U starosti se pokažu na licu karakter i duša čovjekova, kao što se pokažu reljefi jednog brijega tek u zimu kad izgubi šumu i potpuno ogoli. Ima lica koja sa starošću dobiju nešto svetiteljsko ili mudračko, druga mučeničko i bolesničko, a treća životinjsko i zvjersko. Znam rđavih ljudi i rđavih žena kojima se u mladosti nije raspoznavao na licu njihov karakter, jer je mladost svagda i u svemu jedna neizmjerna ljepota. Ali ta su ista lica dobila u starosti izgled odvratan i užasavajući, crte zločeste, pogled krvnički. Tako i ćud i sva osjećanja dobiju u starosti samo njihov otvoren i očit izraz. Umni i blagorodni ljudi postaju divni starci s kojima je radost dolaziti u dodir. Neko ostari kao zlato i mramor, a neko kao cipela.
- Jovan Dučić

   I Z L A Z   

@ Lazar

---