Američka nacionalna agencija za sigurnost na autocestama (The National Traffic Safety Administration – NHTSA) objavila je prijedlog zakona prema kojem će svaki novoproizvedeni automobil morati sadržavati uređaj za bilježenje važnih informacija o općemu stanju automobila (Event Data Recorder – EDR), poznatiji i kao “crna kutija”.
Ovi uređaji, koje će kao sastavni dio opreme imati 96% automobila koji u proizvodnju kreću sljedeće godine, sustavno bilježe razne važne podatke kojima se može pristupiti na različite načine. Iz agencije također procjenjuju kako 92% automobila proizvedenih 2010. godine ima “neku vrstu EDR kompatibilnosti”, a zanimljivo je i kako bi crna kutija proizvođače automobila koštala tek dodatnih 20 dolara po svakome proizvedenom automobilu.
Američki Kongres već je glasovao o sličnom prijedlogu zakona prije nekoliko godina, no Gornji i Donji dom nisu postigli suglasnost vezanu za EDR uređaje te zakon nikada nije ugledao svjetlo dana. Novi zakon kojeg predlaže NHTSA zahtijevat će crne kutije u svim putničkim automobilima, a za razliku od prethodnih prijedloga zakona, on sadrži i veoma specifične upute o tome kakve podatke bi EDR uređaji trebali prikupljati.
„Razumijevanjem reakcija vozača tijekom sudara i dubljim uvidom u funkcioniranje sigurnosnih sustava, NHTSA i proizvođači automobila mogu naše ceste i vozila koja koristimo učiniti mnogo sigurnijima“, kaže Ray LaHood, nacionalni povjerenik za transport. “Ovaj prijedlog zakona ponudit će nam uvid u informacije uz pomoć kojih ćemo u budućnosti moći spasiti još više ljudskih života”, naglašava on.
Tko je vlasnik podataka iz crne kutije?
Prema prijedlogu NHTSA, crne kutije prikupljat će podatke o brzini automobila, silama udara, stanju motora, aktivaciji zračnih jastuka, stanju sigurnosnoga pojasa i činjenici je li prilikom sudara korištena kočnica. Još od 2006. godine NHTSA izdaje naputke vezane za crne kutije, no njihovu upotrebu sve do sada nije označavala obvezatnom. Također, proizvođači automobila od 2011. godine u korisničkom priručniku moraju naglasiti posjeduje li vozilo crnu kutiju i gdje se točno nalazi. Kalifornija je prva američka savezna država koja je zakonski regulirala upotrebu crnih kutija, i to davne 2004. godine.
Što se tiče vlasništva nad prikupljenim podatcima, NHTSA predlaže da njima raspolaže isključivo vlasnik automobila te ih nitko ne može koristiti bez njegova pristanka. Istini za volju, u 56 stranica dugačkome dokumentu objavljenom na stranicama agencije sitnim slovima piše i kako “NHTSA nema nikakav autoritet da zakonski osigura kako će prikupljeni podatci uistinu biti vlasništvo vlasnika automobila”.
Osiguravanje privatnosti podataka
Zbog gore spomenute činjenice ne čudi što mnogi aktivisti smatraju da NHTSA i Kongres nisu učinili dovoljno da osiguraju podatke koje će prikupljati crne kutije.
Od prijedloga zakona najviše bi mogli profitirati na Institutu inženjera elektrike i elektronike (Institute of Electrical and Electronics Engineers, IEEE), gdje se snažno zalažu za EDR standard koji će uključivati i svojevrstan lokot koji će fizički onemogućavati pristup trećih osoba prikupljenim podatcima. Uređaj kojega predlažu trebao bi i standardizirati prikupljene podatke te na taj način olakšati njihovo sistematiziranje i tumačenje. Dvočlani tim s Instituta ovaj je standard predložio u članku objavljenom 2004. godine, a ranije ove godine na tržiste su izbacili uređaj za zaštitu privatnosti podataka iz crne kutije, kojeg se preko Amazona može kupiti za 30 dolara.
”Glavni problem s IEEE-ovim standardom jest taj što će podatci ostati zaštićeni te će samim time imati ograničenu upotrebljivost kao dokaz na sudu. Također, to će značajno ograničiti i korist koju će znanost imati od crnih kutija u automobilima budućnosti”, kaže Tom Kowalick, predsjednik tvrtke Airmika Inc. i jedan od autora studije u kojoj je predložena standardizacija i fizička zaštita podataka iz crne kutije.
Iz svega navedenog jasno je kako priča o crnim kutijama u automobilima nije ni približno završena. Dva doma Kongresa u dogledno vrijeme opet će raspravljati o ovome prijedlogu zakona. S jedne strane, pritisak protiv zakona vršit će razni aktivisti i civilne udruge koje će vjerojatno naglašavati moguće zloubotrebe i nove mogućnosti nezakonitoga praćenja i zadiranja u privatnost državljana SAD-a. S druge strane, znanstvena zajednica i stručnjaci za sigurnost (a tu posebno mislimo na one koji bi od novoga zakona mogli prilično profitirati, recimo IEEE) snažno će lobirati u korist novoga zakona za kojega će tvrditi da će im pomoći u spašavanju života sadašnjih i budućih vozača.