasi agonije postaju glazba za njegove uši?
Izvori za ove informacije su sveprisutni i one su povijesne cinjenice stoga posebna literatura, pogotovo´zavjerenickog´karaktera niti nije potrebna. No radi inzistiranja ponekih citatelja, evo izvora ovog cetverodjelnog posta;
|
